Roman Sović vratio se tamo odakle je krenuo u svoju nogometnu avanturu. Ponovno je u Slavenu Belupu, ovaj put kao voditelj Škole nogometa.
Niz godina proveo je u Cvetkovcu, gdje je ostvario velike uspjehe s Tehničarom, aktualnim prvakom Četvrte nogometne lige ‘Bjelovar-Koprivnica-Virovitica’ i osvajačem Kupa Nogometnog saveza Koprivničko-križevačke županije.
– Ljudi iz kluba dosta su inzistirali na mom povratku, a kod mene se pobudila i određena moralna obveza jer ipak je meni Slaven Belupo dosta toga dao. Na neki način sam se afirmirao kao trener i sigurno da sam tu stekao i zvanje trenera i sudjelovao u svim tim selektivnim procesima kad smo počeli ‘proizvoditi’ naše igrače s kojima smo uspjeli napraviti određene transfere. Bio sam dio tog sustava, cijeli život sam u nogometu. Nekad sam igrao u Slavenu i s obzirom na to da imam 50 godina osjetio sam potrebu staviti se na raspolaganje klubu i pomoći. Naravno, nisam ja nikakav čudotvorac koji bilo što može obećati, ali u svakom slučaju imam dovoljno godina rada i iskustva da bih mogao pomoći. Vrijeme će sve pokazati – rekao nam je Roman Sović.
Njegov je prethodnik bio Ilija Lončarević, koji je s ljudima iz kluba pripremio početak nove sezone. Kako Lončarević i Uprava nisu pronašli zajednički jezik oko nastavka suradnje, otvorio se prostor za Sovića kojeg u svakom slučaju čeka jako puno posla. Koji će mu biti prvi potezi?
– S obzirom na to da sam došao u situaciju u kojoj je sve već bilo više-manje pripremljeno za novu sezonu, uključujem se u postojeću organizaciju. U ovom trenutku na meni je da to dobro opserviram i proanaliziram, da vidim koliko se to poklapa ili ne s mojom vizijom i idejama. Kroz neko vrijeme pokušat ću napraviti određene korekcije na temelju svojih viđenja i procjena. Posla je zaista puno, mogao bih dva sata pričati što bi sve trebalo napraviti; od administracije, terena, suradnje s roditeljima, selekcije igrača… Jednostavno, nema tu puno vremena za priče, nego moramo u hodu rješavati stvari, a sigurno da prvo moramo stabilizirati momčadi, da krenu u svoja natjecanja i odgovore zahtjevima koji se očekuju od nas kao prvoligaškoga kluba. Usporedno s tim trebamo uvijek voditi računa da radimo doselekciju igrača koja će nam omogućiti da osiguramo kvalitetu da eventualno danas-sutra dobijemo igrača za prvu momčad. Naravno da tu postoji puno stvari, od turnira do razgovora s roditeljima, a moje je da pokušam postojeće stanje podignuti na jednu višu razinu. Za to je sigurno potrebno i neko vrijeme, tako da ćemo za nešto pametnije morati malo pričekati…
Puno je mladih igrača u prvoj momčadi, neki od njih prošli su i kroz Slavenovu školu. Kad je na raspolaganju manje novca, obično mladi dobiju veću priliku, slučaj je to i u koprivničkom prvoligašu. No, lijepo je vidjeti da u prvoj momčadi ima mjesta i za domaće igrače…
– Mislim da je to jedini ispravni put, i da bi svaki klub trebao voditi računa da iz svog podmlatka osigura određeni broj igrača koji će činiti bazu i stabilnost, dok sve ono što ne možete sami iznjedriti morate napraviti kroz dodatnu selekciju. Tome se treba maksimalno posvetiti, potrebno je razraditi model i sustav u kojem ćemo kroz selekcije što manje griješiti u procjenama. Djecu je potrebno usmjeravati na ispravni put, a sigurno je svima najveća nagrada kad se netko iz Škole nogometa nađe na treningu prve momčadi. Još više i kad zaigra koju minutu, a pogotovo kad se potvrdi da je to perspektiva i budućnost, ili kad se napravi i transfer, to je najljepše što se može dogoditi.
Postoji i ‘druga strana medalje’.
– Naravno, to je cilj kojeg bismo mi htjeli ostvariti, da proizvodimo igrače za prvu momčad i da ih prodajemo. Međutim, s druge strane, pošto je u pitanju Škola nogometa, kroz nju moramo odgajati i obrazovati tu djecu da danas-sutra, ako i nisu mogli odgovoriti zahtjevnima profesionalnog nogometa, da budu zdravi, zreli, pametni mladi ljudi koji će voljeti nogomet i danas-sutra se u nogomet uključiti kroz neki drugi oblik aktivnosti, ili će i dalje biti uključeni u nogomet kao igrači na nekim nižim razinama i tako podizati kvalitetu rada, kako regije, tako i županije. To je onda uspjeh svih nas – zaključio je Roman Sović.
