Autori u srpnju objavljene studije američko-španjolskog istraživačkog tima koji je kroz dvadeset godina mjerio parametre starosti uzorka stanovništva prema izloženosti djelovanju vegetacije, uzimajući pri tom u obzir i socio-ekonomske parametre, utvrdili su da pristup parkovima i društvenim vrtovima može usporiti biološko starenje.
Prema tom longitudinalnom istraživanju ljudi koji žive u blizini zelenih površina u prosjeku su 2,5 godine biološki mlađi od onih koji to ne čine.
Istraživači smatraju da ta otkrića, objavljena u znanstvenom časopisu Science Advances, imaju značajne implikacije za urbano planiranje u smislu širenja zelene infrastrukture za promicanje javnog zdravlja i smanjenje zdravstvenih rizika.
Također, odrastanje u zelenim površinama podiže dječji IQ, tvrdi studija.
Tim je analizirao vrstu kemijske modifikacije DNK poznatu kao “metilacija”.
Određeni obrasci metilacije DNK mijenjaju se kako starimo, a te se promjene mogu koristiti za procjenu biološke dobi osobe na molekularnoj razini – što je poznato kao “epigenetski sat”. Provjeravanjem ovog sata znanstvenici mogu predvidjeti nečije šanse za srčani udar, rak, ili kognitivnu degeneraciju.
Prema istraživanju, boravak u zelenilu vraća unatrag epigenetski sat.
Postoje i druge zdravstvene prednosti zelenih površina koje su dobro znanstveno dokumentirane.
Prema finskom istraživanju objavljenom u siječnju ove godine, posjećivanje zelenih površina smanjuje šanse da stanovnik grada mora uzimati lijekove protiv astme, ili visokog krvnog tlaka za trećinu, odnosno četvrtinu. Često posjećivanje parka također može dramatično smanjiti upotrebu lijekova za mentalno zdravlje, uzrokujući pad od 33 posto.
Smatra se da ti rezultati pružaju vrijedne uvide koje urbanisti i donositelji odluka moraju uzeti u obzir, posebno u raspravama o stambenim strategijama, jer je blizina zelenih površina ključna je za korist ljudima od zdravstvenih učinaka zelenih površina, uključujući potencijal usporavanja epigenetskog starenja.
Osim toga, zelene površine korisne su za planet i sve su važnije kako se on zagrijava.
Urbana područja tijekom ljeta djeluju poput ”toplinskih otoka”, jer beton i asfalt upijaju sunčeve zrake.
Tijekom toplinskih valova temperatura u Parizu može se popeti i do deset stupnjeva Celzijusa u odnosu na okolna ruralna područja.
Sve veći broj ljudi također živi u gradovima. Više od polovice svjetske populacije sada živi u urbanim područjima, a do 2030. godine, procjenjuje UN, ta će se brojka popeti na 60 posto svjetske populacije – a jedna od tri osobe živjet će u gradu s više od pola milijuna stanovnika.
No, sve veći broj istraživanja pokazuje da nedostatak pristupa prirodi ima štetan utjecaj na fizičko i mentalno zdravlje.
U finskoj studiji istraživači su ispitali 16.000 stanovnika Helsinkija i okolnih područja o tome koliko često posjećuju zelene površine – uključujući ne samo šume i parkove, već i močvare, groblja i zoološke vrtove – i ”plava područja” poput jezera.
Istraživači su također prikupili informacije od ispitanika o tome koliko su lijekova na recept uzeli. To se koristilo kao opći pokazatelj mentalnog i tjelesnog zdravlja.
Korelacija između vremena provedenog u prirodi i upotrebe lijekova bila je značajna.
Stanovnik koji posjećuje zelenu površinu tri, ili četiri puta tjedno imao je 33 posto manju vjerojatnost da će koristiti lijekove za mentalno zdravlje, a 26 posto manju vjerojatnost da će koristiti lijekove za astmu.
Autori obje studije tvrde da rezultati neosporno ukazuju na važnost zelenila i prirodnijeg načina življenja u urbanim sredinama i upozoravaju kako su potrebna dodatna istraživanja o djelovanju okoliša bogatog vegetacijom na ljudsko zdravlje kako bi se te spoznaje mogle uklopiti u urbano planiranje razvoja gradova.
