Na današnji dan (21. veljače) prije točno tri godine hrvatski sport, a posebno rukomet ostao je bez zlatnog velikana i osvajača olimpijskog zlata 1996. u Atlanti Zlatka Saračevića.
Prestalo je kucati srce čovjeka koji je svojom velikom rukometnom karijerom zadužio hrvatski sport, a tragove je ostavljao i u brojnim velikim klubovima kao igrač, ali i kao trener. O svojoj veličini nikada nije govorio, ali drugi su itekako imali o čemu govoriti.
“Prolaze godine, ali ne blijede sjećanja na trenutke koje smo proveli u dvorani i na zajedničkim putovanjima. Prava je privilegija što smo te poznavali i što si bio dio naše male rukometne obitelji. Baš uvijek si znao uputiti lijepu riječ ili duhovitu dosjetku, a u svojoj si veličini uvijek ostao skroman. Zauvijek u našim srcima”, u spomen na Saračevića napisali su iz RK Podravke Vegete, koju je zadnje vodio.
S Jugoslavijom je Zlatko saračević u Seoulu 1988. godine osvojio olimpijsku broncu te u Švicarskoj zlato na Svjetskom prvenstvu 1986. godine. Kao hrvatski se reprezentativac okrunio svjetskim srebrom na Islandu 1995. godine, broncom iz Portugala 1994. i olimpijskim zlatom 1996. godine u SAD-u. Kao član reprezentacije 1996. godine dobitnik je državne nagrade za šport “Franjo Bučar”. Osvojio je i zlato na Mediteranskim igrama 1993. godine u Francuskoj.
Igrao je za Borac iz Banja Luke, Medveščak, Nimes, Bordeaux, Creteil, Istres, Zagreb, Veszprem i Zamet. 1992. i 1993. godine bio je klupski europski prvak s RK Badelom 1862 Zagreb.
Kao trener, Zlatko Saračević ostavio je veliki trag u klubovima Zametu, Nyiregyhazu, Čeliku, Zagrebu, Dubrovniku te u RK Podravki Vegeti koju je vodio gotovo tri sezone.
Njegova posljednja velika pobjeda bila je ona protiv Lokomotive kojom je RK Podravku u sezoni 2020./2021. odveo do 26. naslova prvaka, bilo je to 21. veljače 2021. godine. Nažalost, njegovo je srce na povratku s utakmice zauvijek prestalo kucati u njegovoj 60. godini života.
“Nije samo da više nema našeg Sarača. Nema mnogo toga. Kada su grobari tog sunčanog dana u Aleji velikana na Mirogoju zemljom pokrivali lijes na kojeg su bačene crvene ruže i crveni transparent, nitko nije bio svjestan da će mnogo toga nestati. Ostaje ponos što smo imali ovakvog čovjeka za trenera”, ističu Podravkini navijači Kronikusi.
