Župa u Resniku s pripadajućim naseljima Struge i Resnički gaj najmanja je zagrebačka župa koja okuplja nešto više od dvije tisuće vjernika. Vjernici su vezani za svoju župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije i za župnika, vlč. Marijana Piskača koji je tu od 2009. godine. U ovo vrijeme pandemije koronavirusa, fizičke distance i nemogućnosti slavljenja misa s narodom, vlč. Piskač je, tražeći način kako ostati blizu svojim vjernicima, svakodnevno obilazio župu, nedjeljom s Presvetim blagoslivljao i molio, stavljao župljane pod zagovor Blažene Djevice Marije kojoj se kao župa na poseban način utječu. Vjernici su mu na ljubav i blizinu uzvratili ljubavlju, ali i konkretnim znakom pažnje – novim automobilom, piše Hrvatska katolička mreža.
I dok je župnik, nenaviknut na primanje, u neprilici razmišljao o tome kako primiti takav dar, i što će ljudi govoriti kada vide svećenika u novom automobilu, vjernici su uputili svoje viđenje stvarnosti: “To je najmanje što smo mogli učiniti za Vas, dragi župniče. Ovaj auto nije nikakav luksuz već samo izraz naše ljubavi prema Vama i Vaše prema nama koju svakodnevno osjećamo. A uvijek će biti onih koji će pogrešno tumačiti. Ne obazirite se, svatko tko Vas i najmanje poznaje, zna kakvi ste i tko ste. Bog Vas blagoslovio, da nam i dalje budete blagoslov”, piše tako jedan od župljana na Facebook stranici župe.
Drugi pak pišu: “Velečasni naš, Vi ste to zaslužili!! Nek’ Vam dugo bude na raspolaganju i nek’ Vas odveze na sve putove, uz Božju pomoć! To je bila sitnica, ali od srca!”
“Svako dobro djelo Bog stostruko nagradi”, jedan je od komentara župljanke.
Kako je do darivanja ovog nesvakidašnjeg znaka pažnje došlo za Hrvatsku katoličku mrežu posvjedočio je župnik Piskač. “Vrlo sam se iznenadio dok sam se vraćao u srijedu s mise iz Struga. Bilo nas je četvero u autu. Vozio je naš orguljaš. Kad sam ugledao automobile i ljude na dvorištu, protrnuo sam. Mislio sam da se nešto dogodilo, da se urušilo od posljedica potresa… Iznenađenje je bilo još veće kad sam shvatio da je u pitanju neka veselica, neko iznenađenje, posebno kad su se počeli suputnici smijati. Smijeh, snimanje, klicanje su me sledili, posebno kad sam shvatio što se dogodilo. Dovukli su me do novog automobila. Bilo mi je strašno neugodno. Naime, moja stara Vectra je sasvim dobra. Istina je da nekad treba nešto izmijeniti, nekad se umori i stane, ali za mene je dobra. Kako prihvatiti novi auto u koji su me ugurali da sjednem. Ne znam se u njemu ponašati, kamoli shvatiti sve one komande i mogućnosti. Dali su mi papir s blagoslovnom molitvom i svetu vodu. Blagoslovio sam automobil moleći Boga da mi bude na pomoći”, rekao je zbog geste župljana još uvijek uzbuđen vlč. Marijan.
Kaže kako nije naučio na luksuz niti želi ljudima davati povod za ogovaranje, za rečenice poput one: “gle što svećenik vozi”. “Kako s takvim autom ići među ljude… zašto hraniti njihovu odbojnost, a kod nekih čak i mržnju prema svećenicima koji ne znaju biti skromni i ponizni. S pravom nas mnoge svećenike treba prozivati radi luksuza u koje se upuštaju, osobito radi automobila. Od kuda im novac? Zar ću sada i ja biti prozvan, a bez krivnje kriv”, pitao se i u mislima mučio župnik Piskač. No, kaže da ga je možda još i više od samog dara dirnulo zajedništvo među vjernicima. Oni su se u dva ili tri dana organizirali i kupili dar. Do tada ih je teško bilo okupiti u nekoj zajedničkoj inicijativi.
“Od samoga dara veći mi je dar njihovo zajedništvo”, svjedoči župnik Župe Resnik. Ova pandemija je u njima probudila čežnju za tim zajedništvom i na tome zahvaljujem dobrom Bogu, kaže vlč. Marijan. Vjeruje da su župljani htjeli na svoj način reći i “hvala” za župnikovu blizinu kroz ove tjedne bez sakramentalnog zajedništva. On je, naime, župljane redovito nedjeljama obilazio s Presvetim, kipom Majke Božje Fatimske, kipom Uskrslog Gospodina, slikom Milosrdnog Isusa… Ljudi bi izlazili iz kuća, molili, župnik ih je blagoslivljao, dijelili su blizinu kakva je bila moguća u vrijeme fizičke distance.
Na Uskrs je tako župnik obilazio župu, a za što mu treba otprilike četiri do pet sati, i kod posljednje kuće automobil mu je “otkazao poslušnost”. “Nije meni bio problem zbog mene. U automobilu su mi bili Presveto i kip Uskrslog Isusa. Rekao sam Isusu: ‘Ja se kući mogu vratiti i pješice, a kako ćeš ti, Isuse?’ U taj su čas prolazili neki ljudi, pokušavali gurati auto, upaliti ga, ali nije išlo. Na kraju ga je vučna služba odvezla kući. Tako se Isus pobrinuo”, smije se vlč. Marijan. Kaže da su se možda zbog te zgode župljani odlučili na ovakav dar, premda je automobil u međuvremenu popravio i bio zadovoljan kako ga služi.
U primanju dara pale su i suze ganuća, otkriva nam naš sugovornik. I njegove i župljana. Župnik Piskač je želio nekako uzvratiti na dobrotu vjernika. Pitajući se što će sada sa svojim dosadašnjim vozilom, koje jest staro 23 godine, ali servisirano i u dobrom voznom stanju. Odlučio ga je darovati pastoralnom suradniku koji nema automobil, a često je na raspolaganju župi i župniku za raznu pomoć. I tako se dobro vratilo dobrim.
Prva nedjelja ponovne mise s narodom je iza njih, protekla u posebnom raspoloženju, obiteljski, kako se i doživljavaju vjernici ove male župe, svjedoči nam župnik. Svi se znaju imenom i svi žele biti tu jedni za druge.
Zaključit ćemo riječima župnika Piskača koje je uputio svojim župljanima na društvenim mrežama: “Vectra je otišla. Suzama sam je ispratio, ali sam nakon toga prihvatio u srcu Vašu darovanu ljubav i kao da sam izgubio strah jer u ljubavi nema straha. Ovom zgodom želim Vam svima, dragi dobročinitelji, zahvaliti na ovoj gesti dobrote. Ja ću Vam se iz dana u dan zahvaljivati žarčom molitvom pred Gospodinom. A ako me tko pita otkuda ti ovo (automobil, op. a.), reći ću da sam posudio od župljana i svih dragih dobročinitelja. Bog vas blagoslovio, pratila Vas ljubav Majke Božje Jezerinske! I, nemojte se umoriti činiti dobro jer ste to sada pokazali.”
Inače, vlč. Marijan Piskač rođen je 1958. u Varaždinu u obitelji s osmero djece, pet braće i tri sestre, podrijetlom je iz Gaćica u župi Margečan. Nakon završenih studija za svećenika ga je 1984. zaredio blagopokojni nadbiskup kardinal Franjo Kuharić. Prva mu je kapelanska služba bila u koprivničkoj župi sv. Nikole, gdje je ostao sedam godina, a potom je vodio župe po devet godina najprije u Zajezdi, a onda u Mihovljanu. Od 2009. povjerena mu je župa u Resniku.
