Trener Slavena Belupa Zoran Zekić dao je intervju za Slaven Belupo TV, u kojem se osvrnuo na godinu dana provedenih u koprivničkom prvoligašu.
– Baš je proletjela ova godina! Kao igrač sam promijenio 27 klubova, no kao trener ne mijenjam ih tako često, i to mi je drago. Mislim da je bitan kontinuitet rada – rekao je Zoran Zekić.
Puno toga dogodilo se u godinu dana.
– Od one borbe za opstanak, strategije, skautinga pa do velike, prevelike fluktuacije igrača. Imao sam puno lijepih trenutaka, naravno da je bilo i dosta teških tema i razgovora. Iskoristio bih priliku da kažem svim svojim igračima i suradnicima, da sigurno nije bilo namjerno ako sam nešto napravio nažao. Zahvalio bih svim ljudima koji rade sa mnom, jer to zaista nije lagano (smijeh). Da, ponekad sam onako, malo teži, ali radimo svi za dobrobit kluba tako da i oni to razumiju. Na kraju krajeva, mislim da ipak znaju da imaju moje veliko poštovanje.
Koji su vam bili najljepši trenuci u koprivničkom prvoligašu?
– Meni je zapravo najljepši trenutak kad vidim da se neki igrač razvija na pravi način. U ovih godinu dana najljepše mi je bilo što sam trenirao Lovru Zvonareka. Svi ti igrači koji su trenirali s njim, koji su iskusniji i koji su puno toga prošli, bili su svjesni da treniraju s jednim zaista vrhunskim talentom, a rekao bih prije svega s vrhunskim dečkom. Za njega smo svi sigurni da će doći do velikih stvari u nogometu i životu. Naravno da je bilo i puno drugih lijepih trenutaka.
Pričao je Zekić i o odnosu s igračima, o atmosferi i zajedništvu u svlačionici, o zezanciji i ostalome.
– Bila je neki dan zezancija na račun moje frizure, moram reći da mi je bila top. Jedan igrač me vidio u gradu, poslao mi je poruku ‘šefe, a da ipak danas sa šiltericom vodite utakmicu?’ (smijeh). Sve je kod nas zaista onako kako treba biti. Nitko se ne postavlja previše visoko, zna se po defaultu što i kako. Na kraju krajeva, ja pokušavam igračima biti na dispoziciji, da im pomognem u svakom trenutku, na svakom treningu, naravno ne samo ja, nego i moji pomoćnici. Autoritet stječeš znanjem i svojim postupcima. Ne smiješ biti licemjeran, ne smiješ jedno pričati, a drugo raditi. To su neke stvari koje su jako bitne kod nas.
A kako mu je u Koprivnici izvan nogometa?
– Kad sam dolazio ovdje, pošto živim u Zagrebu, mislio sam da ću ići doma svaki dan ili svakih dva dana. Međutim, takav je obujam posla da sam shvatio da ću gubiti koncentraciju ako ću to raditi. Naravno da je mojim ukućanima to nerazumljivo i ovim putem im zahvaljujem, jer zaista je teško objasniti da si na sat vremena od kuće i da tako malo dolaziš doma. S druge strane, većinom smo ovdje na stadionu. Moram reći da sam upoznao puno dragih ljudi, da mi je mirno ovdje. Sviđa mi se što sve stignem za pet minuta. Udomaćio sam se, ali neće biti dobro ako se udomaćim previše, onda me se nećete moći riješiti – nasmijao se Zekić.
Kompletan intervju možete pogledati u videu Slaven Belupo TV-a.
