Rukometno non-stop se nastavlja. Najbolje europske rukometašice na kratko su ostavile nastupe u europskim kupovima, ili domaća natjecanja i ovaj tjedan posvećene su nastavku kvalifikacija za Europsko prvenstvo koje će se od 04. – 20. studenog 2022. godine održati u Sloveniji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji.
U 3. i 4. kolu kvalifikacija sastaju se međusobno najjače reprezentacije u skupinama. Tako je pred Hrvatskom veliki izazov jer nam u goste dolazi Francuska. Nema nikakve sumnje da je to uz Norvešku ovog trenutka najbolja svjetska ekipa. Uostalom, dovoljno se podsjetiti da su na tri posljednja natjecanja francuske rukometašice osvojile europsko i svjetsko srebro te olimpijsko zlato u Tokiju.
Hrvatska je kao što znamo, bila jako blijeda na svjetskoj smotri potkraj godine u Španjolskoj (18. mjesto). Dijelom su tome kumovale ozljede i korona, ali i nešto slabija forma naših igračica. Nažalost, ni Francusku ne dočekujemo u kompletnom sastavu. Dapače, izbornik Nenad Šoštarić ima velikih problema u slaganju ekipe jer mu nedostaje nekoliko stožernih igračica. Zbog ozljeda tako nema Ćamile Mičijević, Larisse Kalaus, Stele Posavec, Ivane Dežić, Tene Petike, Korine Karovčan itd,itd… Posebno bolan je izostanak prve dvije spomenute igračice jer su one uz Anu Debelić činile srce naše obrane. Stoga je izbornik u ova tri i pol dana koliko je reprezentacija na okupu, tražio rješenja za taj problem.
Bez obzira na sve poteškoće, Nenad Šoštarić nikad se ne predaje i ističe bijelu zastavu. Naprotiv, sve će napraviti što je u njegovoj moći da pokuša osvojiti barem poneki bod protiv olimpijskih pobjednica. Kao što je poznato, reprezentacija je startala u kvalifikacije neočekivanim porazom od Ukrajine u Rijeci. Djelomično je to nadoknađeno pobjedom nad Češkom u gostima, a kako je neizvjesna sudbina Ukrajine u nastavku kvalifikacija, bilo bi sjajno da sami odlučujemo o svojoj sudbini. U taj plan savršeno bi se uklopio poneki bod protiv Francuske.
Od prve velike medalje, srebra na Svjetskom prvenstvu 1999. godine, Francuskinje su osvojile još 12 medalja s tri najveća natjecanja. Uz olimpijsko zlato iz Tokija, tu je i srebro iz Rio de Janeira. Sa svjetskih prvenstava imaju dva zlata (2002., 2017.) i četiri srebra (1999., 2009., 2011., 2021.). Prije četiri godine postale su europske prvakinje (2018.) , a pored toga imaju još europsko srebro (2020.) te tri bronce (2002., 2006., 2016.).
U Koprivnicu stižu u nešto malo izmijenjenom sastavu u odnosu na Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj kad su poražene u finalu od Norveške 22:29. Olivier Krumbholz koji je na klupi reprezentacije 11 godina u dva mandata, odlučio je dati predah zaštitnom znaku Francuske svih ovih godine Allison Pineau. Zbog ozljeda nema najboljeg mladog kružnog napadača Paulete Foppe, kao ni Laure Flippes i Pauline Coatanee.
Ali ne brine ga to previše, jer ima takav izbor igračica da mu je praktički sasvim svejedno tko će uskočiti na njihovo mjesto. Dakle tu su sjajne vratarke Lauara Glauser (Gyor), Cleopatre Darleaux (Brest Bretagne) i relativno novo ime Floriane Andre (Nantes).
Na krilima su lijevo Coralie Lassource (Brest Bretagne) i Chloe Valentini (Metz), desno pak, Alicia Toublanc (Brest) i Lucie Granier (Besancon).
Crtu drži, posebno obranu Beatrice Edwige (33. god, 188 cm Rostov) , Sarah Boukitt (19 god. 182 cm, Metz) i Oriane Ondono (25. god, 180 cm Nantes).
Vanjska linija pripada Grace Zaadi – Deune ( ostov) koja je mozak cijele ekipe, i sjajan strijelac Melanie Nocandy i Tamara Horaček. Ako vas prezime na nekog podsjeća u pravu ste. To je kći Vesne Horaček, nekadašnje hrvatske reprezentativke, koja je ostavila, veliki trag najprije u splitskom Kaltenbergu, pa Krimu, Hypu i Metzu gdje je Tamara i odrasla. Tu su još kao lijevi vanjski Deborah Lassource (Paris 92), Orlane Kanor (Metz), Estelle Nze-Minko (Gyor). I na desnoj strani Emma Jaques (Metz) i Oceane Sercien -Ugolin (Krim).
Već po tome u kojim klubovima igraju puno toga je jasno. I sve su one nositeljice igre u Rusiji, Mađarskoj, Sloveniji, Francuskoj. Hrvatska i Francuska igrale su devet puta do sada međusobno. Naša reprezentacija pamti samo dvije pobjede (u prvom susretu 1997. godine na Svjetskom prvenstvu bilo je 21:20) te na istoj smotri 2009. godine 27:23. Tu je još jedan remi na SP-u 2013. godine 18:18, i čak 6 poraza. Posljednji je bio posebno bolan, u polufinalu EP-a 2020. godine u Danskoj koji nas se ostavio bez velikog finala. Bilo je 19:30.
Tekst i video: HRS
