Prodaje se HT kobila Dorina, starosti 14 godina. Cijena 12.000 kuna. Radila je u školi jahanja i terapijskom jahanju te sudjelovala u klupskim natjecanjima u dresuri i preponama te polaganju jahaćih dozvola i natjecateljskih licenci. U slobodno vrijeme kobila je na ispustu s drugim konjima. U dobroj je kondiciji i potpuno zdrava, nikada nije imala problem s ozljedama, redovito obrađivana kopita. Uredno tretirana redovnim cijepljenjem i pastama te dodacima u prehrani. Svojim nižim rastom prikladna je za rad s djecom, ali i odraslima. Prodaje se iz razloga jer je udruga primorana smanjiti troškove hladnog pogona zbog financijske nesigurnosti u idućoj godini te stoga želimo da dođe u dobre ruke. Kontakt 098/9968-556 ili 099/212-6237.
Oglas je to koji je na Njuškalu objavila Udruga Osmijeh za terapijsko jahanje, koja djeluje na prostoru ergele Galop u Peterancu kraj Koprivnice.
Rade s djecom s mentalnim poteškoćama, s cerebralnom paralizom, mišićnom distrofijom, autizmom. I jako su uspješni u tome. No, došli su pred zid. Dok se za, primjerice, kojekakve spomenike i nepotrebne agencije troše milijuni i milijuni kuna, oni su primorani prodati jednog od svoja tri konja – kobilu Dorinu. Pretužno u kakvoj mi to državi živimo.
O razlozima ove teške odluke koju su donijeli više su objasnili u četvrtak na svojoj Facebook stranici.
“Iza kulisa…
Jučerašnji dan je za našu udrugu bio porazan i morali smo donijeti za nas jednu jako tešku odluku. Nakon više izgubljenih bitaka u ovoj godini po pitanju natječaja za udruge iz državnog proračuna, od kojih je posljednji poraz bio jučer (radilo se o trogodišnjoj potpori) sastao se izvršni odbor udruge i teška srca donio odluku o prodaji kobile Dorine radi smanjenja troškova u novoj 2021. godini, uslijed financijske nesigurnosti koja nas ponovno očekuje.
Udruga se od osnivanja, 2016. godine, aktivno borila da osigura financijska sredstva za provedbu terapijskih programa, ali i da pronađe sponzore za svoje konje terapeute jer nam je početak svake godine iznimno težak za opstanak.
Jedna smo od rijetkih udruga za terapijsko jahanje koja svoje aktivnosti provodi svaki radni dan i čiji sudionici imaju prilike dolaziti minimalno jednom tjedno na jahanje. Iza svojeg rada odgovorno stojimo, svi naši jahači imaju preporuku liječnika, nijedan naš jahač nije imao kontraindikacije što dokazuje da se radi u stručnim uvjetima, svi naši financijski izvještaji su transparentni i predani sukladno zakonskim obavezama, ne žalimo za neprospavanim noćima radi pripreme i izrade projekata, ne žalimo za svim odrađenim volonterskim satima, niti radi smanjenja/odricanja od naknada za izvoditelje aktivnosti, ne koristimo stavku putni troškovi, već trošimo vlastito gorivo za potrebe udruge.
Ne koristimo termin terapijsko jahanje za financiranje drugih aktivnosti. Puni smo ideja i vizija za rast i razvoj Osmijeha, a koje uključuju i širu populaciju. Obožavamo rad s našim jahačima i najmanji njihov napredak neizmjerno nas veseli.
Iako smo mnogo puta dobili pohvalu na račun napisanih projekata, ipak, izgleda da s nama nešto ne valja i da nismo dovoljno dobri/podobni da zadovoljimo kriterije gore spomenutih natječaja.
Do kraja ove godine uspjeli smo odolijevati izazovima, no, nažalost, preumorni smo od borbe i nemamo više snage tražiti nove načine da opstanemo u ovom sustavu Republike Hrvatske u punom sastavu s tri konja terapeuta.
Najiskrenije i najdublje se zahvaljujemo svima koji su nas prepoznali i bilo kojim putem podržali naš rad u proteklom periodu te omogućili da sudionici naših programa polaze naše aktivnosti, a osobito u ovoj korona godini kad se provedba programa “Jahanjem do osmijeha” održala isključivo zahvaljujući lokalnoj zajednici, uz napomenu da je uslijed pojave korone mnogim našim članovima dolazak na jahanje bila jedina dostupna terapija/ rehabilitacija/ rekreacija.
A našoj Dorini, koju često poistovjećuju s poznatim čokoladama, čiji proizvođač, između ostalih, nije bio u mogućnosti postati njenim pokroviteljem, hvala za svaki trenutak radosti koji je stvorila u našoj udruzi.
Nadamo se da ćeš jednako veseliti i nove vlasnike. Ono što možemo je obećati da ćemo joj nastojati pronaći što bolji novi dom…
Ranjeni smo, ali još uvijek živimo… I ovaj poraz nastojat ćemo pretvoriti u nove pobjede…”, napisala je ispred udruge Petra Čolig Šarić, predsjednica.
