Na temelju prijedloga odbora za dodjelu javnih priznanja nakon razmatranja svih pristiglih prijedloga, a uvažavajući razloge predlaganja kandidata, Gradsko vijeće Grada Đurđevca izglasalo je dobitnike javnih priznanja Grada Đurđevca.
Javno priznanje Počasni građanin Grada Đurđevca dodjeljuje se gospodinu Slavku Čambi, posthumno, koji je ostavio velik trag odanosti zavičaju te neće biti izbrisan ni zaboravljen.
Među stvarateljima i kulturnjacima Slavko Čamba bio je omiljen i rado viđen. S osobitim je zadovoljstvom isticao proslavu svog 85. rođendana u Đurđevcu pod pokroviteljstvom Grada i Ogranka Matice hrvatske te Gradske knjižnice u Đurđevcu. Godine 2000. primio je Zlatnu plaketu grada Đurđevca, a 2007. nagrađen je Nagradom za životno djelo.
Slavko Čamba (1930.) zanimljiva je ličnost u podravskom miljeu, čiji bi život stao pod zajednički nazivnik: Tuđina, zavičaj, dom. U tuđinu (Austrija) se odselio slijedom svojih političkih uvjerenja, zbog kojih je stradao, da bi tamo našao posao, skrovište i budućnost za svoju obitelj. Troje njegove djece steklo je akademska obrazovanja, dok se Slavko u domovinu vratio devedesetih godina, na krilima demokratskih promjena u Hrvatskoj. Do tada je pisao i surađivao u emigrantskom tisku i katoličkim novinama i revijama. Njegova velika tema je BLEIBURG i bleiburška stradanja, o čemu je objavio tridesetak naslova.
Što se izrazitije književnog pisanja tiče, objavio je sljedeće naslove: MOJE ŽIVLENJE, TA DRAGA DOMAČA REČ i ĐURĐEVAČKI KAJ. Kroz poeziju se provlači nit etnografije, opisujući konkretne prostore, likove, floru i faunu, kako ih je autor emotivno upamtio i u svjetlu uspomena sačuvao. Pogled na svijet je patrijarhalan, ističu se čestitost, domoljublje, stara „korjenika“, žal za mladošću i dragim licima koja je u svojoj dugovječnosti nadživio i koja danas sakrivaju „nebeske megle“.
Godine 1999. gospodin Slavko Čamba na svom je imanju otvorio za javnost impresivnu Etnografsku zbirku, od nekoliko stotina eksponata, brižljivo konzerviranih i sačuvanih. Mnogo je njegovog rada i prihoda otišlo u tu zbirku, no ona nam priča zavičajnu priču prvoga reda, o ljudima, alatima, preživljavanju i stasanju na podravskoj brazdi, od vremena prvih „konaka“ do dana današnjih. Samo uz veliki entuzijazam i ljubav prema zavičaju i domu, mogla se takva zbirka stvoriti. Gospodinu Slavku Čambi ide naša zahvalnost i obećanje da ćemo zbirku poštovati i čuvati.
Javno priznanje Nagrade za životno djelo dodijeljeno je Zdravku Šabariću, za ostvarene rezultate i dugogodišnji angažman te doprinos obogaćivanja kulturnog, turističkog i društvenog identiteta Grada Đurđevca i Podravine.
Zdravko Šabarić rođen je u Hampovici 8. lipnja 1954., osnovnu školu pohađao je u Virju, a gimnaziju u Đurđevcu. Već od malena pokazivao je smisao za likovno izražavanje, a prve poduke dobio je u osnovnoj školi od svog učitelja likovnog, Josipa Turkovića. Bit će to vjerojatno odlučujući korak da 1974. godine upiše Pedagošku akademiju u Zagrebu, odjel likovne umjetnosti.
Zdravko Šabarić slika temeljito, usredotočeno i studiozno, djelujući poučno i preko svojih radova. Širi i mijenja tematiku, okrećući se svijetu tehnike, kroničarski bilježi što se u životu sela i maloga grada mijenja. Na taj način osokoljuje i druge likovnjake da se udalje od imitacije i ukalupljivanja, te da progovore bojom i pigmentom o vlastitim osjećajima i senzacijama. Narisao je mnoge portrete suvremenika, s izraženom psihološkom crtom. Podario nam je nekadašnje vizure Đurđevca, njegove specifične „majkice na biciklinu“, stara zdanja, motive Staroga grada, interpretacije literarnih motiva (Galović i dr. ), te važne ekološke teme, u kojima kontemplira o budućnosti naše planete.
Uz kontinuirani rad u osnovnoj školi u Đurđevcu i Kalinovcu, gimnaziji u Đurđevcu kao nastavnik likovne kulture, gradskim ustanovama – Centru za kulturu kao ravnatelj i voditelj galerije Stari grad, te u Muzeju Grada Đurđevca, bio je sudionik i voditelj brojnih likovnih kolonija, kulturnih događanja, te jedan od osnivača Likovnog udruženja u Đurđevcu.
Osobito je zaslužan i vrijedan u prihvatu Donacije Ivana Lackovića-Croate, čiju je vrijednost prepoznao i u najvećem dijelu klasificirao i verificirao.
Radio je na izdavačkim projektima kao ilustrator u kalendarima, slikovnicama, te brojnim publikacijama, te kao autor tekstova poput Legenda o Picokima – nematerijalno kulturno dobro, Fašenk v Đurđevcu i okolo, Dr. Petar Bazijanac, narodni liječnik i zdravstveni prosvjetitelj, obitelj Braun i mnogim drugim. Također je ilustrirao i likovno uređivao naslovnice brojnih knjižnih izdanja.
Nakon umirovljenja 2016. godine, i dalje je aktivan, osobito kroz djelovanje u Udruzi „Peski- Art Đurđevac“, te suradnji s muzejom osobito kroz pojedine aktivnosti poput ilustracije simbola kravate povodom predsjedanja Republike Hrvatske EU, te obradi pojedine muzejske građe.
Javno priznanje Zlatna plaketa “Sveti Juraj” dodjeljuje se:
– Rukometnom Klubu Đurđevac zbog ostvarenih sportskih rezultata i doprinosa promociji Grada Đurđevca dodjeljuje se Javno priznanje Zlatna plaketa „Sveti Juraj“.
Ženski rukometni klub pod imenom ŽRK Graničar osnovan je dana 23. prosinca 1985. godine u Đurđevcu, a danas klub nosi ime Rukometni Klub Đurđevac.
Već nakon tri godine rada, rukometašice su pokupile prve plodove – godine 1988. postale su pionirske prvakinje Hrvatske, a isti uspjeh ostvaren je 1989. godine. Ta ista generacija je 1990. godine bila druga u Hrvatskoj u kadetskoj konkurenciji, a 1991. četvrta.
Najzapaženiji rezultat ova zlatna generacija postigla je 1992. godine kad su postale juniorske prvakinje i to prve prvakinje neovisne Republike Hrvatske. U sezonama 1994./95. i 1995./96. RK „Graničar“ je zauzeo 3., odnosno 2. mjesto u Prvoj Hrvatskoj ligi, a iz toga su nanizale i nekoliko europskih uspjeha – polufinale Kupa europskih gradova s budimpeštanskim Vašašom (94./95.), igranje u skupini Lige europskih prvakinja s tada najuglednijim europskim klubovima (Viborg, Kometal, Budućnost), te finale domaćeg Kupa.
Za klub je zaigralo i nekoliko stranih igračica, no bilo je tu kroz godine i puno domaćih igračica koje su ostvarile velike karijere u Hrvatskoj i inozemstvu te igrale u Hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji. Posljednjih sezona poseban naglasak stavljen je na rad s djevojčicama, što je iznjedrilo odličnu ekipu 2002. godišta i mlađe, koje su nakon 13 godina, 2020. godine uspjele izboriti Završnicu za kadetkinje i osvojile 10. mjesto u državi.
– Foto-kino klubu „Picok“ iz Đurđevca“ zbog brojnih kreativnih foto-uradaka koji su doprinijeli na vidljivosti i promociji Grada Đurđevca i njegove okolice u Hrvatskoj, a i šire, dodjeljuje se Javno priznanje Zlatna plaketa „Sveti Juraj“.
Foto-kino klub „Picok“ iz Đurđevca najuspješniji je i najaktivniji takav klub na području Koprivničko-križevačke županije, a postaje sve poznatiji i u Republici Hrvatskoj. Članovi Foto-kino kluba „Picok“ jedini su u našoj županiji koji sudjeluju na izložbama fotografija u zemlji i inozemstvu, te na taj način promoviraju ne samo svoju domovinu, nego i grad Đurđevac i đurđevačku Podravinu diljem svijeta. Osobito to čine fotografijama koje prikazuju prirodne i ambijentalne vrijednosti svog zavičaja, a marljivo bilježe sve značajnije događaje i programe koje organizira Grad Đurđevac i Turistička zajednica Grada Đurđevca. Fotografije članova đurđevačkog Foto-kino kluba su se samo prošle godine mogle vidjeti na više od 40 međunarodnih izložbi u tridesetak različitih država širom svijeta, a na mnogima od izložbi osvojili su nagrade i priznanja.
– Gospodinu Nikoli Mihočki iz Đurđevca za zasluge u promicanju tehničke kulture, prosvjete i drugih područja društvenog života u Gradu Đurđevcu, dodjeljuje se Javno priznanje Zlatna plaketa „Sveti Juraj“.
Nikola Mihočka rođen je 6. prosinca 1983. godine, a diplomirao je 2008. godine na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Od 2007. godine radi u Osnovnoj školi Đurđevac, a od 2009. do 2020. i u II. Osnovnoj školi Bjelovar kao učitelj informatike.
Završio je napredni ECDL program te je položio ispite za predavača i ispitivača programa. U lipnju 2010. završio je e-Learning akademiju, smjer Tutoring. Četiri je puta nastupio na CARNetovim korisničkim konferencijama, a 2008. godine njegov rad „Učenje na daljinu u osnovnim školama“ proglašen je najboljim radom konferencije.
Sa svojim učenicima snimio je nekoliko dječjih filmova. Mentor je učenika koji je na državnom natjecanju iz informatike 2014. godine postao državnim prvakom u kategoriji: „Osnove informatike za osnovne škole“ i jedini je mentor koji je pet godina za redom vodio svoje učenike na državno natjecanje u toj kategoriji. Dobitnik je nagrade Oskar znanja te od 2018. godine obnaša funkciju predsjednika Šahovskog kluba „Picok“ Đurđevac i tajnika Zajednice tehničke kulture grada Đurđevca.
Autor je „Zbirke zadataka s natjecanja iz osnova informatike za osnovnu školu“ te autor sedam kompleta udžbenika iz informatike, i dva priručnika za nastavu informatike u 6. i 7. razredu osnovne škole, a u veljači 2020. godine promoviran je u zvanje -učitelj savjetnik, a u listopadu iste godine dobiva Godišnju nagradu Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Javno priznanje Povelja Grada Đurđevca dodjeljuje se:
– Ogranku Matice hrvatske u Đurđevcu za doprinos razvoju kulture i promicanju ugleda Grada Đurđevca dodjeljuje se Javno priznanje Povelja Grada Đurđevca.
Ogranak Matice hrvatske u Đurđevcu djeluje kao udruga od 1991. godine, a glavni ciljevi Matice hrvatske i njezinih ogranaka su razvoj kulture i umjetnosti, njegovanje kulturne baštine, književno-nakladnička djelatnost, promicanje znanstveno-istraživačkog rada i popularizacija znanosti, a sve u cilju čuvanja, razvijanja i promicanja narodnog i kulturnog identiteta u područjima umjetničkog, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, gospodarstva i javnoga života. Izdavačka djelatnost Ogranka Matice hrvatske u Đurđevcu iznjedrila je u protekla tri desetljeća dvadesetak samostalnih izdanja, a osim knjiga, tradicionalno izdaje i kalendar-plakat poezije s ciljem popularizacije pjesnika iz tzv. đurđevečkoga književnoga kruga. Pored toga, Ogranak Matice hrvatske u Đurđevcu redovito organizira predstavljanja novih knjiga i časopisa i javna predavanja.
– Gospođi Ljiljani Plazek – Bogojević i gospođi Ivančici Sabolić, profesoricama u Gimnaziji dr. Ivana Kranjčeva u Đurđevcu za dugogodišnji uspješan rad u Gimnaziji dr. Ivana Kranjčeva u Đurđevcu s mladima i njihovu požrtvovnost i profesionalnost, dodjeljuje se Javno priznanje Povelja Grada Đurđevca.
Nastavnica Ljiljana Plazek – Bogojević, prof. mentor, svojim je dugogodišnjim radom u školi postigla izuzetne uspjehe koji pomažu u promociji i razvoju Gimnazije dr. Ivana Kranjčeva Đurđevac, Grada Đurđevca i cijele Podravine, a u svojem profesionalnom radu obrazovala je više od 30 generacija od kojih je veliki broj slijedilo njen put u nastavi engleskog jezika. Kao nastavnica koja ima veliko iskustvo i koja je uvijek spremna pomoći te tu pomoć daje na nesebičan način, sudjeluje u razvoju mladih nastavnika kroz mentorstvo i kroz primjere dobre prakse kojima pokazuje kako treba izgledati dobro pripremljen nastavnik koji svoj posao obavlja na visokoj profesionalnoj razini. Sudjeluje u raznim projektima koji promoviraju toleranciju, obrazovanje i razvoj lokalne zajednice.
Nastavnica Ivančica Sabolić, prof. kroz svoj cjeloživotni rad u nastavi Tjelesne i zdravstvene kulture u Gimnaziji dr. Ivana Kranjčeva utkala je svoju energiju i požrtvovnost za učenike i nastavnike. Predano je radila na osvještavanju mladih i cijele zajednice u smjeru rada na fizičkom zdravlju kroz bavljenje sportom i tjelovježbom. Profesorica Sabolić razvila je ljubav za sportom u mnogim generacijama gimnazijalaca te s njima osvojila mnoga županijska natjecanja u različitim sportovima. U svojem radu u školi izgradila je preko 40 generacija.
– Gospodinu Igoru Benakoviću iz Đurđevca zbog ostvarenih radnih rezultata u razvoju gospodarstva na području Grada Đurđevca i promociji Grada u poslovnoj zajednici dodjeljuje se Javno priznanje Povelja Grada Đurđevca.
Igor Benaković rođen je 1975. u Njemačkoj, u Frankfurtu. Nakon školovanja u matematičko-informatičkoj gimnaziji, diplomirao je aeronautiku, magistrirao financije, završio visoku časničku školu HRZ RH, te je uspješno položio „Leadership Training Program“ u SAD- u. Profesionalnu karijeru gradio je u internacionalnim kompanijama poput Deutsche Telekoma, Unicredit bank group, te u industriji investicijskih fondova. Od 2008. godine uspješno je angažiran u poslovnim preobrazbama poduzeća, uključujući područja kriznog i prijelaznog managementa kao i restrukturiranja.
Pod njegovim vodstvom u ulozi predsjednika uprave, tvrtka BAUWERK BOEN d.o.o. Đurđevac je nagrađena kao najbolji investitor koji najviše doprinosi izvozu Hrvatske. Vlada RH je javno dodijelila službeni status kvalificiranog investitora-korisnika državnih poticaja povodom izravnih ulaganja, a HGK Koprivničko-Križevačke županije tvrtki je dodjelila nagradu «Zlatna kuna» za najuspješnije poduzeće srednje veličine. Priznanje Employee Lider invest uručeno je za investiciju koja je najviše pridonijela zapošljavanju dok je za kontinuirano ulaganje 2020. dodijeljena nagrada Specijal Lider invest. Ujedno je Igor Benaković, proglašen za najboljeg menadžera 2019. (inozemna poduzeća) nagradu Hrvatske udruge menadžera i poduzetnika CROMA.
– Gospodinu Josipu Pleadinu iz Đurđevca za dugogodišnji rad na promicanju ugleda Grada Đurđevca u zemlji i inozemstvu dodjeljuje se Javno priznanje Povelja Grada Đurđevca.
Josip Pleadin, grafički poduzetnik u mirovini, rođen je 3. rujna 1958. godine u Đurđevcu. Od 1979. do 1986. godine radio je u Međunarodnom centru za usluge u kulturi u Zagrebu, a od 1986. do 2014. godine kao privatni tiskar i nakladnik u Đurđevcu. Preko 40 godina gospodin Pleadin bavi se sustavnim dokumentiranjem djelatnosti esperantista u Hrvatskoj, pokrenuo je osnivanje i vodi Dokumentacijski esperantski centar kao jednu od najvećih esperantskih zbirki na prostoru jugoistočne Europe sa statusom centralnog hrvatskog esperantskog arhiva, čije je sjedište u Đurđevcu. U 28 godina djelovanja u tiskarstvu, tiskao je ili izdavao brojne publikacije za potrebe tvrtki, institucija i pojedinaca. Osobit je trag ostavio u objavljivanju knjiga lokalnih i regionalnih autora. Bavio se je i novinarskim radom, a 1994. godine pokrenuo je i uređivao lokalno glasilo „Đurđevačke novine“.
Od ostalih društvenih i javnih djelatnosti, bio je suosnivač Planinarskog društva „Borik“ i Udruge udomitelja za djecu „Osmijeh“ u Đurđevcu te predsjednik Udruženja obrtnika Đurđevac.
– Gospodinu Zdravku Štefaniću iz Đurđevca koji je kroz dugi niz godina nesebičnog darivanja krvi spasio brojne ljudske živote, za njegovu plemenitost i humanost dodjeljuje mu se Javno priznanje Povelja Grada Đurđevca.
Zdravko Štefanić rođen je 9. veljače 1965. godine i redovni je darivatelj krvi te je do sad 104 puta darovao krv.
Kao član velike humane obitelji darivatelja krvi, gospodin Štefanić do sada je primio priznanja Hrvatskog crvenog križa, Županijskog Društva Crvenog križa i župana Koprivničko-križevačke županije, a u znak zahvale za 100 puta darovanu krv primit će i Red Danice Hrvatske.
“Ako će epidemiološke mjere to dozvoliti, nagrade dobitnicima uručit će se na svečanoj sjednici povodom obilježavanja Dana grada Đurđevca”, priopćili su iz gradske uprave.
