Utorak, 21. siječnja 2025.

Napadaj panike je izlječiv, potražite pomoć

Napadaj panike izuzetno je negativan doživljaj, zna biti vrlo dramatičan, tako da je velika vjerojatnost da će osoba, koja je imala prvi napadaj, potražiti stručnu pomoć

- Oglas -

Napadaj panike nastupa kao nagli, iznenadni, neočekivani, najčešće ničim izazvani napadaj straha. Traje obično desetak minuta bez neke konkretne opasnosti u okolini.

Tijekom napadaja javlja se niz tjelesnih simptoma poput ubrzanog lupanja srca, osjećaja gušenja i pritiska u prsima, objasnila je u razgovoru za Hinu Aldenita Matić, psihijatrica iz zagrebačke Klinike za psihijatriju Vrapče.

Neki pacijenti navode osjećaj mučnine, nekad i uz povraćanje, imaju osjećaj da će izgubiti svijest, imaju vrtoglavice, može se javiti osjećaj vrućine ili hladnoće, osjećaj trnaca u rukama i nogama, grčevi i pacijenti taj osjećaj opisuju kao da će dobiti infarkt, da će umrijeti ili pak poludjeti.

- Oglas -

Napadaj prolazi spontano, mada može potrajati i dulje od desetak minuta. Pacijenti ga opisuju kao vrlo neugodno iskustvo ispunjeno osjećajem bespomoćnosti, straha, nekada i srama zbog toga što im se događa.

Pacijenti često misle da imaju infarkt

Nakon prvog napadaja panike, osobe najčešće završe u hitnoj službi sa sumnjom u infarkt, budu obrađeni, no ne pronađe se neki organski uzrok za takvo stanje. Nemalo puta su pacijenti više puta pregledani u hitnoj službi da bi ih netko ipak uputio psihijatru ili bi psihijatar bio pozvan kao konzilijarni liječnik i nakon pregleda bi preporučio početak ambulantnog liječenja uz farmakoterapiju, ako procijeni da je potrebno.

Rijetko se panični napadaj pojavi samo jednom, češća je situacija da se panični napadaji ponavljaju i izazivaju sve veći strah, tako da bolesnik počne izbjegavati izlaske i ne želi više ostajati sam, bilo u stanu, bilo kod odlazaka izvan kuće, jer jedan od strahova vezanih uz panične napadaje je i strah da će im se nešto dogoditi, a nikoga neće biti da im pomogne.

Učestalost, snaga napadaja, trajanje napadaja i tijek poremećaja mogu biti vrlo različiti: od onih kod kojih se panični napad javi dva do tri puta godišnje, do onih kod kojih su panični poremećaji svakodnevni pa i nekoliko puta na dan. Neugoda koju ti poremećaji izazivaju može uzrokovati i strah od toga da će se napadaj ponovno javiti, tako da osoba živi u stalnoj strepnji od novog napadaja.

- Oglas -

Kako nastaje napadaj panike?

Biološka objašnjenja su najbrojnija i povezuju panični napadaj s aktivacijom amigdala na neutralne vanjske podražaje. Neka od bioloških objašnjenja ističu pretjerane vegetativne reakcije i povećano otpuštanje neurotransmitera poput noradrenalina, serotonina i gama-aminomaslačne kiseline (GABA). Također se spominje uloga locus coeruleusa (LC) u razvoju pretjeranog straha.

Psihodinamska tumačenja kao uzrok navode neodgovarajuće zadovoljenje libida koji se pretvara u strah (paniku). Odvajanje od bliskih osoba, gubitak, također se povezuje s pojavom napadaja panike. Dio autora navodi nesvjesne psihičke konflikte i potisnute emocije kao objašnjenje uzroka.

Kognitivno-bihevioralne teorije pretpostavljaju postojanje alarmnog sistema koji reagira na stvarnu ili percipiranu opasnost. Osobe s paničnim poremećajem mogu pogrešno tumačiti tjelesne senzacije kao katastrofične, što dovodi do pojačane anksioznosti.

Kako su s time povezane misli?

Na neki način to postaje začarani krug, osoba počinje biti fokusirana na tjelesne senzacije, osluškuje tjelesna događanja i tumači ih na katastrofičan način pa tako pojačani rad srca protumači kao simptom infarkta; u tom slučaju strah se intenzivira i može pokrenuti panični napadaj. Već je spomenuto kako netko tko ima panične napadaje može razviti strah da će se napadaj ponovno pojaviti i tako živi u stalnom strahu.

Počinju izbjegavati situacije za koje misle da bi mogle biti otponac (trigger), pa ne koriste npr. javni prijevoz, očekuju da će bliske osobe biti njihovi pratitelji kod izlazaka zbog osjećaja sigurnosti, plaše se ostajati sami u kući pa na neki način utječu i na živote bliskih osoba kojima takvo ponašanje može postati opterećujuće.

Izbjegavanje situacija koje se percipiraju kao potencijalno opasnima dodatno pojačava osjećaj bespomoćnosti, neadekvatnosti i potrebe pomoći (ovisnost) drugih.

Iz prakse, često prvom napadaju panike prethodi događaj smrti bliske osobe, infarkta ili neke teške bolesti u okolini, a neke od teorija navode da je u podlozi zapravo strah od smrti.

Kako se liječi?

Panični poremećaj liječimo uglavnom kombinacijom farmakoterapije, psihoterapije, korištenjem tehnika opuštanja i edukacijom. Nerijetko se dogodi da psihijatar predloži psihofarmake, a pacijent ih odbije jer je pretraživao Google i čitao po forumima o negativnim aspektima takvog liječenja.

Zato je kod prvog pregleda važno imati dosta vremena i posvetiti se pacijentu, objasniti mu što mu se događa, prokomentirati njegove informacije o psihofarmacima, objasniti koji lijek mu dajete, koje su moguće očekivane nuspojave, kada lijek i kako djeluje, dati mu mogućnost da razmisli, objasniti mu da je posao psihijatra da predloži najbolji način liječenja, a da pacijent ima mogućnost odabira.

Uz farmakoterapiju, a nekada i bez lijekova, s ljudima koji imaju panični poremećaj neizostavne su psihoterapijske intervencije, bilo na razini suportivne psihoterapije, individualne dinamske psihoterapije, grupne psihoterapije ili korištenje kognitivno-bihevioralne terapije.

U Klinici za psihijatriju Vrapče dobre rezultate postižemo kroz intenzivan ambulantni grupni psihoterapijski rad u dnevnoj bolnici. Ponekad bolesnik, zbog napadaja panike, gotovo uopće ne funkcionira, tada predlažemo bolničko liječenje, što je oblik intenzivnog liječenja u zaštićenoj sredini uz lijekove, psihoterapiju i edukaciju.

Sami bolesnici, kroz godine liječenja, naveli su kako im je značajno pomoglo učenje tehnika disanja i opuštanja, što je jedan od načina mogućnosti kontrole tako da se ne dopusti potpuni razvoj napadaja.

Veliku važnost pridajemo edukaciji o samoj bolesti, tako da bolesnik nauči što je napadaj panike, kako nastaje, kako se liječi. Pacijente dodatno potičemo da uče o zdravim životnim navikama, vode brigu o sebi, da je redovita tjelesna aktivnost jako važna kao i zdrava prehrana, dovoljno sna i izbjegavanje stimulansa poput kofeina i nikotina što sve može pridonijeti smanjenju anksioznosti i umanjiti učestalost i intenzitet paničnih napada.

Koji su lijekovi konkretno korisni?

Antidepresivi uz depresiju liječe i anksiozne poremećaje, što uključuje i panični poremećaj. Od antidepresiva terapija prvog izbora su selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) i selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI). Tim skupinama antidepresiva treba tri do četiri tjedna da djelovanje krene pa u početku liječenja dodajemo anksiolitike, najčešće alprazolam i diazepam.

S anksioliticima treba biti oprezan jer uz dulju upotrebu postoji mogućnost razvoja tolerancije i ovisnosti, tako da preporučujemo samo kraće razdoblje uzimanja, dok antidepresivi ne preuzmu svoju punu ulogu, a kasnije se anksiolitici mogu uzimati samo prema potrebi. Važno je dodati da je antidepresive potrebno uzimati redovito, kako je propisano, jer preskakanje doze i uzimanje lijeka povremeno zapravo onemogućuje postizanje terapijske koncentracije pa povoljan učinak izostane.

U Europi su za liječenja anksioznih poremećaja odobreni alfa2delta-ligandi (pregabalin). Terapija drugog izbora su stariji antidepresivi, npr. triciklički antidepresivi. Kada terapija SSRI i SNRI ima samo djelomičan učinak, možemo dodati antidepresive sa sedirajućim učinkom – mirtazapin i trazodon.

Pomaže li u liječenju tjelesna aktivnost i postoje li neke određene vježbe?
Čovjek je biće kojemu je kretanje potrebno za sveukupno funkcioniranje, nama mirovanje nije prirodno stanje. Svi znamo da se nakon vježbanja osjećamo bolje i zadovoljnije.

Izbor tjelesne aktivnosti je individualan, ovisi o mogućnostima, godinama, tjelesnom i zdravstvenom stanju osobe, ali i sat vremena bržeg hoda dva do tri puta tjedno svakako je bolje nego ništa.

Trčanje, plivanje, joga mogle bi biti aktivnosti koje pomažu smanjenju osjećaja napetosti i tjeskobe.

Koji su kriteriji za dijagnozu paničnog poremećaja?

Panični poremećaj u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10) svrstan je u poglavlje Neurotski poremećaji, poremećaji vezani uz stres i somatoformni poremećaji. U opisu se navodi kako su bitna značajka ponavljani napadaji ozbiljne anksioznosti (panike) koji nisu ograničeni na neku drugu posebnu situaciju ili sklop okolnosti pa su stoga nepredvidljivi. Gotovo uvijek postoji i sekundarni strah od smrti, od gubitka kontrole i od ludila.

Za konačnu dijagnozu, nekoliko ozbiljnijih napada iznenadne anksioznosti morali bi se dogoditi unutar razdoblja od jednog mjeseca:

– U situacijama gdje ne postoji objektivna opasnost

– Bez ograničenja na poznate i predvidive situacije

-S intervalima bez anksioznosti u intervalima između napada (iako je uobičajena anticipatorna anksioznost).

Treba razlikovati panični napad i panični poremećaj: netko tko je imao panični napad ne znači da odmah ima panični poremećaj.

U kojoj se životnoj dobi najčešće pojavljuje, jesu li ugroženije žene ili muškarci?

Panični poremećaj se najčešće javlja u adolescenciji i kasnim tridesetim godinama, iako se može javiti u bilo kojoj dobi. Dva puta je češći kod žena. Procjenjuje se da 1,5 do tri posto svjetske populacije u nekom trenutku svog života ima panični poremećaj.

Može se pojaviti u komorbiditetu najčešće s depresijom, drugim anksioznim poremećajima, poremećajima ličnosti, hipohondrijazom i bolestima ovisnosti. Ne zna se točan mehanizam nastanka paničnog poremećaja, može imati genetsku komponentu, ali nasljednost nije jedini faktor. Smatra se da je panični poremećaj uzrokovan kombinacijom genetskih, bioloških, psiholoških i faktora okoline.

Jesu li ugroženiji konzumenti alkohola i droga?

Poznato je da se alkohol često koristi kao sredstvo za opuštanje i smanjenje anksioznosti, no taj učinak je kratkotrajan, metabolizmom alkohola i smanjenjem koncentracije mogu se intenzivirati napadaji panike. Dugoročna konzumacija alkohola može kroz više mehanizama (npr. poremećaj spavanja, pojačana anksioznost, pojačana napetost), osobu učiniti osjetljivijom za panični poremećaj.

Psihoaktivne tvari, pogotovo stimulansi, mogu izazvati simptome anksioznosti, straha, osjećaj proganjanja i napadaje panike. Halucinogeni svojim djelovanjem mogu izazvati intenzivan strah, dezorijentaciju i gubitak kontrole. Za marihuanu se smatra da se koristi za smirivanje anksioznosti, no u hitnoj službi srećemo konzumente kod kojih je “pušenje trave” izazvalo osjećaj proganjanja, straha i panike.

Kod konzumenata opijatskih spojeva opasnost od pojave panike može se javiti u razdoblju apstinencijskih kriza. Nove sintetičke droge, kod kojih se često niti ne zna što je sve “ukomponirano” u smjesu, svojim djelovanjem svakako unose kaos u neurotransmiterskom funkcioniranju mozga, pa se vjerojatnost za pojavu napadaja panike povećava.

Koliko utječe povijest psihičkog ili fizičkog zlostavljanja u djetinjstvu?

Osobama koje su kroz djetinjstvo prošle kroz neki oblik zlostavljanja vjerojatno će to ostaviti trag i na neki način ih oblikovati u smislu razvoja osobe i mehanizama obrane. Ovisno o zlostavljanju, koliko je trajalo, je li se ponavljalo, tko je bio zlostavljač, je li bilo osoba koje su bile podržavajuće i zaštitničke ili je i to izostalo, ovisno o ličnosti osobe, karakteru, genetici i okolini, razvoj može ići u raznim pravcima.

Netko će postati buntovnik, netko će biti stalno prestrašen i izbjegavati sve što može, netko će postati glasan i borben, netko će biti ambiciozan, netko će ući u ulogu žrtve, netko će i sam postati zlostavljač.

Svakako da zlostavljanje u djetinjstvu ostavlja prostor za vulnerabilniju ličnost pa tako i za mogućnost razvoja napadaja panike, ali i za razvoj drugih psihičkih poremećaja; naravno, ne kod svih.

Kada i gdje potražiti stručnu pomoć?

Napadaj panike izuzetno je negativan doživljaj, zna biti vrlo dramatičan, tako da je velika vjerojatnost da će osoba, koja je imala prvi napadaj, potražiti stručnu pomoć. Obiteljski bi liječnik trebao biti početna točka i procijeniti je li potrebno upućivanje psihijatru.

No, u praksi, početak je liječenja hitna služba (ne psihijatrijska) neke bolnice, jer je bolesnik bio uvjeren da se radi o infarktu pa tek nakon obrade, bude preporučeno da se javi psihijatru.

Psihijatar, u sklopu svoje obrade, može tražiti da se isključe neka tjelesna stanja ili bolesti, zato je potrebno detaljno uzeti anamnezu te se od dodatnih pretraga mogu zatražiti laboratorijske pretrage, pregled štitnjače, CT glave… Psihologijska obrada jedan je od alata u cjelokupnoj procjeni bolesnika.

Bez liječenja postoji vjerojatnost da će se smetnje intenzivirati, ali baš zbog izuzetne neugode i straha, pacijenti ipak potraže pomoć ili ih bliske osobe potaknu da se jave liječniku. Srećom, ipak se mijenja stav o psihijatrijskim bolesnicima koji su prije bili stigmatizirani, sada se značajno više govori o mentalnom zdravlju, na društvenim mrežama ljudi otvoreno govore o svojim psihičkim problemima i kako se s njima nose.

No, društvene mreže mogu biti i opasne iz više razloga, zato budite kritični oko slušanja savjeta, Dunning-Krugerov sindrom je rasprostranjen na internetu, provjerite stručnost onih koji s lakoćom samouvjereno nude svoja rješenja, puno je “sveznalica” koji za svoje postupke nemaju nikakvu odgovornost. Niti znanje.

Pojašnjenje

SSRI skupina lijekova:

– fluoksetin

– sertralin

– citalopram

– escitalopram

– paroksetin

– fluvoksamin

SNRI skupina antidepresiva:

– venlafaksin

– duloksetin

Autor: Vedrana Larva/Hina

Oglas

Najnovije objave

Vezane vijesti