Žestoko su u Slavenu Belupu proslavili pobjedu protiv Hajduka, prvu prvenstvenu otkako je Zoran Zekić preuzeo momčad.
– Malo smo se emotivno ispraznili. Trebala nam je baš ova pobjeda poslije dugo vremena, ali nadam se da su igrači svjesni da sutra slijedi još teža i još bitnija utakmica. Nema tu puno filozofije. Sreća da brzo dolazi nova utakmica, nadam se da ćemo potvrditi ovaj rezultat protiv Hajduka, i dobru igru – rekao je Zoran Zekić na konferenciji za novinare.
Farmaceuti u petak u 18 sati dočekuju Goricu, i opet neće biti kompletni.
– Nitko se nije oporavio. S Kvržićem ne želim riskirati, ali unatoč svemu se nadam da ćemo ostvariti pozitivan rezultat i da ćemo poslije ove stanke imati još kompletniji kadar.
Kakvo je stanje s ozlijeđenim igračima?
– Već sam dosta godina trener, ali nikad nisam imao ovakvu situaciju. I Paracki je imao ozljedu koja traje više od mjesec dana. Božić nije bio do kraja zaliječen, htio je igrati, tu sam možda malo i ja zeznuo. Zajednički smo donijeli tu odluku i nije se pokazalo dobrim. Kvržić ima ozljedu tetive, mislim da će to biti u redu za par dana. S Grgićem situacija nije baš najbolja, jer mu se pomaknuo kralježak, to je stanka od pet-šest tjedana. Naravno da preispituješ i svoj rad kad se to događa. Ja sam naslijedio rad bivšeg trenera, možda sam u nekim stvarima radio preintenzivno. No, to su uglavnom mehaničke ozljede. Ovi hibridni tereni, koliko su dobri da se ubrza nogomet i da igra bude brža i motoričnija, sveukupno organizam igrača još nije spreman za takvu promjenu i takvu vrstu terena, bez obzira na to što mi radimo adaptacijske treninge.
Protiv Hajduka, i ranije u Šibeniku, vidjelo se da momčad ima i unutrašnjih rezervi.
– Volim dati priliku svima, naravno onome tko je zasluži. Mislim da smo kroz Kup i zajednički rad neki igrači koji prije dva-tri tjedna nisu bili na mapi sad postali već vrlo bitni. I prije utakmice s Hajdukom nije se previše pričalo o igračima koji nam nedostaju. S tim načinom rada i davanjem šanse svima, svi su bitni, i tko ima određenu kvalitetu, može se izboriti za svoj dio minutaže, tako da sam tu jako zadovoljan.
Marin Laušić dobio je i reprezentativni poziv za mladu hrvatsku vrstu.
– Svi smo naravno ponosni na to. Pošto je on mlad dečko, treba ga, slikovito rečeno, stalno ‘lupati po glavi’. To je velika stvar i za klub i za njega, ali mora raditi još više. Svakodnevno mora probijati svoje granice, jer samo tako može biti na ovoj razini ili pokazati još bolje stvari.
Hoćete li nastaviti s popravljanjem gol-razlike sad kad ste zabili tri gola Hajduku?
– Mislim da nam se otvorilo, da je igračima koji su zabili golove pao teret s leđa i da će to sad ići lakše. Tako barem nalaže nekakva nogometna logika. No, pošto se nama događaju takve gluposti otkako sam došao ovdje, ništa nije sigurno. No, nadam se da će sve skupa sad krenuti na bolje. Svjesni smo i igrači i ja da je još puno posla ispred nas, puno razgovaramo i analiziramo. Ako budemo dalje ovako radili, s ovakvim shvaćanjem i poštivanjem nogometa, da će nam se to vratiti na pozitivan način.
Kako doskočiti Gorici, gdje su im slabije strane?
– Utakmica je jako fluidna. Slušao sam jedno predavanje Mourinha, pripremao je momčad četiri dana za protivničku desnu stranu, jer im je bek bio slab u fazi obrane. Došla je utakmica, i suparnički trener je na tu stranu stavio stopera i tamo nisu mogli napasti ništa. Ne možeš više pripremati utakmicu da im zatvoriš jednog igrača, jer ako tamo dupliraš poziciju, onda gubiš na drugoj strani i protivnik to iskoristi. Moramo znati kad igramo brzi napada, kad igramo pozicijski nogomet, kad ćemo ići u presing, kad ćemo igrati u srednjoj zoni. Sve to radimo kroz treninge, nije to lako shvatiti, ali bih zaista želio da mi momčad bude spremna na sve segmente nogometne igre, da budemo tvrdi i čvrsti u fazi obrane, a kad imamo loptu da protivnik ne zna što ćemo i na koji način napraviti, bez obzira na automatizme. Na kraju krajeva, u zadnjoj zoni volim igračima dati određenu slobodu.
Kako vidite igru Zapate?
– Zaigran je. Bio bi nam vrhunski kad bismo imali 25 bodova, onda bi se on tu lijepo igrao. To je jedan tipični Južnoamerikanac, drugačijeg mentaliteta. Ne govorim da je to nužno loše, ima on svojih dobrih stvari. Još nije do kraja konkretan, mora biti malo opasniji, mora nam dati više u igri prema naprijed. A naravno, u ovoj igri prema natrag, to je prvo što svi moraju odraditi.
Kako zaustaviti Lovrića?
– Ima Gorica Lovrića i još par odličnih igrača. Lovrić je sigurno najopasniji. Kako ga braniti? Momčadski. Moramo biti kompaktni, svi blizu.
Gorica je u pet kola tek jednom pobijedila?
– Gorica je sad već par godina jako stabilan prvoligaš, igraju prepoznatljiv nogomet. Kompaktni su, imaju iznimnu kontru, tih par dobrih pojedinaca i odličnog trenera, mog prijatelja Rendulića. Mislim da će svaka momčad u ovoj ligi imati situaciju da u par utakmica neće pobijediti. Možemo pričati o tim mini-krizama ili mini-ciklusima, ali jednostavno liga je takva. U Ligi 10 svatko svakoga može pobijediti, i sve su to utakmice onako u 10 posto, tako da to nije ništa iznenađujuće. Nama je bitno da potvrdimo ove tri dobre utakmice u nizu, da budemo pametni, da pokažemo svoju kvalitetu i karakter, bez obzira na ime suparnika.
Kako je Osječaninu sa slavonskom adresom u Koprivnici?
– Snašao sam se. Meni je, gdje god da radim, najvažnije da mi je dobro na poslu. Ovdje imam puno posla, i nemam baš puno vremena. Možda ljudi misle da sam stalno na relaciji Koprivnica-Zagreb. Nisam, tu sam većinu vremena. Dobro mi je sve, nemam nekih prevelikih očekivanja. Najbitnije mi je da je miran grad. Nažalost, trenutno što se tiče nogometa je i premiran. Imali smo sad na utakmici dosta Hajdukovih navijača, ali napokon je bila prava nogometna atmosfera. Bojim se razmišljati što će biti na utakmici s Goricom, koliko će nas biti. I tu moramo naći još neki impuls da sami sebi tražimo podršku u sebi, jer jednostavno s tribine nećemo imati onakvu kakvu bismo htjeli. Ne kažem da smo je zaslužili, možda je s vremenom zaslužimo. Ima puno ljudi s kojima razgovaram na ulici, pa im stalno pokušavam objasniti da je Koprivnica, da se nitko ne naljuti, mali grad, i da imati klub među 10 u Prvoj ligi i Podravku u rukometu, da je to velika stvar. Možda bi ljudi pokraj sve te negative i nezadovoljstva trebali to malo percipirati i na taj način. Jer ima dosta puno većih gradova u Hrvatskoj, a nema ih na nogometnoj ili rukometnoj karti.
Za kraj je Zekić na novinarsko pitanje prokomentirao i utakmicu Gorice i Dinama iz prošlog kola koja je odigrana unatoč gustoj magli.
– Oni mogu pričati i ljutiti se na mene da je to regularno, ali to je cirkus. I ja sam imao priliku igrati takve utakmice, i pitam se za koga je to regularno, i za čije dobro se takve utakmice igraju. Niti su gledatelji vidjeli koji su bili na tribini, ni ljudi pred tv ekranima. Pokušao sam to gledati na televiziji, na kraju sam morao slijepo vjerovati komentatoru, koji ne znam jadan što je on komentirao kad je vidio isto što i ja. Oni mogu pričati da je to regularno, ali zaista ionako malo ljudi dolazi na tribine i stalno je neka negativa, tako da smatram da nema smisla da se takve utakmice igraju na takav način. Kažu da je bilo sve u redu, ali pitanje je što bi bilo da je bila neka sporna situacija. Nije bilo VAR-a, opet bi priča otišla u nekom drugom smjeru… I u životu možeš voditi neku firmu i ukrasti neku lovu ako si pametan pa te nitko neće uhvatiti. Pa eto, to je regularno onda – zaključio je Zoran Zekić.
