Svoja će vrata u veljači nakon više od 90 godina rada zatvoriti ludbreška mljekara Bohnec, jedna od najstarijih hrvatskih mljekara, pišu Varaždinske vijesti.
Mljekara Bohnec prestaje s otkupom mlijeka, a vlasnica Marijana Bohnec kao glavne razloge navodi pad primarne proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj te niske cijene uvoznih proizvoda (sireva). Proizvodilo se isključivo iz domaće sirovine i jedino na takav način može se dobiti kvalitetan mliječni proizvod, naročito svježi mliječni proizvodi za lokalno tržište.
Uvoz je postojao i prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, ali je na neki način bio kontroliran kvotama, dok nakon ulaska u EU dolazi do nekontroliranog uvoza viškova mliječnih proizvoda iz drugih europskih zemalja. Ostale europske zemlje su tako zaštitile plasman i opstanak svojih proizvođača jer su im na neki način nadoknađivali razliku u cijeni do stvarne cijene gotovog proizvoda te je tako opstala njihova primarna proizvodnja što je za svaku državu jako važno, pojasnili su iz Bohneca.
Osnutak ludbreške mljekare Antun Bohnec
Proizvodnja je započela u Hrastovskom 1934. godine s približno 500 litara mlijeka. Proizvodio se u prvom redu maslac i trapist. Roba se prodavala u Ludbregu, Koprivnici, Varaždinu, a prodavali su i sami kod kuće. Mlijeko se sabiralo s područja Slanja i Hrastovskog.
Mljekara se kasnije preselila u prostore tadašnjeg državnog dobra u Martijancu. Proizvodnja se povećavala, prerađivalo se oko 1500 do 2000 litara mlijeka. Kako se povećala potreba za mlijekom, povećalo se i područje otkupa na Vrbanovec, Martijanec, Sudovčinu i ostala susjedna mjesta. Gotov sir prodavao se Zagrebačkoj mljekari, a kasnije se proizvodio i za Varaždinsku mljekaru.
Godine 1953. obitelj Bohnec je kupila je vlastito imanje u Vrbanovcu i tamo je, uz tov bikova i svinja i proizvodnju povrća, započela i pravu privatnu mljekarsku proizvodnju koja se, unatoč mnogim teškoćama, održala sve do danas. Od 1976. godine mljekara je smještena u Ludbregu.
Od 1990. do 2000. godine mljekara je bilježila porast s približno 7000 litara na 17000 – 20 000 litara. Mlijeko se otkupljivalo od 600 kooperanata s područja općine Ludbreg i susjednih općina. Sredinom 2001. cijela je proizvodnja preseljena u novi pogon, također smješten u Ludbregu, koji je dnevno mogao preraditi otprilike 60.000 litara mlijeka.
Proizvodni asortiman mljekare je u prvom redu obuhvaćao polutvrde sireve goudu, edamer i trapist te svježi sir, topljene sireve, slani sir, kiselo i slatko vrhnje, maslac, jogurt i mlijeko, a od 2003. godine kao novi proizvod na tržištu je prisutna i mozzarella.
Proizvodnja je uspješno bila plasirana na područje Zagreba, Rijeke, Istre, Splita, Osijeka te na područje susjednih gradova Varaždina, Koprivnice i Čakovca.
U sastavu mljekare je bio i restoran Črn-Bel iznad Ludbrega, a obitelj je 2004. u staroj mljekari otvorila pekarnicu.