Josip Šojat, trener koji je s Podravkom 1996. godine osvojio Ligu prvakinja, ovog je tjedna na svečanosti Velikog dana hrvatskog sporta primio Nagradu za životno djelo ‘Matija Ljubek’ Hrvatskog olimpijskog odbora.
Šojat je trener s posebnom karizmom koji sada živi miran život, na dvije adrese, onoj u Zagrebu i onoj u Senju. Još uvijek rado zaplovi svojom barkom i uživa u blagodatima mirnog obiteljskog života, no i dalje ne bježi od one posebne ljubavi, rukometa.
Šojatovi su se uspjesi itekako urezali u povijest hrvatskog sporta, a posebno rukometa. Kao igrač je nastupao za RK Senj i RK Medveščak s kojim je tri put bio pobjednik jugoslavenskog Kupa, a kao trener je s istim tim klubom dva puta osvajao isti trofej. Nakon Medveščaka i Zameta gdje je bio trener otišao je u Sloveniju gdje je s Celjem Pivovarna Laško osvojio četiri naslova prvaka Slovenije i četiri Kupa. U Sloveniju se vratio još jednom 2000-2002. godine i opet osvojio oba trofeja.
Ono što je zasigurno obilježilo njegovu trenersku karijeru je osvajanje Kupa IHF-a 1991. sa zagrebačkom Lokomotivom, a 1996. s Podravka Vegetom je postao prvak Europe te osvojio Superkup. Broj naslova prvaka i u Kupu i u prvenstvu Jugoslavije te Hrvatske gotovo je nemoguće izbrojiti, no u svojoj je bogatoj trenerskoj i igračkoj karijeri skupio tridesetak trofeja.
Vodio je i hrvatsku rukometnu reprezentaciju u dva navrata. Od 1996. – 2000. te od 2005.-2008. Ima i srebro s Mediteranskih igara 1997. te broncu 2005. Sa Svjetskog i Europskog prvenstva pamti 6. mjesto kao najbolji rezultat.
Šojatu je na nagradi između ostalih čestitao i Rukometni klub Podravka.
