Dolazak u Irsku za njega je bio zapravo neplaniran. Njegov prijatelj već je neko vrijeme planirao otići raditi u tu otočnu europsku zemlju i tako je sve počelo.
– S obzirom na to da je znao moju financijsku krizu kod kuće, ‘ponudio’ mi je, ako želim, da idemo zajedno u Irsku. Da budem potpuno jasan, istina, ima onih koji su sami odlučili otići u inozemstvo raditi, a ima i onih koji su, poput mene i moje situacije, otišli uz nečiju pomoć. I koliko god neki ljudi radili predrasude oko toga, kao i uvijek, ja bih sve ponovio isto – ističe 26-godišnji Matija Jurajić, kuhar po struci.
Ovaj mladić prvo je stigao u Droghedu gdje je živio dva mjeseca, a potom seli u Dublin gdje je bio još šest mjeseci. Cijelo vrijeme imao je posao.
– Kada sam došao u Irsku, odmah sam počeo dijeliti životopise po restoranima, hotelima, pubovima i tako dalje. Nakon samo tri-četiri dana, dobio sam poziv na razgovor za posao u McDonald’s-u. Intervju je prošao dosta dobro i možda nekih 20-ak minuta nakon njegova završetka, menadžer mi je rekao da sam dobio posao. Plakao sam od sreće. Radio sam tamo osam mjeseci, a kasnije poslao upit za posao u supermarket gdje i danas radim, u Kilcocku, već četiri godine – govori Matija.
U Irskoj je već više od pet godina, a gradić u kojem sada živi nalazi se u okrugu Kildare. Puno se toga, kaže, promijenilo od njegova dolaska u Irsku, a prvih dana se prisjeća kao da je bilo jučer. Bilo je, otvoreno priznaje, problem skupiti novac za put u Irsku pa je i njegova majka čak podigla mali kredit, na čemu joj je posebno zahvalan, da ima i za put i za prve dane u dalekoj zemlji.
– Što se tiče sadašnje situacije, trenutačno sam jako zadovoljan, ali naravno da uvijek može bolje. Osim što radim, plaćam ‘rentu’ za stan, uvijek mi ostane da imam za sebe i za štednju. Znam raspolagati s novcem. Mislim da ako dolaziš iz obitelji koja krpa kraj s krajem i ako imaš priliku da ti se napokon život malo bolje ‘stabilizirao’, svatko bi morao znati kako baratati s novcem. Znam što su mi prioriteti i nisam od onih koji kada imaju to razbacuju oko sebe i hvale se. Stojim čvrsto na zemlji i s time se ponosim. Ljudi uvijek svašta pričaju, ali posebno oni koji me najbolji znaju – znaju kakav sam. Tako da su mi oni jedina podrška i za njihova mišljenja jedino marim – kaže Matija.
Radi u supermarketu “SuperValu” kao asistent u prodaji, a posao mu je zapravo preko puta stana. Plaća mu je, kaže ovaj mladić iz Novigrada Podravskog kraj Koprivnice, svaki tjedan, u petak, a satnica mu iznosi 11 eura.
– Radim s nekoliko naših ljudi i dobra smo klapa. Poštujemo se i to je ono najbitnije, jer svi znamo kakav nam je mentalitet. Što se tiče pronalaska poslova, odnosno da radim nešto novo, probao sam prije godinu i pol, prijavio sam se za stjuarda za irsku kompaniju Aer Lingus, s obzirom na to da mi je velika želja da radim u ili s avionima, ali nažalost nisam prošao ispit. No, to me ne sprječava da probam ponovno – izjavio je Matija.
I u Irskoj je jako teško pronaći stan. Potražnja je ogromna, cijene visoke.
– Koliko god nekima čudno zvučalo, zaista je lakše pronaći ili dobiti posao, nego pronaći stan. U redu, sada je ova situacija s koronavirusom i puno je ljudi izgubilo posao, neka mjesta su se zatvorila, ali i dalje ima dosta veliki broj djelatnosti i vrsti poslova koji rade, odnosno i dalje zapošljavaju. Cijena stanova? Najskuplja je ako ste blizu Dublina, u njegovoj okolici ili u samom Dublinu. Stvarno ima bolesnih cijena. Stan koji zna izgledati kao špajza cijena zna biti 1500 eura, više-manje, pa nadalje za dvosobni i tako dalje. S druge strane, ako živite na jugu ili zapadu, već ima dobrih stanova, ali cijena je znatno niža. Iz osobnog iskustva, bio sam tamo na godišnjem, primjerice u Country Donegalu, koji je izuzetno lijep, možete pronaći trosoban stan za otprilike 900 eura, dok takav stan u okolici Dublina nikako nećete pronaći ni blizu te cijene. Osim ‘rentanja’ stanova, također postoji i opcija ‘share’, odnosno da živite s nekim i plaćate sobu. Samim time, stanovi i kuće se stalno grade i u tom lancu poslova uvijek ima mjesta za (nove) radnike – izjavio nam je Matija.
U više navrata ponovio je da nikada nije požalio što se odlučio za ovaj veliki korak, iako je još jako mlad.
– Ponavljam, tko je pametan može uštedjeti. Za one koji misle da se radi vani samo da se uštedi, poručujem takvim ljudima da bolje da je tako, nego da se preživljava iz mjeseca u mjesec. Ovdje nisam nekoliko mjeseci da zaradim i da odem, nego da si napravim nešto pozitivno u svom životu. Što se tiče ocjene života i rada u Irskoj, mogu reći da su prednosti velika potražnja za radnicima, velik izbor poslova, dobra plaća, visoki standard, brzo učenje, napredak i prostor za njega i puno prilika. Mane su definitivno cijene stanova, vrijeme koje zna stvarno biti katastrofa i hrana, ali pritom ne kažem da je ona loša, ali nema bolje hrane od hrvatske kuhinje. No, da me neki ne shvate krivo, ne plačem zbog toga. U Irskoj nije isti mentalitet kao kod nas u Hrvatskoj. Ima dosta domaćih Iraca, pa čak i stranih ljudi koji su jako ljubazni i žele pomoći bez obzira u kakvoj se situaciji nalaziš. Da ne preuveličavam, naravno, nema ih previše. Ima i onih koji uvijek zabadaju nos gdje mu nije mjesto, ali tako je valjda svugdje. Nije ni ovdje u Irskoj sve bajno i sjajno, ali kad gledamo usporedbu, mogu reći da se vidi znatna razlika – kaže Matija.
Puno ga je ljudi pitalo planira li se (ubrzo) vratiti u svoj, podravski kraj, i razmišlja li uopće o tome.
– Iskreno, ne. Trenutačno barem ne. U Irskoj sam već više od pet godina i zadovoljan sam kako se stvari odvijaju. Aplicirao sam za irsko državljanstvo i čekam da ga dobijem. U planu mi je ostati u Irskoj minimalno 10 godina, ako ne i više. Naravno da čovjek nikada ne može znati što ga očekuje, no sada tako razmišljam. Vidjet ćemo što će biti. Ne znači da se više nikada vratiti u Hrvatsku – rekao nam je Matija.
Uputio je za kraj i dosta emotivnu poruku.
– Hvala mojoj obitelji koja mi uvijek daje podršku, neizmjerno sam im zahvalan. Fale mi puno i moji bliski prijatelji, rodbina i hrvatska kuhinja, naravno. Želim poručiti svima: ljudi nije ovdje vani, nebitno gledate li prema Irskoj ili Njemačkoj ili nekoj trećoj zemlji, sve bajno i sjajno, ne sja uvijek sunce i ne cvatu ruže, ali znamo kakva je situacija u Hrvatskoj i kako god okrenete, ako se jednom odlučite da želite ići van, probati, iskušati nešto novo, neku novu životnu pustolovinu, uzmite tu šansu, probajte, jedan je život. Jer tko zna, možda baš ta prilika i životna pustolovina će vam donijeti ono nešto što niste mogli pronaći kod kuće, u našoj lijepoj Hrvatskoj. Ima ljudi, nažalost, s predrasudama i okusima ljubomore i svašta će reći samo da unište i to malo tuđe sreće, ali takvima uvijek poručujem: ljudi dragi, ne uzimam vam osobno ništa za zlo, ali gledajte u svoj dvor i brinite o njemu pa tek onda o tuđemu – zaključio je svoju priču Matija Jurajić, uz pozdrav i “cheers” svima koji ga znaju.
Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja kvalitetnog novinarstva Agencije za elektroničke medije. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
