Svakog 14. veljače diljem svijeta obilježava se dan zaljubljenih, ali i Dan svetog Valentina po kojem je taj dan i dobio ime – Valentinovo.
Prema legendi, sveti Valentin je bio svećenik (ili biskup) i liječnik. U Rim je došao 270. godine, za vrijeme progona cara Klaudija II. Tamo je pomagao zarobljenim kršćanima i potajno vjenčavao kršćanske parove.
Car Klaudije II. želio je da Valentin bude na njegovoj strani. Smatrao ga je prijateljem i nije ga želio osuditi na smrt. U nadi da će ga udaljiti od kršćanstva i vjere, stavio ga je u kućni pritvor kod jednog poganog plemića. No, dok je bio u pritvoru, Valentin je vratio poganskoj djevojčici vid, a plemićku pogansku obitelj obratio na kršćanstvo. Car ga je tada odlučio predati rimskom prefektu koji ga je dao istući, a zatim naredio da mu se odrubi glava.
Baziliku u njegovu čast dao je podignuti papa Julije II. na Flaminijskoj cesti u Rimu u 4. stoljeću.
Sveti Valentin obično se u ikonografiji prikazuje kao svećenik ili biskup te kako ozdravlja bolesne od padavice. Zaziva ga se kod bolesti očiju, padavice i u drugim potrebama. Prvi je proljetni svetac te je zaštitnik zaljubljenih i zaručnika.
Nije poznato na koji je način sveti Valentin povezan s danom zaljubljenih, možda se radi o podudarnosti jer njegov blagdan kalendarski pada u vrijeme početka buđenja prirode, novog života i ljubavi.
Također, prema jednoj od legendi, sveti je Valentin volio ruže, mirisno cvijeće, koje je poklanjao zaručnicima kako bi im zaželio sretno bračno zajedništvo.
Običaji za Valentinovo poznati su već od ranog srednjeg vijeka, a u Hrvatskoj je posebno štovan u sjeverozapadnim krajevima.
Mladići su u 16. stoljeću ljubavne poruke i čestitke koje su bile obrubljene čipkom ili ukrasnom vrpcom ostavljali na pragu svoje odabranice.
Danas su pisma i čestitke rijetkost, ali se daruje cvijeće, čokolade, nakit…
