Čista i očuvana priroda, arheološki ostaci i brojni kulturni spomenici poput hramova, teatara, crkvi i palača. Domovina je to i mafije potekle iz sela Corleone u blizini Palerma, vrhunskih vina (mamertino) i začina. To je Sicilija.
Sicilija je idilična slika zemaljskog raja, oplemenjena raskošnim žetvama žita; predivna zemlja u kojoj cvjetaju limuni i zriju zlatne naranče! – tako ju je svojoj dragoj opisao veliki Goethe. Goethe je osim toga rekao i sljedeće: Posjetiti Italiju a ne vidjeti Siciliju jest kao da uopće niste vidjeli Italiju, jer Sicilija je ključ svega’!
Novinarsko-turistički zadatak bio je: provesti novogodišnje praznike na Siciliji? Zašto ne? Palermo! Catanija! Taormina! Etna! Toliko već puta pročitano, poznato, intrigantno… Hvala Turističkoj agenciji Atlas na sponzoriranju putovanja.
SICILIJANSKI CANNOLI
Kad je stjuardesa najavila slijetanje u Palermo, nikako nisam mogao dokučiti gdje bi ovdje između strmih stijena bio aerodrom. Pročitao sam da je doći u Palermo zrakoplovom najgori izbor, jer zračna luka Palerma je nesigurna! U brdima oko nje je bilo nesreća aviona, jer brda i svjetla grada Palerma onemogućavaju pilotima da se snađu i vide svjetla zračne luke. Dogodio se čak jedan incident 1980. godine kada je NATO nad Palermom srušio civilni avion, misleći da se u njemu nalazi libijski lider Moamar Gadafi.
No naš piloti su odlični. Slijećemo sigurno. Imamo povratnu avionsku kartu pa žurimo u obilazak ovog prekrasnog otoka.
Za sat vremena smo već u Segesti poznatom arheološkom nalazištu s amfiteatrom na Monte Barbaru, te predivnim hramom i izvrsno očuvanim peristilom iz dorskog doba. Oko nas je prekrasan krajolik kroz koji se vozimo do mjesta Erice (čitaj Eriče op.a). Grad je vrlo lijep, sve je još u božićnom ugođaju. Gotovo svaka trgovina, svaki haustor ima uređene jaslice. Mještani kao da se natječu, čije će biti ljepše. Divimo se njihovoj kreativnosti. U slastičarnici isprobavamo sicilijanski specijalitet, kolačiće koji se zovu cannoli. Ovi kolačići najomiljenija su delikatesa Sicilijanaca ali i turista. To su tuljci hrskavo prženog tijesta punjeni rikota sirom, komadićima čokolade i kandiranog voća. Kušamo ih, zaista su ukusni. U drugoj slastičarnici prodavač nam nudi na degustaciju fritule. Sigurni smo, ručak je “upropašten”. Slastičarnica proizvodi na stotine kolača, a dominiraju oni od marcipana. Marcipan smo gotovo svugdje susretali na Siciliji, a on ima ovdje tradiciju i dio je slastičarskog umijeća.
SICILIJANSKE DELICIJE SU GLAVNA ATRAKCIJA
Uličice u Ericeu su uske, vidi se da je riječ o starom gradu s puno trgovina, punim rukotvorina, dekorativnom keramikom, tapiserijama i tepisima. Sicilijanske delicije su glavna atrakcija s naglaskom na mediteransku prehranu. Bogati sicilijanski barovi prepuni su deliciozne hrane poput arancine (pržene rižine okruglice s mesom i sirom ili špinatom i sirom), crocché (kroketi sa sirom) ili sfincione (lokalna vrsta pizze). Sicilija je također poznata i po svojim svježim plodovima mora. Treba kušati prženu sabljarku, zubatca, špagete sa sipom servirane uz lignjino crnilo ili svježe sardine s limunom.
U većini restorana cijene su vrlo povoljne u usporedbi s cijenama u restoranima na sjeveru Italije premda je kvaliteta jednaka. Vrsta hrane koju ni u kojem slučaju ne smijete propustiti su sicilijanski deserti cannoli, cassata, gelato i granita. Još smo malo u Ericeu, obilazimo ostatke normanskog kaštela i katedrale s portalom iz 14. stoljeća. Katedrala je stara, ali prekrasna. Snimamo što više možemo, no vremena je malo. Moramo vidjeti Palermo, zatim drugi dan Taorminu i Cataniju, treći dan Etnu i četvrti dan… ah pa ostat ćemo još malo. Krećemo natrag za Palermo. Hotel. Večera je ukusna.
KATEDRALA U MONREALEU
Drugog dana odlazimo u Monreale, gradić najpoznatiji po katedrali Santa Maria la Nuova, mješavini arapsko-bizantsko-normanske arhitekture uokvirenoj u romaničke stilove 12. stoljeća. Likovnom oblikovanju unutrašnjosti daje posebnost 6.340 kvadratnih metara vrhunski izvedenih mozaika. Sve je u zlatu, a za to je potrošeno blizu 1.800 kilograma zlata. Mozaik u glavnoj apsidi prikazuje Krista, a kroz cijelu unutrašnjost nižu se scene iz Starog i Novog zavjeta, prikazi svetaca i svetica, apostola i evanđelista, proroka i drugih. Zaista nešto neviđeno. Uz katedralu se smjestio nadaleko poznat klaustar benediktinskoga samostana, građen u 12. stoljeću po uzoru na arapsku arhitekturu, s arkadnim nizom karakteristično orijentalnih lukova koji stoje na 228 različitih kapitela. Monreale je stari gradić. Pojedine zgrade su oronule, djeluje siromašno. U suvenirnicama se između ostalog prodaju motivi sa starim sicilijanskim kućama od crijepa. Zanimljivo.
PALERMO – GRADA PALAČA I CRKVI
Nakon višesatnog obilaska Monrealea vraćamo se u Palermo. Palermo je grad s više od 500 palača, crkvi, samostana, ima 7 kazališta. Neka od mjesta koja ne bi trebali propustiti vidjeti su Kraljevska palača, srednjovjekovna arapsko-normanska građevina iz 12. stoljeća, Crkva sv. Ivana Pustinjaka, Teatro Massimo… Katedrala u Palermu nalazi se na najprometnijoj ulici, gdje se promet dnevno doslovce zakrči po nekoliko puta. Riječ je o izuzetno velikoj crkvi u čiju je unutrašnjost ugrađeno osam tona zlata.
Šećući Palermom zapažamo velike kontraste; primjerice, dok je na predivnoj fasadi neke palače barok uzeo maha, u prizemljima bočnih strana nalaze se male prljave stolarske ili električarske radionice. Na mnogim fasadama rupe od metaka. Kažu da je to ostalo još iz II svjetskog rata. Ulazimo u dio grada uskih uličica s mnogo trgovina svježim voćem, mesnicama. Poput tržnice među kućama. Na Siciliji uz uzgoj agruma, povrća, badema, lješnjaka, raznih riba, također postoji i tradicija proizvodnje čokolade. Na gradsku tržnicu nismo išli iako smo čuli da su cijene vrlo povoljne. Tamo se možete cjenjkati, osim za hranu čija je cijena ionako niska.
U Regionalnom arheološkom muzeju je moguće vidjeti ogromnu kolekciju etruščanskih i grčkih umjetnina. Ako želite možete se odlučiti za vožnju kočijama po gradu. Po izlasku iz katedrale ulazimo u radionicu gdje se između ostalog rade kola po uzoru na ona na kojima su se vozili bogatiji Sicilijanci. Tu su i ostale rukotvorine, figure vitezova, mala kolica, ali sve u intenzivnim i šarolikim bojama. Promet u Palermu vrlo je gust. Vozi se brzo. Morate paziti da ne nastradate. Vozači ignoriraju semafore, ne poštuju pješake, iako su pješački prelazi uredno označeni. Prednost se ostvaruje pomoću trube, mahanja rukama, prijetnji… Ma pravi kaos.
DOČEK NOVE GODINE
Spremamo se za doček Nove godine na glavnom trgu. Iako je hotel udaljen nekoliko kilometara od središta grada, odlučujemo se da na trg odemo pješice. Već je bilo kasno, oko 10 sati navečer. I krenuli smo od luke kroz takozvanu Latinsku četvrt. No put se odužio, malo smo lutali, pa shvatili da prečica do trga vodi kroz siromašna predgrađa Palerma. Bilo je to jezovito putovanje, kroz Latinsku četvrt, kroz ulice pune smeća, puno sumnjivih tipova, pokraj oronulih zgrada koje su izgledale sablasno. Toliko su derutne da vjerojatno ni štakori ne bi u njima stanovali. Nigdje na svijetu nisam vidio toliko smeća i nereda.
U središtu Palerma je spomenik Napoleonu koji prikazuje vojskovođu s podignutom rukom iznad struka. U Palermu u šali kažu da on pokazuje kolika je visina smeća u gradu. Šutjeli smo i hodali i odahnuli…napokon smo došli na trg. A ovdje je bila paklena situacija. Puca se na sve strane. Baklje. Vatromet. Galama. Iznenadili smo se zašto građani Palerma donose na doček kišobrane, jer kiše niotkuda. Ubrzo smo shvatili. Kad je odbrojena ponoć svi su vadili šampanjac, tresli ga i polijevali na sve strane. Šampanjac je doslovno tekao potocima (čitaj mlazovima). Oni koji su imali kišobrane dobro su prošli. Vratili smo se u hotel slijepljene kose i kaputa punih ušećerenog šampanjca.
Vatromet je bio veličanstven. Buka. Pravi sicilijanski temperament. Kao da ste “paklu”. Pravo čudo da nitko nije stradao i bio ozlijeđen. Bio je to doček Nove godine s puno, puno adrenalina. Vraćali smo se u hotel drugim putem. Svugdje se slavio doček uz ples i glazbu. Sicilijanci se očito vole veseliti.
Sljedećeg dana posjetili smo jedan od najljepših gradova u Italiji, a to je Taormina. S podnožja grada voze autobusi u visoku Taorminu, odakle se pruža fantastičan pogled na čitavo područje, Jonsko more i naravno na vulkan Etnu iz čijeg se iz glavnog kratera dimi. Dan je sunčani a posebnu ljepotu daju bugenvilije koje se penju po okolnim stijenama. Obišli smo stari grčko-rimski amfiteatar i Taormini. U izlozima grada ponovno vidimo niz proizvoda od marcipana, raznih kolača, suvenira. Cijeli je gradić pješačka zona. Osim drugih znamenitosti tu je i katedrala Sv. Nikole je iz 13. stoljeća. Vrijeme brzo prolazi, bliži se večer, a treba doći do Catanije gdje imamo rezervirano noćenje. U Cataniju dolazimo kasno i preostaje nam samo noćni obilazak..
ČUDESNI DOGAĐAJI U SIRACUSI
Važnu ulogu na Siciliji imaju vjerski običaji. Među većinskim rimokatoličkim stanovništvom posebno je značajna procesija na Veliki petak. Najpoznatije su impresivne procesije u Marsali, Enni i Trapaniju. Slične procesije u čast mnogih svetaca zaštitnika se također održavaju diljem Sicilije. Najpoznatije su; proslava sv. Rozalije u Palermu, sv. Agate u Cataniji i sv. Lucije u Siracusi. Spomenimo neke događaje iz vjerskog života u Siracusi.
Reljef Bezgrešnoga Srca Marijina, izrađen od gipsa, postavljen iznad bračnog kreveta u kući mladoga bračnog para Angela Iannusa i Antonine, plakao je ljudskim suzama 29. 30. i 31. kolovoza te 1. rujna 1953. godine. U nedjelju 30. kolovoza jedan je kino-amater snimio na film kako se oblikuju, teku i rastapaju te suze. Komisija liječnika i analitičara uzela je 1. rujna uzela tekućinu na analizu. Odgovor znanosti bio je: ljudske suze. Fizičkih ozdravljenja, koja je ustanovljena liječnička komisija proglasila izvanrednima, bilo je oko 300 (od sredine studenog 1953.) a brojna su bila i obraćenja.
Sicilijanski episkopat, pod predsjedavanjem kardinala Ernesta Rufinija, izrekao je 13. prosinca 1953. svoj sud: „ne može se sumnjati o stvarnosti suza… Neka takva manifestacija Nebeske Majke potakne sve na spasonosnu pokoru i na življu pobožnost prema Bezgrješnom Srcu Marijinu“. Godinu dana kasnije papa Pio XII. zaključio je Marijanski kongres na Siciliji radio-porukom u kojoj, između ostaloga, kaže: „bez sumnje, Marija je u nebu zauvijek sretna i ne trpi ni boli ni žalosti, ali Ona nije bezosjećajna, štoviše, uvijek gaji ljubav i sažaljenje prema ljudskom rodu kojem je bila dana za Majku… Hoće li ljudi razumjeti tajanstveni govor ovih suza?“
Papa Ivan Pavao II. prigodom posvete svetišta Gospe od Suza u Siracusi 6. studenog 1994. g rekao je: „to su suze boli radi onih koji odbijaju ljubav Božju. To su suze molitve, molitve Majke koja daje snagu svakoj drugoj molitvi, to su suze nade koje otapaju tvrdoću srdaca!“
SV. ROZALIJA SV. AGATA
Rozalija se rodila u plemićkoj normanskoj obitelji u Palermu, najvećem gradu na talijanskom otoku Siciliji. Nalazila se na dvoru kraljice Margarete. Kasnije je stupila u red augustinki. No zbog želje za pustinjačkim životom, povukla se u jednu špilju na Monte Pellegrino kod Palerma, gdje je provodila vrlo strog pokornički život, sve do smrti 1166. godine. Strašna kuga poharala je Palermo 1624. godine. Sv. Rozalija ukazala se prvo jednoj ženi, a zatim lovcu. Rekla mu je gdje se nalaze njene kosti i zamolila, da se njene relikvije u procesiji prenesu u Palermo. Lovac je pronašao njene kosti i nakon procesije, kuga je nestala. Nakon toga, sv. Rozalija proglašena je zaštitnicom Palerma i na mjestu pronalaska njenih relikvija, podignuto je svetište. Papa Urban VIII. proglasio je Rozaliju svetom, 1630. godine. Hrvatski pisac Antun Kanižlić, napisao je pripovijest „Sveta Rozalija” 1759. godine.
Sv. Agata rodila se u Cataniji od plemenitih i bogatih roditelja. Odgojena u kršćanskoj vjeri, već kao dijete je, iz ljubavi prema Kristu, zavjetovala da će živjeti djevičanski. Zbog vjernosti svojoj jedinoj ljubavi, Isusu Kristu, pretrpjela je strašne muke, ali je do smrti ostala čvrsta i postojana. Mučeništvo je podnijela za rimskog cara Decija (249-251). Njezino se štovanje uskoro nakon mučeništva širi na Siciliji, a u petom i šestom stoljeću po cijeloj Europi. U Rimu su u njezinu čast sagrađene dvije bazilike. Njezine moći su bile pohranjene u kapeli katedrale u Cataniji. Kad su Saraceni osvojili Siciliju, moći sv. Agate odnesene su u Carigrad, ali su vraćene u Cataniju u 12. Stoljeću. Zaštitnica je Catanije i Sicilije.
SV. LUCIJA IZ SIRACUSE
Lucija se rodila 286 godine u Siracusi. Već kao dijete zavjetovala je Bogu čistoću o čemu kasnije nije nikome ništa rekla. Kada je već bila stasala za udaju, majka Eutihija ju je željela udati za nekoga poganskog mladića iz ugledne obitelji što Lucija nikako nije željela. U toj teškoj situaciji utekla se molitvom nebeskom Ocu i Bog je uslišao njezine vapaje. U to se doba njezina majka teško razboljela pa ju je kćerka Lucija nagovorila da pođe na hodočašće u Cataniju na grob svete Agate. Poslije molitve na svetičinom grobu teški bolovi su nestali. Poslije toga čudesnog ozdravljenja majka je kćerki dozvolila je da se može povući u samoću i živjeti djevičanski s čime se neće složiti njezin mladić.
Povrijeđen u svome ponosu optužio je Luciju kod okrutnog progonitelja kršćana cara Dioklecijana da je kršćanka. Djevica je potom bila odvedena u zatvor i bila izložena teškim mučenjima. Budući da je ostala odlučna i postojana u svojim kršćanskim načelima uslijedila je još teža kazna: njezini su mučitelji odlučili odvesti je u kuću bludnica. Svezali su je i na volujskim kolima povezli kroz grad, no ni volovi ni «nekoliko tisuća vojnika» nisu mogli pokrenuti kola. Na to je gradski upravitelj, obuzet bijesom, na njezino izmučeno tijelo izlio kipuće ulje. Lucija je ostala nepovrijeđena na što je razjareni krvnik naredio svojim vojnicima da je usmrte mačem. Bilo je to 304. godine.
USPON NA ETNU
Većina katanijskih cesta, zgrada, zidova i kuća sagrađeno je Etninim crnim, vulkanskim kamenom. Premda je varljiva Etna višekratno oštetila grad, njena prisutnost može se vidjeti na svakom koraku i vrlo je važna za život ljudi u Cataniji. Vozimo se prema mističnom vulkanu. Gotovo sablasno djeluje okoliš gdje se slijevala lava. Godine 1992, jutro je izgledalo sasvim normalno. No, kada su grupe turista već došle na 2.000 metara, došlo je do jake erupcije! Lava je tekla brzinom 10 m/s, a temperatura je bila 1.000 °C, širina toka 10-15 m. Snimili smo zidove koji su lavu zaustavili. Iznad ohlađene lave strše krovovi kuća koje je lava zatrpala na svom rušilačkom pohodu. Mnogi nisu htjeli napustiti svoje kuće vjerujući da erupcija neće biti tako jaka.
Penjemo se prema vrhu. Etna je zapravo brdo sa stotinama malih, odavno ugaslih vulkančića smještenih po njezinim obroncima, po kojima se možete penjati, spuštati, ulaziti u njih. Ima ih 200. Na vrhu nas je dočekao snijeg, ali i vedro i sunčano vrijeme tako da imamo odličan pogled na glavni krater. Turisti se sanjkaju po malim kraterima. Suvenirnica je bezobrazno skupa. Kupujemo kamenje za uspomenu. Snimamo oblake koji su ispod nas. U daljini se bljeska površina Jonskog mora. U unutrašnjem dijelu Sicilije veliki su problem zmije. Većinom nisu otrovne, ali naročito treba paziti prilikom posjete arheološkim lokalitetima. Dobro je obuti cipele i čarape.
Vraćamo se natrag na cestu koja vodi od Catanije do Messine. Vidimo brojne brodove koje voze iz Calabrije preko Messinskog tjesnaca i natrag. Talijanska Vlada je planirala izgraditi most preko ovog tjesnaca, no Sicilijanci ga ne žele i odgađaju njegovu izgradnju. Vozimo se uz sjeverni dio, uz polja agruma. Posjetili smo mjestu Cefalu i jednu od najstarijih crkava na otoku. Vrlo impresivno. Svuda još traje božićni ugođaj s brojnim jaslicama.
SICILIJANSKA MAFIJA
Vezanost sicilijanskog seljaka uz posjed jedino je iz čega jedva podmiruje skromno životarenje, popraćeno velikim patnjama. Na Siciliji ni danas nema ni traga ni glasa kakvoj pokretačkoj gospodarskoj snazi, koja obećava. Sicilija je bila uglavnom prepuštena samoj sebi. U njoj je cvjetao ruralni banditizam. U toj provincijskoj učmalosti našli su zahvalno utočište razni odmetnici, nametnici i prokletnici, koji su od najstarijih vremena sebično nagrizali plodove Božje prirode i ljudskog rada. Kradljivci stoke, krijumčari i tobože pravedni hajduci preteče su one mafije, koja je s vremenom prerasla otočke okvire i postala zlo svjetskih metropola.
Iako Sicilijanci govore o mafiji, ne vole turiste koji postavljaju pitanja o ovom velikom zlu otoka. Gotovo sve informacije govorile su da mafija ne napada turiste. Čuo sam priču da se u Palermu ne treba bojati džepara, jer ako vas netko okrade, mafija ga likvidira kako ne bi sumnja odmah pala na nju.
Corleone je gradić smješten u unutrašnjosti otoka, kojih sat vožnje od Palerma, koji se još naziva i “gradom stotinu crkava”, jer su brojni mafijaši koji su potekli iz njega, kako bi «iskupili» svoje grijehe, dali sagraditi crkvu ili barem kapelicu. Svaka druga ili treća građevina na koju naiđete u Corleoneu, bit će crkva, a ima ih od najmanjih, sasvim stopljenih među gradske kuće, do najvećih, ogromnih.
U talijanskim kinima se svojevremeno prikazivao film režisera Roberta Faenze, pod naslovom “Na svjetlu dana”. Film opisuje posljednje dvije godine života don Giuseppea Puglisija, svećenika kojega je sicilijanska mafija ubila u Palermu 1993. godine, samo godinu dana poslije ubojstva poznatih talijanskih sudaca Falconea i Borsellina, koji su se borili protiv mafije. Don Puglisi je bio trn u oku mafiji, smetao joj je, jer je mladiće iz zloglasne mafijaške četvrti Brancaccio, u Palermu, učio zakonu, te je na taj način osujetio njihov ulazak u redove mafije. Ubojstvo don Puglisija je bilo najavljeno. Ubijen je na njegov 56. rođendan, pred crkvom u kojoj je djelovao. Osmijeh koji je uputio svojim ubojicama duboko je potresao jednog od njih i potaknuo ga na suradnju sa sudskim vlastima.
Talijansko pravosuđe ima velikih problema oko popunjenja mjesta sudaca ili državnih odvjetnika na Siciliji. Teški i nadasve neizvjesni uvjeti života za “lovce na mafiju”, koji moraju živjeti pod stalnom policijskom paskom i pratnjom, kao i loša tehnička i kadrovska opremljenost, glavni su razlozi zbog kojih nitko ne želi premještaj na Siciliju! Zbog kadrovskih problema stanje se toliko pogoršalo, da je nekoliko državnih odvjetništava u regijama u kojima je mafija najjača, na pragu da bude zatvoreno.
