Tehničar iz Cvetkovca posljednjih je godina zasigurno jedan od najorganiziranijih i rezultatski najuspješnijih klubova ne samo u Koprivničko-križevačkoj županiji, nego i šire. Marljiv rad klupske uprave i igrača Tehničara posebno je do izražaja došao prošle, netom završene sezone. Cvetkovčani su, naime, osvojili prvenstvo u Četvrtoj nogometnoj ligi ‘Bjelovar – Koprivnica – Virovitica’, a pobjedom u finalu protiv trećeligaša Radnika Križevci u klupske vitrine stigao je i pehar namijenjen najboljima u Županijskom kupu.
Tim povodom razgovarali smo s Josipom Mađarićem, poznatim odvjetnikom i tvorcem jakog Tehničara.
Sjajna je sezona iza vas, najbolja u povijesti kluba. Osvojili ste naslov prvaka u prvenstvu i Županijski kup. Vaš pogled na netom završenu sezonu?
Istina, iza Tehničara je najuspješnija sezona u umalo pedesetogodišnjoj povijesti kluba, osvojili smo duplu krunu. I naslov prvaka u Četvrtoj nogometnoj ligi ‘Bjelovar-Koprivnica-Virovitica’ i pobjednici smo Kupa Koprivničko-križevačke županije! Radosni smo, veseli i ponosni radi toga, bit će da smo trenutno, iza Slavena, najbolji nogometni klub u Koprivničko-križevačkoj županiji. A i s njima smo u pripremnoj utakmici odigrali 1:1… (ha, ha, ha…).
Primili smo doista velik broj čestitki od gotovo svih županijskih klubova i brojnih pojedinaca, prijatelja kluba, navijača, ljubitelja nogometne igre. Koristim priliku da im se još jednom zahvalim na tome!
U prvenstvu smo gotovo od samog početka bili u vodstvu, Pitomača nas je u stopu slijedila, odigrali smo dobrih i manje dobrih utakmica, ali smo bili najbolji kada je to najviše trebalo: u odlučujućoj utakmici pobijedili smo Pitomaču s 3:0, sigurno i uvjerljivo. Bila je to utakmica bez ozbiljnijeg prekršaja ili kakve sporne situacije.
Svega četiri dana iza toga, onako fizički i psihički potrošeni od derbija s Pitomačom, igrali smo finale Županijskog kupa protiv Križevčana koji su prvenstvo završili desetak dana ranije te su imali zlatnog vremena da se relaksiraju i dobro pripreme za finale. Bili smo jako ljuti radi takve situacije, mislimo da je termin odigravanja finala Kupa daleko više odgovarao Križevcima nego nama, ali to nismo htjeli pokazati radi psihološkog stanja u ekipi. U samoj utakmici pokazali smo zašto smo prvaci lige i finalisti Kupa, odigrali smo još jednu dobru utakmicu, možda ne tako dobru kao protiv Pitomače, ali nije ni realno očekivati da u amaterskom nogometu jedna ekipa može dvije utakmice zaredom odigrati na vrlo visokom nivou. Osobno mislim da smo, kada bi se sve stavilo na apotekarsku vagu, bili za zericu bolji protivnik od Križevaca i da smo, ponajviše zahvaljujući našem junaku, vrataru Anti Mrmiću, zasluženo osvojili Županijski kup. Lani smo od istog protivnika u polufinalu Kupa izgubili također na penale, hvala Fortuni na svojevrsnoj ‘pravednosti’.
Tehničar će igrati pretkolo Hrvatskog kupa, a pretpostavljamo da se nadate to proći pa igrati s nekim od velikana hrvatskog nogometa. Bila bi to prava poslastica (ako će se igrati) u Cvetkovcu, zar ne?
S nestrpljenjem očekujemo izvlačenje parova pretkola Hrvatskog kupa, sve u nadi da ćemo izvući protivnika s kojim možemo ravnopravno igrati, moguće i pobijediti, te na Stari breg dovesti neko zvučno ime hrvatskog nogometa. Samo da nam se ne dogodi situacija od prije šest sezona kada smo igrali pretkolo Kupa, u Suhopolju pobijedili domaćina, a onda nam je ždrijeb dodijelio – Slaven Belupo, pa od spektakla nije bilo ništa! Nadamo se i priželjkujemo scenario koji se dogodio Borcu i Ferdinandovcu, to jest da prođemo pretkolo, pa da nam dođe Dinamo, a može i Hajduk!
Vratimo se na prvenstvo. Samovoljno ste napustili Treću ligu i otišli u Četvrtu. Sada ste se prijavili za Treću ligu (iako je to po novom četvrti stupanj natjecanja), ali ipak ćete igrati u Četvrtoj ligi. Opišite nam što se sve po tom pitanju događalo proteklih tjedana i zašto je tako završilo?
Ovo je četvrta sezona našeg igranja u Četvrtoj nogometnoj ligi Bjelovar-Koprivnica-Virovitica, od toga smo tri puta bili prvaci, a jednom drugi s istim brojem bodova kao i prvak Garić. Bit će da smo uvjerljivo najuspješnija ekipa koja se takmiči u toj ligi. Dvije smo sezone igrali Treću HNL Sjever, u obje smo sezone igrali Ligu za prvaka i osvajali četvrta mjesta. Dakle, mi iz Treće lige nismo ispali nego smo dobrovoljno istupili! Zašto? Zato što su nas ‘ubile’ mlađe kategorije. Mi za takmičenje četiri mlađe kategorije na regiji nakon nekoliko kola jednostavno nismo imali dovoljno igrača, a to nismo mogli ni logistički pratiti. U manjim sredinama u kojim imate igrača mlađih kategorija taman na broj, događa se jedan fenomen kojeg oni koji donose pravila i propozicije ne mogu shvatiti: ako nemate dovoljan broj igrača da izvršite neku selekciju i sretni ste da vam netko uopće dođe igrati, tada od jačih ekipa gubite velikim, ponekad i dvocifrenim rezultatom. Takvi porazi katastrofalno djeluju na psihu djece, ne možeš im objasniti da rezultat nije bitan jer je njima itekako bitan, tako da vremenom dođe do osipanja djece. Jedva smo njihovo natjecanje priveli kraju, shvatili smo da te uvjete oko broja natjecateljskih mlađih kategorija jednostavno ne možemo ispoštivati. Kao prvaci Četvrte lige prijavili smo se i ove godine za natjecanje u Trećoj ligi, sve u nadi da će malo ublažiti uvjete i dopustiti nam takmičiti se s mlađim kategorijama na županijskom nivou na kojem imamo tri vrlo uspješne mlade ekipe, no nije nam to bilo dozvoljeno, kao ni Prelogu, Bednji, Pitomači… Treća liga sada broji 10 klubova, igraju trokružno, mislim da to nije dobro rješenje, ali…
Još uvijek se ne zna koliko će Četvrta liga imati klubova pa samim time ‘vise’ Suhopolje i Graničar iz Đurđevca. Koji je stav Tehničara o eventualnom proširenju lige?
Da, upravo sada je u tijeku akcija ‘spašavanja vojnika Ryana’, točnije dva vojnika Ryana: Đurđevca i Suhopolja! Sporazumom o osnivanju Međužupanijske lige BJ-KC-VT predviđeno je da liga broji do 16 klubova, tako da, ako se liga i proširi na 16 klubova, nećemo formalno ništa prekršiti! Na pitanje da li je to sportski i fair svatko ima pravo na svoj vlastiti stav i odgovor. S jedne strane mi je žao Graničara, imaju fantastične uvjete i jako uspješne mlađe kategorije, no sami su se doveli u situaciju da zivkaju klubove okolo i mole ih da glasaju za proširenje lige kako bi oni mogli ostati u njoj. Reče meni pred godinu-dvije jedan moj poznanik iz Đurđevca, dok je još Graničar bio s nama u Trećoj ligi: ‘jest da smo zahvaljujući politici dobili novi stadion i fantastične uvjete, ali zahvaljujući toj politici nikad do sada nismo imali slabiju momčad, a moguće da će biti i lošija’. Da li je bio u pravu neka svatko sam procjenjuje.
Tehničar pitanje mogućeg proširenja Četvrte lige gleda u svjetlu vjerojatne transformacije ili ukidanja naše Četvrte lige, sve po uzoru na Četvrtu varaždinsko-međimursku ligu. Ista je rasformirana, svaki od ta dva saveza formirao je svoju Premijer županijsku ligu, a za slučaj želje za napredovanjem pobjednici tih Premijer liga igraju kvalifikacije. Informacije koje imam i dobivam od većine klubova iz Četvrte lige i Prve ŽNL govore da i naši klubovi priželjkuje isti scenario. Naime, gledajući realno, postavlja se pitanje svrhe i postojanja Četvrte lige, dakle lige iz koje nitko ili neće ići gore ili ne može ispuniti uvjete, to je liga bez smisla, uzaludna liga! Nadoveže li se na to činjenica da je ukupna posjeta gledatelja slabija nego u Prvoj ŽNL jer ne dolaze gostujući gledaoci iz udaljenijih mjesta, to sve sudi prema ukidanju lige ili barem bitnom resetiranju. Obavili smo neke neformalne razgovore pa će nekoliko klubova Četvrte lige iz naše županije prije plenuma lige održati sastanak i zauzeti stav o sudjelovanju u Četvrtoj ligi od sezone 2023./2024. Nikakva odluka još nije donijeta, težimo da moguće osnivanje Premijer županijske lige bude odluka svih klubova iz županije koje se takmiče u sadašnjoj Četvrtoj ligi, no neće biti problem ako i neki naši klubovi koji ne vide interes u osnivanju Premijer lige ostanu u nekoj varijanti Četvrte lige. Svaki klub neka procijeni što je najbolje za njega, nitko neće nikog i nigdje tjerati!
Prijelazni rok je u tijeku. S današnjim danom tko vas je sve napustio, a tko vam je pristupio. Kakve planove još imate po pitanju igračkog kadra za iduću sezonu?
Tehničar je prijelazni rok de facto završio prije nego je isti i počeo. Na krilima dobrih rezultata i duple krune imali smo brojne ponude od raznih menadžera tako da smo u tri dana mogli složiti dvije ekipe, ali nismo brzali. Otišli su Hlišć, Strajnić, Delić, Lajnesek, Belaj, Drk i Moses, a došli su Belovari iz ludbreške Podravine, Bači iz Tomislava Drnje, Vrkić iz Graničara Đurđevac, Harambaša iz Koprivnice i Ovnić iz Omladinca Herešin, u roaster seniorske ekipe uključeni su mladi U-21 igrači Markušić, Tkalec i Mesar koji će se zajedno s Grubešićem i Ovnićem boriti za dvije pozicije U-21 startera. I u idućoj sezoni vodit će nas Roman Sović. Mislim da će Tehničar u predstojećoj sezoni biti jači nego što je bio protekle!
Kakve Tehničar ima ambicije u novoj sezoni, a kakve dugoročne ciljeve ste si postavili?
Ambicije Tehničara u nadolazećoj sezoni su relativno skromne: da u prvenstvu i Kupu ne budemo lošiji nego što smo bili u ovoj sezoni!
Puno se već toga napravilo na Starom bregu, nabrojite nam najveće investicije, a otkrijte nam i što planirate još (g)raditi u dogledno vrijeme?
U protekloj sezoni imali smo nesreću jer nam se zarušio bunar, ostali smo bez vode za zalijevanje terena. Kopanje novog bunara i dovođenje vode do igrališta bila je značajna investicija. Završili smo izgradnju igrališta 60×40 metra, nabavili i golove, sada moramo napraviti kućice za rezervne igrače. Ove godine planiramo još i na dijelu parkirališta napraviti dječje igralište s nekoliko sprava, nabavili smo i stupove za rasvjetu na pomoćnom igralištu, u fazi smo nabavke agregata, a to kanimo završiti tamo negdje do sredine listopada kako bi dečki mogli trenirati i kad dani postanu kraći. Puno je posla, ali sve nekako ide!
Za kraj, recite nam kakva je situacija sa Školom nogometa? Ima li interesa djece za nogomet u Tehničaru?
Škola nogometa funkcionira dobro primarno zahvaljujući Kruni Lovreku koji je pravi mamac za djecu i u kojeg njihovi roditelji imaju povjerenja da će ih nešto o nogometu naučiti. Broj domicilne djece se smanjuje, nastojimo privući i djecu i iz okolnih sela, a sada kanimo aktivnije krenuti u cilju uključivanja djevojčica, dečki je sve manje! Mislim da osnivanje zajedničkih škola nogometa, također po uzoru na međimurske i varaždinske klubove, treba formalizirati na nivou našeg Nogometnog saveza, naći sredstva i načina da se treneri i troškovi sudaca plaćaju iz zajedničke kase u koju bi participirale općine i županija. To je vjerojatno najbolji način da sačuvamo još ovo malo interesa za nogomet koji kod djece postoji.
