Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača (HSUEP) zatražio je sastanak s predstavnicima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva i Agencije za plaćanje u poljoprivredi, zbog stanja u ekološkoj proizvodnji.
Iz HSUEP-a upozoravaju kako informacije s terena govore da sve više eko proizvođača namjerava izaći iz sustava ekološke proizvodnje jer se ne mogu nositi s administracijom i premalim iznosom potpora uz rast cijena inputa jer im nije osiguran dostojan dohodak za održivo gospodarenje na gospodarstvu.
Na nedavno održanoj skupštini te udruge, kako su naveli, razmatrana je problematika stanja u ekološkoj proizvodnji u Hrvatskoj u odnosu na realizaciju Strateškog plana zajedničke poljoprivredne politike (SP ZPP) 2023. do 2027, odnosno Akcijskog plana razvoja ekološke proizvodnje od 2023. do 2030. godine.
Naime, Akcijskim planom Ministarstvo poljoprivrede postavilo je cilj povećanja ekološke proizvodnje u Hrvatskoj s postojećih 8,07 posto poljoprivrednih površina na 14 posto do 2030. godine
Unatoč tome trend rasta ekološke proizvodnje oscilira i nema pokazatelja koji bi upućivali na realizaciju plana, istaknuli su iz HSUEP-a navodeći kako je prijedlog Europske komisije bio da se udio ekološke proizvodnje poveća do 2030. na 25 posto.
SP ZPP je strateška podloga za realizaciju zacrtanih planova, a dosadašnja realizacija tog dokumenta, ističu iz HSUEP-a, pokazuje da je sam akt izuzetno opširan i kompliciran, te već sada u realizaciji pokazuje tromost i ne daje očekivane rezultate.
Jedan od značajnih pokazatelja realizacije plana, kako su naveli, su investicijske intervencije (prijašnje mjere), koje ne prepoznaju kritične i strateške sektore i presporo se realiziraju.
Napominju i kako su premali iznosi potpora namijenjeni ekološkoj proizvodnji te kako je većina rezerviranih sredstava prema vidljivim preliminarnim rezultatima natječaja pripala velikim proizvođačima, dok su mali proizvođači – koji su okosnica ruralnog prostora – ostali bez potpore.
Sve više proizvođača namjerava napustiti proizvodnju
Iz HSUEP-a ističu kako je ekološka proizvodnja zahtjevnija od konvencionalnog načina proizvodnje u tehnološkom i agrotehničkom pogledu, što rezultira većim troškovima proizvodnje i utrošenom većom količinom rada, a prinosima manjim u prosjeku 30 posto.
Također, činjenica je da su ekološki proizvodi na tržištu često u rangu cijena proizvoda iz konvencionalnog uzgoja, pa su, kako navode, ‘potpore u ekološkoj proizvodnji presudne za održavanje i povećanje udjela ekološke proizvodnje’.
Upozorili su na posebno tešku situaciju u povrtlarskoj proizvodnji gdje potpore čine tri posto prihoda, a udio ukupnih površina u ekološkom uzgoju na kojima se proizvodi povrće iznosi svega četiri posto.
To ukazuje da potpore u ekološkoj proizvodnji za održivo gospodarenje i povećanje ukupne proizvodnje nisu dovoljne, istaknuli su iz HSUEP-a napominjući kako sustav mora prepoznati korisnike potpora koji formalno zadovoljavaju uvjete, ali ne primjenjuju adekvatnu tehnološku i agrotehničku razinu i cilj im je jedino realizacija potpora u poljoprivredi.
To, kako su kazali, najčešće nisu mali proizvođači pa je šteta time veća i potpore za ozbiljne proizvođače su manje.
Autor: Tanja Pernička/Hina
