Tomislav Mihac Kovačic i Petar Šimčić istaknuti su članovi koprivničkog benda Ogenj koji je ovih dana izdao i treći album pod nazivom ‘Republikaj’.
S dečkima smo razgovarali nakon cageball termina na kojem se rekreiraju dvaput tjedno.
TOMISLAV: Kak sam sve stariji, sve više volim te muške stvari, haha!
Prvo smo ih pitali koju to vrstu glazbe svira Ogenj?
PETAR: Recimo da nas trpaju u ladicu etno punk folk rocka, međutim, bend se s godinama dosta razvio i dao si je slobode, pogotovo s novim albumom, da idemo u izlete u što je moguće više žanrova. Usuđujem se reći da se dosta dobro snalazimo u njima i zapravo smo uvijek spremni i željni istražiti granice našeg zvuka. Da zaključimo, to je jedna jako široka paleta etno punk folk rocka.
Što Ogenj nudi svojoj publici, a i onoj koja će to tek postati?
PETAR: Ogenj je veliki bend koji se zasad nalazi u krinki malog benda. Doseg nam nije baš malen, ali još nije na razini na kojoj bismo ga htjeli, tako da smo dosta ambiciozni, to nećemo skrivati. Htjeli bismo proširiti tržište, odnosno područja na kojima nastupamo, na kojima se sluša naša glazba. Dobro smo prihvaćeni i izvan Hrvatske i izvan našeg govornog područja, što mi je osobno jako drago. Ogenj je nešto što se prije svega treba doživjeti uživo. Mi smo cijeli audio-scensko-vizualni show.
TOMISLAV: Pogotovo kad imamo prilike nastupati na nekoj većoj produkciji, a to znači kad je pozornica veća, kad postoje rasvjeta i specijalni efekti. Kad imaš cijelu scenu, onda i ti živneš na pozornici, dobije se jedan poseban štih. Znamo se ponašati i ljudi često zaključuju da nam stvarno dobro stoje velike pozornice. Što ne znači da na malima ne volimo svirati, ali dobar je miks jednog i drugog. Uživamo u našim nastupima, to nije samo nabrajanje tekstova. A kad smo ih se već dotaknuli, tekstovi stvarno imaju značenje, i naša set ili play-lista je smišljeno složena da slušatelja uvodi u tu našu priču, i da ga onda na kraju raspameti. I da na kraju hoće još, a mi velimo ‘Doviđenja, fala, vidimo se drugi put’.
Gdje vas u Hrvatskoj najbolje prihvaćaju?
TOMISLAV: Često razmišljam o tome, jer sam sad u fazi da idem od jednog do drugog medija. Gle, za sve to trebaš graditi bazu fanova. Nemreš sad dojti napamet nekam, idemo v Šri Lanku i ljudi budu poludeli jer smo mi došli svirati etno folk punk rock iz Koprivnice na kajkavskom. Izgradili smo jednu dobru bazu u Dalmaciji, oko Splita, pa i na makarskom području. I ti ljudi nisu pali s neba, radili smo na tome, i mi smo se družili, išli smo bendovima, bendovi su dolazili nama. Bili smo krajem kolovoza u Solinu, u jednom fantastičnom ambijentu na velikoj pozornici. Ne vidiš ljude, sviraš, sviraš i mučiš se, i nakon pete stvari čuješ da ti ljudi odgovaraju i pjevaju s tobom. E onda si misliš, OK, ima ljudi, i znaš da nisu došli ‘napamet’.
A izvan Hrvatske?
PETAR: Velika je koncentracija sljedbenika Ogenja u Poljskoj, to još seže iz dana dok je Tomo dosta sviral po Poljskoj, čak i po poljskim zatvorima, s bivšim bendom Božje ovčice. Što se tiče Hrvatske, izdvojil bih i Slavoniju koja uvijek pada u trans u najpozitivnijem mogućem smislu dok Tomekova tamburica zaori. Sad se nadamo i Sloveniji, pošto smo surađivali s jednim od njihovih najlegendarnijih glazbenika.
Koliko se treći album razlikuje od prva dva?
TOMISLAV: Pero voli reći da se jako razlikuje, a meni se treći od drugog razlikuje isto koliko i drugi od prvog. Još uvijek se osjećam dobro u tome kaj sviramo i kak sviramo. To se najviše vidi v lajvu, dok ti moraš ili želiš svirati i stvari s prvog i drugog albuma i moraš ih složiti s trećim albumom. Osjećam se dobro dok sve stvari sviramo zmešano i ne vidim da je to sad nekakav skok ili prevelika stepenica…
PETAR: Ja imam malo oprečno mišljenje. Mislim da je fundament isti, ali su začini bitno, bitno drugačiji. Ljudi su bitno, bitno drugačiji, jer se izmijenila kompletna postava. Iako se osjeća zajednički nazivnik zvuka, novi članovi koji su došli s novim utjecajima i misijom proširivanja, pojačavanja i obogaćivanja zvuka, mislim da smo u tome i uspjeli. Ipak postoji bitna razlika, ali najbitnije je da čuješ da je to isti bend. Da je to jedno tkivo koje se razvilo.
Može li se reći da je to proces sazrijevanja?
TOMISLAV: Ja sam si razmišljal, v svemu čovjek mora iti napred nekak i razvijati se. I mi se kao bend moramo nekak razviti. Ja se stvarno čudim bendovima koji mogu izdati šest albumi i onda je to sve slično, isto, ne znaš s kojeg je albuma koja stvar, ne čuješ nekakvu razliku.
PETAR: Mi jako volimo ispitivati vlastite granice, na najpozitivniji način. Volimo se izazivati, recimo ja ti dam neku fora frazu, kaj ćeš mi odgovorit na nju. Neke stvari su tak nastale.
Je li ovo ‘tamniji i borbeniji’ album, kako je to netko napisao?
TOMISLAV: Ovisi ko kaj hoće napisati. Ja bum rekel da taj album ima dve strane, a to se bu vidlo na vinilki koja bude taman pred Božić, jedna je tamnija, druga svjetlija. Tak smo ih nazvali, jer polovica stvari je malo težeša, meni malo vuče na system, žmefka je i puna ko kraft piva. Druga strana je onak veselija, više je slična na Domaj možda, odiže tim brzim, veselim folk punkom i tekstovima. Tekstovi striktno prate tu emociju, doživljaj i muziku koju smo napravili.
PETAR: Bitno je naglasiti da smo dobar komad albuma radili u vrijeme korone kad je općenito bila prisutna emocija ljutnje, strepnje. Imali smo taj bunt, gorjeli smo jedni s drugima v podrumu, jednostavno nas je to nosilo. To se jako čulo u prvom singlu ‘Da sam znal’. A kaj se toče alata koje smo koristili, tu su neka harmonijska rješenja koja su bil daleko različita u odnosu na ona rješenja u kojima je bend prije plival. Osjetilo se i u tom pogledu.
Dotičete razne teme, kao što su identitet, zavičaj, povijest… Odakle vam inspiracija?
TOMISLAV: Kao tekstopisac mogu reći da su stvari bazalno ostale iste ko i s prvim albumom. Međutim, tam sam imal puno tema o ljubavi, nekakvim odnosima i iskustvima. Sad na trećem albumu na drugačiji način govorim o sličnim stvarima. Tekstovi su i dalje promišljeni. Mogel sam napisati 200 tekstova ove godine, ali sam striktan i pazim na ideju pjesme, i dok poslagujem te strofe i stihove, moram i hoću razmišljati o kvaliteti rečenoga, jer ta glazba, osim zabave, mora imati i odgojni element.
PETAR: Mene Tomo na neke trenutke podsjeća na Antuna Branka Šimića koji je s jako jednostavnim i malim izborom riječi znao poslati jako puno snažnih poruka.
TOMISLAV: Hvala Pero, to me podiže, ali to je i stvar kajkavskog narječja. Osjećam da to morem napraviti zbog kajkavskog, koji je meni izrazito pjevan, i di s malo riječi mogu puno toga reči. Ne treba sad pisati celoga pamfleta ‘dojdite sad k nama’; samo viknemo ‘hote, hote’.
Suradnji ima puno na albumu, odakle ideje?
TOMISLAV: Imamo vokalne suradnje, ali bumo spomenuli i Andriju Bricelja. Htjeli smo opet uvesti harmoniku, makar to izgleda ko zmišljanje tople vode, jer svi takvi bendovi imaju harmoniku, i violinu…
PETAR: Bricelj je dugogodišnji prijatelj benda, gostoval je uživo, sad je gostoval i na albumu na nekoliko pjesama. Luka Iverac je naš stari član koji je pridruženi povremeni član dok nam to situacija dozvoljava. Imamo Doris Karamatić koja je jedna od najboljih harfistica na svijetu, imali smo tu čast i privilegij da nam ona gostuje na albumu. Suradnja s Folklornim ansamblom Koprivnica seže još od prošlog albuma, jedni drugima smo gostovali na nastupima i jako se otvoreno podržavamo, nastojimo biti taj brend kajkavštine u Koprivnici, to kulturno dobro. I naravno, Vlado Kreslin kao legendarni slovenski kantautor. Imali smo tu čast da je vrlo lako i vrlo jednostavno pristao na suradnju, na inzistiranje poznatog glazbenog kritičara Aleksandra Dragaša. Pošto je ‘Vojna’ pjesma izdana na demo albumu koji se zvao ‘Još je rano’, još tamo 2015.-2016., on je apelirao da snimimo ‘Vojnu’ s Vladom Kreslinom. Legendarni Goran Licisa Fox iz našeg izdavača Dallas Records dao nam je kontakt, Tomo ga je nazvao srijedu, a on je rekao ‘Tomo, sviđa mi se pjesma, u petak snimamo!’.
TOMISLAV: Taj ljudski odnos nas je baš stvarno povezal. Sa svim tim ljudima smo ostali u dobrim, prijateljskim odnosima, i uvijek kad jedni druge trebamo za nekakvu suradnju, lako se dogovorimo i dojdemo jedni drugima.
Puno ste svirali ove godine?
TOMISLAV: A mogli smo još i više…
PETAR: Prošle godine smo ukupno imali više nastupa, ali smo ove godine svirali na možda malo bolje popraćenim svirkama. Planovi su iznimno ambiciozni, želimo svirati po cijeloj Hrvatskoj, inozemstvo definitivno dolazi u obzir, samo je pitanje kad ćemo potvrditi datume. Dosta smo proaktivni u tome, pogotovo Tomo koji je dogovorio ogroman postotak svirki.
Naravno, ne živite (samo) od glazbe?
TOMISLAV: Ne znam kaj bi se trebalo dogoditi da dobijemo tu sigurnost na hrvatskoj sceni…
Drugim riječima, tu je jako puno ljubavi u igri?
PETAR: Mi smo opsjednuti glazbom.
TOMISLAV: Idi mi pitaj ženu, pa buš videl… Naravno, financije uvijek dobro dojdu. Nije da sviramo besplatno, naravno humanitarne svirke su uvijek dobro došle, ali imamo svoju cijenu, imamo svoje ja, imamo svoj stav i za to nekaj ljudima i nudimo.
Ove godine svirali ste i na RockLiveu, kako je to prošlo?
PETAR: Mi smo ti svirali, Tomo se tam pentral, pa je i on sviral, haha! Baš smo se brutalno spremali za to, svirali smo u punom sastavu. Osim mene i Tomoja, tu je i Leonardo Ivačić koji je snimao cijeli album, Neven Žnidar nam je najnoviji član na bubnjevima. On je došel prije dva mjeseca, taman prije ljetne sezone svirki. Bila je to jedna od onih svirki gdje smo se stvarno htjeli dokazati, znali smo da bude popraćena, pred domaćom publikom uvijek moraš pokazati najbolje i najjače. Meni osobno bilo je fenomenalno, napravili smo show, reakcije su bile sjajne, i organizatori su bili iznimno zadovoljni. Baš jedna predivna večer. Ako treba, iduće godine opet sviramo, nikakav problem, haha!
Kakvi su planovi, kratkoročni, dugoročni? Dosta je to sve dinamično kod vas, često se mijenjaju i članovi benda…
TOMISLAV: To s promjenama je najgore, jer te onda to zakoči, čekaš albuma četiri godine jer nikak nemreš z ljudima dojti na svoje ja. Pa onda imaš ideju duplog albuma, pa ne stigneš, pa skužiš da je financijski neisplativo. Nema vremena za tolko proba, trebaju probe da ti moreš nekaj napraviti. Niko od nas se nije zbudil vjutro, zel harfu i počel svirati.
PETAR: Često se misli da iza glazbenika postoji infrastruktura. Na našoj razini koja je nekakva srednja, nama izdavač dio pokriva, kaj je je, najviše PR. No, i dalje iza svega stoji abnormalni broj sati i uloženog truda Tomeka i mene.
TOMISLAV: Mi stalno ‘brainstormamo’, nadopunjavamo se s idejama. Stalno nekaj kemijamo, ja volim stalno širiti u tom merchu, i to je super prihvaćeno. Uglavnom, pripremamo izdavanje albuma ‘Republikaj’ i na ploči u prosincu, zasad je dostupan na digitalnim platformama.
PETAR: Na vinilu će biti i bonus traka, i još jedna brutalna, brutalna suradnja, ali o tome kad dođe vrijeme…
TOMISLAV: Za kraj najavljujemo sljedeću svirku u Koprivnici, nastupit ćemo na Podravskim motivima na Zrinskom trgu 4. listopada od 19.30 sati.
