Molitva je prijeko potrebna svakome vjerniku jer pomaže u boljem upoznavanju Boga, a molitvom ljudi postaju više onakvi kakvi žele biti – bolji, puni suosjećanja, praštanja i radosti.
Smisao i smjer svakog vjernika traži se upravo u razgovoru s Bogom u molitvi jer ona je stvarna, a ne samo neka površna radnja koju treba obaviti. Ne smije se precijeniti moć molitve jer ona preobražava svakog tko je prakticira, a tko je dao molitvu, nego samo Bog.
Kršćani su dužni moliti i služiti se molitvama, jer Bog je zapovjedio i dao dužnost svima koji ga žele slijediti da se toga i pridržavaju. Ne može se govoriti da ste dio nečega, ako se ne pridržavate pravila – isto kao i u školi, kao u trgovini, u policiji, određene udruge, grupe – sve ima svoja pravila i zakone, i svatko se sklanja na stranu na koju želi i time slijedi određena pravila.
Bit toga je da se kršćani osposobe da ljube druge više nego sebe, a kako je to vrlo teško samo po sebi, molitva je zato neophodna. Molitva je više od primanja milosti, također i više od vježbanja revnosti. Poanta je da se Bogu dopusti ući u naš život i da nas mijenja, a tek onda druge, jer počevši od sebe, mijenjamo i druge.
Mnogi krivo shvaćaju bit molitve i misle da je molitva nešto čime se osjećaju divno i krasno, no ne smije se dati prevariti – nije bit u našim osjećanjima, što nama ona znači, nego da molitva nas mijenja.
“Planiranje pisanja nije pisanje. Govoriti ljudima o pisanju nije pisanje. Pisanje je pisanje”, jednom je rekao pisac Doctorow, a to se može primijeniti i na molitvu.
Samo je Bog taj koji ne moli jer on je punina dobra, a sva stvorenja žive od te dobrote, te su svi razumni sposobni i stvoreni za molitvu. Kršćanska vjera počela je molitvom u dvorani za vrijeme Posljednje večere u Jeruzalemu. A sam Isus poučio je kršćane kako treba moliti.
“Sve što osobu okreće prema Bogu jest molitva”, riječi su sv. Ignacija Loyolae.
