Nije dovoljno samo smanjiti emisije ugljičnog dioksida kako bi se zaustavilo klimatske promjene već treba djelovati i na manje poznate zagađivače, kao što je dušikov oksid, koji također imaju ključnu ulogu u globalnom zagrijavanju, pokazala je studija.
Rasprave o klimatskim promjenama već su desetljećima fokusirane na emisije CO2, kojih ima najviše u atmosferi. Zajednički cilj mnogih zemalja – postizanje nulte stope emisija – tako se uglavnom najčešće odnosi samo na CO2.
Tijekom prošle godine više od 100 zemalja zacrtalo je da će do 2030. za 30 posto smanjiti emisije metana, još jednog stakleničkog plina na bazi ugljika koji značajno više utječe na zagrijavanje od CO2.
U travnju ove godine Europski je parlament podržao reviziju sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova (ETS) kako bi EU bolje kontrolirao količine ispuštenih štetnih plinova i smanjio ih za 55 posto do 2030. godine.
No ova se revizija također prvenstveno odnosi na emisije CO2 i metana.
Revizija je inače ključan dio plana “Fit for 55” kojim EU do 2030. planira smanjiti štetne emisije za najmanje 55 posto u odnosu na razine iz 1990.
Međutim, većina zemalja koje su objavile svoje planove o smanjenju štetnih emisija još uvijek nije objavila na koji će točno način postići taj cilj.
Studija čiji su rezultati ovaj tjedan objavljeni u časopisu američke akademije znanosti, Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), upozorava da se vrlo malo pozornosti posvećuje drugim zagađivačima koji uzrokuju globalno zagrijavanje.
Među njima su crni ugljik, odnosno čađa, koji apsorbira toplinsko zračenje, zatim fluorougljikovodici koji se koriste u rashladnim uređajima te dušikov oksid.
Uz metan, ovi zagađivači sudjeluju u globalnom zagrijavanju s oko 50 posto, pokazala je studija.
“Moramo obratiti pozornost i na druge klimatske faktore, ne samo na CO2”, upozorio je jedan od autora studije, Durwood Zaelke, inače predsjednik Instituta za upravljanje i održivi razvoj u Washingtonu.
To je posebno važno jer zemlje pokušavaju smanjiti emisije CO2 smanjenjem upotrebe fosilnih goriva, koja se još uvijek smatraju glavnim krivce za globalno zagrijavanje.
Manje fosilnih goriva znači i manje onečišćenja zraka, između ostaloga i manje sulfata koji se prenose zrakom i koji čak neutraliziraju neke klimatske promjene jer odbijaju sunčevo zračenje od Zemlje, navode znanstvenici.
Dodaju da se zbog ovih sulfata zagrijavanje čini manjim za oko pola Celzijevog stupnja. Drugim riječima, čini se da je zagrijavanje za pola Celzija veće nego što se trenutno čini. To znači da bi snažnije klimatsko djelovanje moglo, paradoksalno, uzrokovati privremeno povećanje temperatura.
Osim ako se struka više ne pozabavi manje zastupljenim zagađivačima.
Studija je također pokazala da ako se dekarbonizacija nastavi provoditi kako je planirano, samo to bi dovelo do toga da temperatura na Zemlji do 2045. poraste za dva stupnja Celzijeva više u odnosu na temperature iz predindustrijskog razdoblja.
S druge strane, zauzdavanje svih štetnih emisija i zagađivača moglo bi dovesti do toga da se zagrijavanje počne smanjivati već 2030. i da se stopa zagrijavanja prepolovi u razdoblju između 2030. i 2050.
“Ovaj bi rad, koji služi kao orijentir, trebao biti povod da ponovno razmislimo o globalnim klimatskim ciljevima”, smatra znanstvenik Euan Nisbet s londonskog sveučilišta Royal Holloway. Nisbet inače nije bio uključen u studiju koju je objavio PNAS.
“Ako ne smanjimo i druge zagađivače osim CO2, skuhat ćemo se”, poručio je Nisbet.
