Najkraće rečeno – s njime nikad nije dosadno. Trener Slavena Belupa Tomislav Stipić po mnogočemu je poseban, a to su prepoznali i brojni lokalni i nacionalni mediji. Ne sjećamo se kada je neki trener koprivničkog prvoligaša imao takav publicitet. Kao i svima, tako je i portalu Klikaj.hr spremno odgovorio na sva manje i više škakljiva pitanja.
U Koprivnici ste već više od godinu. Zbog korone to je nikad turbulentnije razdoblje. Prošle sezone Slaven Belupo završio je sedmi na ljestvici, a trenutačno je ponovno u sredini. Jeste li zadovoljni s rezultatima koje postižete?
U Koprivnici sam nešto više od 13 mjeseci. Bilo je to uzbudljivo vrijeme što se tiče nogometa, ali i socijalno što se tiče pandemije. Mnogo ograničenja, odricanja, discipline i profesionalizma. Vrijeme je to koje će ostaviti trag na meni kao čovjeku i na mojoj trenerskoj karijeri jer je specifično i, daj Bože, da se više neće ponoviti. Nadam se da će ovo zlo u vidu pandemije imati brzi kraj. Što se tiče rezultata, prošle sezone bili smo sedmi, a ove peti i šesti. Od 11 službenih utakmica tek smo dvije izgubili i to nesretno od Gorice i Osijeka minimalnom razlikom. Izgledamo jako dobro i organizirano na terenu, rekao bih “njemački” i drago mi je da to moji igrači žive na terenu.
Ove sezone krenulo se ne baš najbolje, igralo se solidno, ali nije bilo pobjeda. Zaredali su se onda bolji rezultati, a potom je upisan poraz od Osijeka. Je li se mogle više? Što možemo očekivati u nastavku prvenstva od Slavena Belupa?
Krenulo se dobro u sezonu, sa samopouzdanjem, automatizmima i hrabrom igrom. Trenerski posao je dovesti igrača do prilike za gol, a stvar je individualca da u tom psihološkom momentu gurne loptu preko crte. Mi smo u svakoj utakmici dolazili u mnogo više prilika od naših protivnika, izgledamo dobro i ja sam zadovoljan s tim. Od 11 utakmica tek smo jedno poluvrijeme podbacili i to prvih 45 minuta protiv Šibenika. Sve ostale utakmice bili smo na razini zadatka i ja se ovim putem zahvaljujem svojim momcima na konstantnosti dobrih igara.
Koliko ste zadovoljni s igračkim kadrom s kojim raspolažete? Je li se mogao bolje odraditi prijelazni rok ili ste dobili sve što ste htjeli?
Prijelaznim rokom sam zadovoljan. Zadržali smo sve igrače koje smo željeli, a s druge strane smo doveli raznovrsne igrače imajući na umu da ne želimo nagomilati njihov broj u svlačionici. Ima nas otprilike 20-ak jer smo željeli imati blizinu među igračima, a pojedine momčadi u ligi imaju i po 10 igrača više u svlačionici poput Lokomotive, Istre i Varaždina. Treba pružiti vremena svemu, pogotovo prilagodbi. Više ništa nije normalno oko nas tako da neke stvari treba mjeriti drugim metrom. Bilo bi dobro kad bismo oformili skautsku službu u klubu kako bismo dugoročno i perspektivno razmišljali te strateški ‘napadali’ mlade igrače u drugim klubovima i tako napravili još jedan korak prema naprijed u klubu.
Kakve sve planove još imate sa Slavenom? Kako vam je uopće u klubu i Koprivnici?
Ja se osjećam kao paket mlijeka na kojem je otisnut rok trajanja. Svakim danom imam sve manje vremena s ekipom i sa svakim treningom imam jednu mogućnost manje trenirati s njima. Volim svoj posao, zadovoljan sam u Koprivnici, ali znam da svakog dana imam sve manje vremena i zato svakodnevno uživam s momcima. Zadovoljan sam s njima, stojimo rame uz rame i idemo dalje bez drame. Danas si tu, sutra nisi. Zato mi je cilj ostaviti trag u Koprivnici, da me ljudi pamte po pozitivnom.
Nekada je Slaven igrao i to jako dobro Europu, sada već godinama nije se ni blizu tome. Mogu li se navijači nadati ponovnoj borbi za najviše pozicije u HNL-u ili je to trenutačno nemoguća misija?
Da, Slaven Belupo je nekad igrao u Europi, ali se mora priznati i da je tada imao možda treći najjači proračun u ligi. Danas također ima treći, ali gledajući odozdo i to je jedan veliki čimbenik koji utječe na cjelokupnu situaciju. Jako je bitno da nam tradicija ne stoji na putu. Danas klubovi koji teže inovacijama su moderni. Teže unaprjeđenju infrastrukture, skautske službe, statistike… Ne smijemo misliti na ono što je bilo prije jer tradicija zaustavlja. Moramo biti svjesni da u Šibenik ulaze Kolumbijci, Istru Španjolci i da je ovo najteži HNL od kad postoji. Osjećam da moramo ove godine dati sve od sebe i osigurati status prvoligaša jer je velika privilegija za ovaj mali grad da ima ovako dugi period stabilnog prvoligaša. Naravno, uz to želimo dobro izgledati na terenu i razvijati mlade igrače te pokušati zaraditi na njima.
Pratite li Slavenovu školu nogometa? Ima li talenata? Ima li u prvoj momčadi možda premalo domaćih igrača, kako neki kažu, ili to ne stoji? Tko bi mogao eksplodirati u budućem razdoblju?
Naravno da pratim rad u Školi nogomet na čijem je čelu Vedran Medenjak, a oko njega mladi i ambiciozni treneri. Svi razmišljaju kako unaprijediti rad i kako proizvesti još više mladih i dobrih igrača. Jako je velika konkurencija i moramo biti svjesni da tek otprilike dva igrača u dvije do tri godine isplivaju do seniora. Da igramo u Drugoj HNL ili niže, u seniorima bi igralo 90% domaćih igrača, ali u najviši rang hrvatskog nogometa je jako teško doći. Samo deset klubova na 5 milijuna stanovnika sugerira vam to. Pogledajte kakve su igre iza sebe imali Bruno Bogojević i Bruno Goda, a nisu dobili adekvatne ponude za odlazak na još višu razinu. Teško se nametnuti mladim igračima, a onda i još teže ostvariti pravi transfer. Ipak, mi ćemo se potruditi da ih što više isprofiliramo i da ih što više dobije šansu. Zvonarek, Mađerić i Marijanović, naravno uz Brkovića koji je odavno s nama, imena su koja će doći u budućnosti.
Imate osebujan stil vođenja utakmica? Često spominjete u izjavama riječi poput ljubav, zagrljaj, srce… Zbog čega?
Jako je važno da trener autentično vodi svoju momčad. To je moj stil. Ne znam kako ga nazvati. Osebujan, samouvjeren, odličan, specifičan, ružan… To ostavljam ljudima da prosuđuju. Drugačiji sam od drugih i sebi ću uvijek ostati vjeran. Ja za svoju ekipu navijam uz teren. Kada vidim da mi igrač krivo stoji na terenu, a toliko sam truda uložio jednostavno ga moram upozoriti. Ne mogu i ne smijem se umoriti od ispravljanja svojih igrača. Svih 90 minuta kada igraju moji igrači, igram i ja. Osjećam svaki pas i duel, dajem se 100 posto. Volim svoje igrače i svoj klub jer od toga živim i hranim sebe i ljude oko sebe i neću se mijenjati.
Imate i osebujan stil odijevanja. Zbog čega toliko tome pridajete važnost? Po kojem ključu se odijevate?
Što se tiče mog odijevanja, to je isto dio mene. Oblačim se da mi bude ugodno, da se osjećam svoj na svome. Na dan utakmice moja garderoba daje mi sigurnost da mogu ispoljiti svu svoju energiju. Volim se lijepo obući, volim držati do sebe jer samo je u zdravom tijelu zdrav duh, a samo tako mogu doći do dobrih ideja i kasnije ih prenijeti na svoju momčad.
Okušali ste se u Koprivnici i u konobarenju i kuhanju kave. To još nije viđeno. Jeste li dobili što ste htjeli tim potezom, kakve su reakcije bile?
Pokušao sam jedan dan raditi kao konobar jer sam želio ići prema ljudima i biti s njima i oko njih. Ja sam trener, ne bojim se ljudi. Pozivam ih, magnetiziram, sabirem… Htio sam tog dana upoznati što više ljubitelja našeg kluba što mi je i uspjelo, povratna informacija bila je zaista odlična. Ljudi su htjeli da ih baš ja uslužim i u jednom trenutku mi je bilo zaista teško. Morao sam raditi i unutra i vani, razgovarati sa svima. Nisam htio nikoga zapostaviti. Ja sam vojnik kluba i htio sam samo dobro napraviti. Drago mi je što su mi Slaven Belupo i direktor Zvonimir Šimunović pružili ovakvu priliku, priliku da budem trener jer bez njih nitko ne bi u HNL-u čuo za Tomislava Stipića i nitko me ne bi doživio na ovaj način. Znam kome sam zahvalan i što mi je činiti i radit ću to uvijek s osmjehom na licu.
Što još sve od vas možemo očekivati neočekivano?
Od mene možete još dosta toga očekivati. Moj životni moto je: iznenaditi i obradovati. Držim se tih riječi jer moramo to moći kao trener. To izvire iz mene. Kada krenete gledati neki film, ako vas nakon 10 minuta ne prilijepi uz kauč i vrećicu čipsa vi ćete prebaciti na nogomet ili na Milijunaša. Zato se držim mota: iznenadi i obraduj.
