Rak prostate najčešći je novodijagnosticirani rak u muškaraca. Godišnje u Hrvatskoj oboli 2800 muškaraca, a umre oko 800 bolesnika. Uzrok je zloćudna bolest koja se razvija u maloj žlijezdi na vratu mokraćnog mjehura.
U slučajevima otkrivenima u ranom stadiju uspješnost liječenja je do 98 posto, no stopa je izlječenja u uznapredovalim stadijima niska.
Problem je u tome što ovaj rak raste bez simptoma. Muškarac nije svjestan da je bolestan, a prolaskom vremena povećava se mogućnost metastaziranja.
Razvoj raka prostate često je povezan s promjenama u DNK stanicama prostate, što može biti rezultat genetskih faktora, ali i načina života.
Simptomi
Oboljeli u početku ne mora nužno imati probleme s mokrenjem. Oni se mogu javiti kasnije i uključuju učestalo mokrenje danju ili noću, tanak i slab mlaz s prekidima, nemogućnost potpunog mokrenja, krv u mokraći, anemiju, neobjašnjiv gubitak težine i umor. No, simptomi, vezani uz mokrenje, mogu biti slični onima kod benigne hiperplazije prostate, što je nekancerogeno povećanje žlijezde.
Osim problema s mokrenjem, evidentne su poteškoće u postizanju erekcije, ejakulacije su bolne i vidljiva je krvi u sjemenu. Dio simptoma može se odnositi i na čestu bol ili ukočenost u donjem dijelu leđa, kukovima ili gornjim bedrima te oticanje nogu.
Kod koga se najčešće razvija zloćudni tumor
Rizik za razvoj bolesti raste s godinama. Rizične skupine uključuju muškarce starije od 50 godina, a u povećanom su riziku stariji od 65. Prema nekim studijama, više od 50 posto muškaraca starijih od 80 godina moglo bi imati rak prostate.
Faktor rizika je i genetska predispozicija, uz obiteljsku anamnezu. Posebno su rizični muškarci čiji su očevi ili braća imali rak prostate.
Problem su i životne navike kao što su česta konzumacija crvenog mesa i mliječnih proizvoda, pušenje i alkohol. Fluktuacije u testosteronu i drugim hormonima također mogu biti faktor rizika.
Uznapredovali rak prostate
Uznapredovali ili metastatski rak prostate znači da se bolest proširila izvan žlijezde, najčešće na mjehur, rektum i kosti. Također može se proširiti i na limfne čvorove, jetru i pluća.
Simptomi uznapredovalog karcinoma mogu uključivati otežano disanje i kašalj ako se proširio na pluća, kao i neplanirani gubitak težine, koji je opći znak napretka tumora.
Što je PSA i kako se dijagnosticira rak prostate?
Probirni ili ‘screening’ testovi u redovitim razmacima mogu otkriti rak prostate u ranoj fazi. Na rak se obično posumnja zbog abnormalnosti jednog ili oba od dva testa koji se koriste. Testovi su probira digitalni rektalni pregled i krvni test kojim se mjeri razina prostata specifičnog antigena ili skraćeno PSA.
Tijekom digito-rektalnog pregleda, liječnik uvlači kažiprst u rektum i pipa prostatu. Bilo kakva nepravilnost, kvržica ili otvrdnuće na površini žlijezde predstavlja sumnju na rak prostate. Preporučljivo je digito-rektalni pregled raditi u svih muškaraca starijih od 40 godina.
Prostata specifični antigen (PSA) je protein koji proizvodi prostata, a njegova povišena razina može biti indikator raka. No, PSA može biti povišen i zbog benigne hiperplazije ili upale prostate. Uz provjeru razine PSA i digitorektalni pregled prostate, analiza urina i citološki pregled prostatične tekućine još su neke od mogućih pretraga za dijagnozu bolesti.
Stadij bolesti i liječenje
Rak prostate dijeli se, kao i druge maligne bolesti, u četiri stadija.
U prvom stadiju, bolest je ograničena na prostatu. Maksimalno je zahvaćena polovina jedne strane žlijezde, PSA je manji od 10, a gradus tumora je 1.
U drugom stadiju bolest je također ograničena na prostatu, no nešto je više uznapredovala. Ili je PSA veći od 10 (ali ne veći od 20), ili je gradus viši od 1, ili je bolest prisutna u obje strane žlijezde umjesto samo na jednoj.
U prvom i drugom stadiju glavna je opcija operacija kojom se uklanja prostata, a može se provesti otvorenim, laparoskopskim načinom ili robotski te radioterapija.
U trećem stadiju PSA je 20 ili viši, bolest se proširila izvan prostate na sjemene mjehuriće, rektum, mokraćni mjehur ili zdjelični zid. Dodatna je opcija liječenja hormonska terapija. Rak prostate je hormonski ovisna bolest, a za rast mu je potreban testosteron.
U četvrtom stadiju bolest je proširena i na limfne čvorove i udaljene organe. Najčešće mjesto metastaza su kosti. Kirurško liječenje u ovom stadiju nije dobar izbor. Glavne su opcije hormonska terapija novije generacije, kemoterapija (prvenstveno docetaksel i kabazitaksel) ili kombinacija ova dva načina liječenja. Postoji i radioterapija alfa emiterima, a u primjeni je i imunoterapija (cjepivo Sipuleucel-T) te uključenje u kliničke studije s novim lijekovima. Mnogi oblici liječenja su u istraživanju.
Prevencija
Redoviti pregledi – najbolja su prevencija za sve muškarce starije od 40 godina. Rano otkrivanje znači veliku uspješnost liječenja i sprječavanje komplikacija.
Prehrana – bogata povrćem i voćem, posebno rajčicama koje sadrže likopen, te zelenim povrćem bogatim antioksidansima. Također, važno je održavati pravilan unos vitamina D. Ograničenje unosa crvenog mesa i zasićenih masnoća može također biti korisno.
Vježbanje – cilj je najmanje 150 minuta umjerene tjelovježbe tjedno. Fizička aktivnost smanjuje upale i poboljšava funkciju imunološkog sustava, što može pomoći u prevenciji raka.
Težina – održavanje zdrave težine može pomoći u prevenciji raka i brojnih drugih bolesti.
Alkohol i pušenje – prestanak pušenja i ograničavanje konzumacije alkohola na maksimalno dva pića dnevno smanjuju rizik za razvoj raka.
Seksualna aktivnost – dvije znanstvene studije povezale su veći broj ejakulacija sa značajno manjim rizikom za dijagnozu raka prostate. Iako su daljnja istraživanja potrebna, teoretizira se kako se ejakulacijom iz tijela izbacuju supstance koje bi mogle izazvati upalu i dugoročno dovesti do pojave bolesti.
