Uvijek vjeran i kad mu ne ide najbolje. Upravo tako mogli bi krenuti s pričom o mladiću s razvijenim šalom na tribini Gradskog stadiona ‘Ivan Kušek – Apaš’ u Koprivnici.
S obzirom na to da rezultati nogometaša Slavena Belupa protekle jeseni nisu bili baš od prevelikog zadovoljstva za njihove poklonike, na utakmicama je bilo sve manje ljudi.
Nisu to, međutim, bile prepreke za jednog nogometnog fanatika i njegovog oca da redovito dolaze na utakmice Slavena Belupa, neovisno o rezultatima.
Adam Molnar, 28-godišnjak s Downovim sindromom iz mađarskog mjesta Belevar, mladić je kojeg su zapazili poklonici nogometa koji redovno dolaze na utakmice u Koprivnicu.
Pa kako to da nam prekogranični i prekodravski susjedi dolaze na tribine stadiona u Koprivnici?
Jedna lijepa priča o nogometu, poznanstvu pa i prijateljstvu počela bi ovako; Vid Molnar, Adamov otac, počeo je dolaziti ‘s ove strane Drave’ 1982. godine kada je otvoren cestovni granični prijelaz u Goli između Mađarske i ondašnje Jugoslavije.
Razlog prvim njegovim dolascima bio je sportskog, odnosno nogometnog karaktera, a dolazio je u Ždalu, selo na samoj mađarskoj granici gdje gotovo svi govore ili razumiju mađarski jezik. Tako je krenula suradnja između nogometnih klubova Belevar i Prekodravca iz Ždale.
Vid Molnar u to vrijeme je bio igrač, a kasnije i predsjednik mađarskog kluba. Malo-pomalo to nogometno druženje i poznanstvo proširilo se do Molvi (kada su Molvarci igrali u Drugoj HNL Sjever) pa sve do Koprivnice i gledanja prvoligaškog nogometa.
Tako je otac Vid iz godine u godinu vodio svog sina Adama na utakmice Slavena Belupa.
Kao vjerni navijači i pratioci Slavenovih utakmica uspostavili su poznanstvo, a kasnije i suradnju s trenerima u Školi nogometa. Slavko Mešnjak, Goran Volf, Ivica Sertić i drugi bili su treneri čiji su uzrasti odlazili na razne turnire u Mađarsku.
To se kasnije proširilo i na seniorsku momčad. Kopić, Ivković, Sertić i Stipić bili su treneri čije su ekipe igrale prijateljske utakmice s mađarskim klubovima. To je uvod u priču dečka sa Slavenovim šalom na tribini koji je vjeran bez obzira na rezultate Farmaceuta.
Ugodan razgovor u njihovom obiteljskom domu u Belevaru, 20 kilometara od granice, vodili smo okruženi brojnim nogometnim obilježjima poput zastavica, kalendara i fotografija.
– Preko tjedna radimo na zemlji, bavimo se poljoprivredom, uzgajamo razno voće i povrće te imamo vinograd gdje nam rastu borovi. Dok dođe dan odigravanja Slavenove utakmice to je uhodani ritual kad se mi spremamo u Koprivnicu. Supruga Šarolta, sin Adam i ja dođemo obično do podne, obiđemo tržnicu te malo prošećemo po gradu i odemo na ručak. Malo odmorimo i poslije toga pravac stadion gdje zdušno bodrimo Slavenaše. Dok Slaven Belupo pobijedi onda Adam obično zove dvije runde, a kada izgubi onda ne razgovara s nikim tri dana. Nakon toga opet počne misliti na narednu utakmicu – rekao je Vid Molnar.
Htjeli smo malo doznati i drugu stranu ove lijepe priče pa smo kontaktirali tehničkog direktora koprivničkoga kluba Roberta Kerovca.
– S Vidom Molnarom klub surađuje dugi niz godina, pomaže nam u dogovaranju prijateljskih utakmica u Mađarskoj i povezivanju s mađarskim klubovima te pomaže u prevođenju. Kao vjerni navijači on i sin Adam opremljeni su našim navijačkim rekvizitima. Nadam se da će se poznanstvo i suradnja koju smo započeli nastaviti i u budućnosti na obostrano zadovoljstvo – kazao je Kerovec.
Adam Molnar ovim putem pozdravlja sve Slavenaše, dvije dame u klubu Larisu i Draženku, kao i čitatelje portala Klikaj.hr i Glasa Podravine sa željom da Slaven Belupo u proljeće ostvari što bolje rezultate, a time i više zadovoljnijih navijača pokraj njega na tribini. Možda i poziv da ponovo ožive i da se čuju bubnjevi i navijačka pjesma koja bi dala vjetar u leđa igračima na terenu…
