Matija Habuš i njegova partnerica Lucija Kalšan mladi su par iz Međimurja koji živi u Podravini i bavi se biodinamičkim uzgojem u OPG-u Eko Gorušica.
Njihova je priča poučna i inspirativna, te dokaz da čovjek može živjeti od prirode i u skladu s prirodom. Jer, kako uzgajamo hranu, takvo nam je tlo i takvo nam je zdravlje, a temelj biodinamike je stvaranje humusa i revitalizacija tla.
Matija je porijeklom iz Kotoribe, a trenutačno živi i radi u Legradu.
– Od djetinjstva sam bio povezan sa zemljom, s radom na zemlji. Dok smo bili djeca, sestra i ja imali smo svoj vrt, svoje gredice. S odrastanjem sam krenuo istraživati svijet, prošao sam i vidio puno, ali uvijek sam se vraćao poljoprivredi. Zanimalo me kako ljudi obrađuju zemlju, što uzgajaju, i nekako sam prirodno spontano počeo živjeti od zemlje. Nisam mislio da će to tako biti, pogotovo nakon što sam počeo studirati nešto što nema veze s poljoprivredom – rekao nam je Matija Habuš.
Studirao je rudarstvo, no nije mu žao što je prekinuo.
– Hvala bogu, nisam završio studij, jer je riječ o destruktivnoj praksi. Učili su nas da se površinski iskopi obnavljaju, ali sam se u Australiji uvjerio da to baš i nije tako, i da se tek rijetki iskopi obnavljaju, za desetine tisuća njih samo dvije ruke su dovoljne da se nabroje. Dakle, sve što nas uče je daleko od istine. Nestaju cijele planine zbog neodrživog gospodarenja. Ja sam pronašao svoju sreću i zadovoljstvo, vratio sam se doma. Dok sam bio u Zagrebu, nisam previše išao doma. Bio sam u folkloru, dosta njih bilo je i u motorističkom klubu, pa sam s njima prošao puno toga. To mi je dalo povjerenja i snage da ostavim Zagreb, jer sam našao svoju sreću i zadovoljstvo. No, tu istu godinu sam otišao u svijet jer mi se otvorila prilika. Dok sam se vratio, krenuo sam se baviti poljoprivredom i nekako mi se sve super poklopilo.
Biodinamika je holistički, ekološki i etički pristup poljodjelstvu, vrtlarstvu, hrani i prehrani u kojoj vitalnost ima najveći prioritet. Biodinamička poljoprivreda prakticira se gotovo stoljeće, na svim kontinentima.
– Bavimo se regeneracijom tla i čovjeka. Bavimo se uzgojem plodnog tla, živog tla. Sam humus sastoji se od različitih mikroorganizama. Živom tlu su potrebni neki prirodni uvjeti, primjerice vegetacija da bi bila moguća fotosinteza, da bi biljke davale ugljikohidrate za mikroorganizme, nematode, time ga hranimo te tako stvaramo humificirano tlo, itd. – objašnjava Matija.
Kaže kako se igraju s tim da vide kako priroda djeluje.
– Važna je dobra košnja u pravo vrijeme, veliki miks zelene gnojidbe, 15 vrsti sjemena, plus biodinamika. To je puno viši stupanj od ekologije, jer ako ne potpomognemo zemlju raznolikom živom aktivnošću, njoj puno dulje treba da bi se obnovila. Međutim, ako dodamo biodinamički pripravak 500, koji ima 500 milijuna mikroorganizama po kubičnom centimetru, onda se događa pravo čudo. Naime, puno brže se pokreće proces revitalizacije tla, jer su nalaze i razni mikroorganizmi koji drugdje u svijetu ne postoje. Oni se razvijaju zakopavanjem kravljih rogova i kravlje balege, pritom krave moraju biti barem par tjedana na ispaši kako bi balega imale tu mikrobiološku aktivnost.
Biodinamički principi i prakse temelje se na duhovnim uvidima i praktičnim prijedlozima međimurskog znanstvenika dr. Rudolfa Steinera, a razvijeni su suradnjom mnogih poljoprivrednika, istraživača i znanstvenika ranih 1920-ih.
Steiner je posebno potaknuo poljoprivrednike da razviju osobni odnos prema biljkama, životinjama, tlu, stajskom gnoju te utjecaju mjeseca i planeta, kako bi holistički razmišljali o poljoprivredi. Danas biodinamički pokret obuhvaća tisuće regenerativnih vrtova, farmi, ranča, voćnjaka i vinograda, u širokom rasponu klime, ekološkom kontekstu i ekonomskim uvjetima na svim kontinentima svijeta.
– Sama biodinamika nastala je mjesec dana prije nego je Steiner umro. Nastala je na poziv poljoprivrednika koji su nakon prvog svjetskog rata i pretvorbe viškova bojne kemijske industrije koja je tada bila zauvijek zabranjena, te onda samo prenamijenjena za poljoprivrednu. Nije prošlo ni deset godina te su se već velike promjene i problemi počeli uviđati, te da ćemo takvim načinom ostati bez plodnog i zdravog tla koje neće moći biti dostatno uzgoju hrane u budućnosti. Dr. Rudolf Steiner je s grupom stručnjaka iza sebe ostavio priručnik iz kojeg je krenuo razvoj, istraživanje itd. Razvoj čovjeka i njegovih vještina nikad ne prestaje, učimo dok smo živi da bismo bili vještiji i mudriji, da bi nam bilo lakše, da bismo manje energije nepotrebno trošili, kako bismo više mogli dati i doprinijeti. Vitalnost tla daje vitalnu biljku. Vitalna biljka daje vitalnu hranu, a to opet čovjeku daje vitalnost i životnu energiju. Osim toga, mikroorganizmi imaju moć da iščiste plod od herbicida – ističe Matija.
Postoje i neki mitovi koje biodinamika ‘razbija’.
– Primjerice, na primjeru tla gdje struka tvrdi da je jako zakiseljeno te mu je potrebno pet godina kalcizacije. S druge strane, jedna sezona zelene gnojidbe s podrivanjem i biodinamičkim pripravkom 500 je omogućila idealan pH. Jer nizak pH je samo posljedica deficita humusa. Nadalje, struka tvrdi da nemamo izbora, da moramo stavljati minerale u zemlju jer inače nećemo imati dovoljno hrane. Međutim, s druge strane se događa to da vjetar zimi odnosi plodno tlo, humus pada, ekstremi su sve veći, i biljkama je sve teže uspjeti. I to također vodi prema nestašici hrane, jer time režemo jedinu granu na kojoj sjedimo… Odlično je što sada država potiče ono što smo mi radili prijašnje četiri godine. Ljudi su počeli nešto davati zemlji, a ne ostavljati je golom. Jer kad ostaviš zemlju golom, napraviš kaos, destrukciju. Sav živi svijet više nema zaštitu, nema posloženu strukturu te odlazi, zato puno znači da se zemlja tijekom zime ostavi pokrivena živim biljem, živim pokrivačem da i zimi ima veću biološku aktivnost kao ekstenziju regeneracije.
Zanimalo nas je, dakako, i što proizvodi Eko Gorušica.
– Prije šest godina, nakon povratka s Novog Zelanda krenuli smo s prabakinim češnjakom. To je sjeme koje se zadržalo u obitelji, i sad smo u sedmoj sezoni. Krenuli smo s dva-tri sanduka, uzgojili stotinjak kilograma, a u drugoj sezoni 800 kg na samo 500 četvornih metara. Zemlja i svi mi na njoj i u njoj oborili smo konvencionalni prinos koji je obično od pet do osam tona po hektaru, a mi smo uspjeli doseći prinos od 16 tona. Dalje smo ušli s konopljom, a da bismo obnovili zemlju i sebe krenuli smo sa zelenom gnojidbom jer smo bili iscrpljeni i zdravljem i financijski te sezone dok smo otvorili OPG. Najjeftinije je bilo posijati heljdu, i tako smo je spontano krenuli uzgajati jer je super izrasla. I baš nam je drago što smo je našli, jer smo našli jednu starinsku, autohtonu sortu, posebne aromatičnosti i teksture. Imamo konopljine proizvode, ulje, brašno , proteine, čaj, prije smo imali konopljina srca. Radimo CBD i CDG kapi, nekad i ljudima individualno radimo što treba jer oralna primjena ponekad ne daje maksimalne rezultate.
Na Matijine riječi nadovezala se Lucija.
– Konoplja baš pomaže ljudima, doslovno se transformiraju. Iskoristiva je i stabljika konoplje, ali to u Hrvatskoj zasad nije rašireno. Može se upotrijebiti i u gradnji jer ne gori, regulira vlagu, ima jako dobra izolacijska i termoakumulacijska svojstva. Vrhunski je materijal.
Mladi poljoprivrednici imaju i planove za proširenje, odnosno žele u Legrad privući i druge ljude koji slično razmišljaju.
– Želimo da više ljudi zajedno nešto radi. Primjerice, da imamo zajednički vrt, pa onda postoji mogućnost da svaki put netko drugi pripremi obrok, i tako je sve puno ljepše i lakše kad završavaš radom koji je onda i veselje i druženje, što smo vidjeli prošlog ljeta. Čovjek se rastereti, ne samo od obveza, nego i od osjećaja tereta kojeg više sam ne nosi. Više glava je pametnije. To je pionirski posao, jer takvo nešto za ljude predstavlja odlazak u nepoznato. Mi ljudi se u svojoj prirodi volimo držati poznatoga. Koliko god imali neke želje i snove, rijetki su oni koji se usude pokušati pretvoriti ih u stvarnost.
Ipak, svijest na Zemlji se sada ubrzano kolektivno razvija.
– Dosta ljudi koje poznajemo dulje vrijeme se zasitilo avantura, lutanja i istraživanja, žele se uzemljiti i stvoriti si dom. Svi zapravo imamo taj neki zajednički san jednostavnog življenja. Puno ljudi sanja o tome da imaju vrt, da žive na gruntu, u prirodi, okruženi dobrim susjedima koji su spremni pomoći. Sljedeće godine ćemo lagano krenuti s tim, vidjet ćemo kako će se sve to poslagivati. U jednom trenutku, dok se to razvije, mislim da će sve ići brže i lakše, jer ljudima je najteže ući u nešto što nije posloženo. Najteže je započeti i uspostaviti nešto što je funkcionalno održivo, svi bi rado došli na gotovo gdje se sve super…
Za početak, važna je kvalitetna ideja.
– Krenut ćemo s uzgojem povrća te edukacijama o uzgoju hrane u suradnji s prirodom, te približiti put od polja do stola i što je sve na tome putu bitno, jer hrana povezuje, okuplja i privlači ljude. Treba im dati priliku da probaju i iskuse nešto što se rijetko gdje može probati, a isto bi trebalo postati nova norma, te omogućiti obilje ljudima. Naravno, bitna je energija s kojom se radi i u uzgoju i kod pripreme hrane. Uz mnoge naše entuzijaste i majstore u pripremi hrane, bit će baš zanimljivo vidjeti reakcije onih koji probaju takvo što. Želja je za prvu godinu što bolje posložiti organizaciju i logistiku, bilo bi poželjno da se osnuje grupa solidarne razmjene kakva postoji u Zagrebu i za ovaj naš sjeverozapadni dio Hrvatske. Ovdje kronično nedostaje dostava hrane od OPG-a kakva postoji u nekim drugim dijelovima države.
Mogli bismo se isto tako ugledati i na dobre primjere iz inozemstva?
– Čovjek je prije više živio u skladu s prirodom. Švicarska ima zadruge s dva milijuna ljudi, puno kompanija je unutra. To su pravni oblici koji su dobri i poželjni te bi čovjek s par tisuća kvadrata zemlje trebao moći pristojno živjeti od uzgoja sezonskog povrća. Nažalost, kod nas se to sve manje događa, dok je jedan Egipat u sedamdesetim godinama krenuo s biodinamikom. Danas nakon 50 godina u Egiptu 7000 obitelji uzgaja hranu na biodinamički način, i sve se proda. Bilo bi blesavo da mi Hrvati, iz kraja u kojem se Steiner rodio, napokon ne krenemo to širiti, i da ljudi ovdje dolaze jer imamo jako dobru, Bogom danu zemlju. To bi omogućilo revitalizaciju sela. Naime, ljudi napuštaju sela jer traže bolje prilike, bolji život. Kad je u selu nestao društveni život i zadruga, kad su se izgubile prilike za stvaranje, čovjek je krenuo u grad, a u gradu je opet izgubio neke druge stvari. Sad se događa obrnuti proces, a kad se nešto mora obaviti, iz sela se lakše dođe u grad jer se izbjegnu gužve. Nema više poljoprivrede kao u vrijeme zadruga, kad si se posvetio uzgoju i sve prodao. Ako danas želiš dobar poljoprivrednik, trebaš biti dobar u marketingu, preradi, distribuciji, mehanici, istraživanju, te razvoju na mnogim poljima, a to se u kompanijama odrađuje s mnogo različitih stručnjaka, dok u OPG-ovima sve to mora odraditi par ljudi… A to je nesmisleno i neprirodno te iscrpljujuće.
Lucija i Matija su u vezi već 11 godina.
– Krenuli smo prije poljoprivrede. Studirala sam geologiju, završila preddiplomski, došla sam za njim na Novi Zeland. Radili smo na farmi kivija, pa na ekološkoj farmi. I u Australiji smo bili na zemlji, i dok smo se vratili kući, krenuli smo s poljoprivredom – objašnjava nam Lucija Kalšan.
Matija je za biodinamiku čuo prije nego sam otišao na Novi Zeland.
– Prijatelji su planirali krenuti u uzgoj konoplje u Donjem Kraljevcu, gdje je Steiner rođen. Kad im je sezona počela navratio sam doma, pomagao sam im u tome dok su krenuli, i tako smo se zainteresirali. Vidjeli smo da to ima smisla i da je to potrebno. Najviše smo osjetili biodinamiku na vikend radionici Hrvoja Josipa Novosela. On nam je prvi sve objasnio, sve je dobilo smisao i lijepo sjelo, jer prije nismo imali cijelu takvu složenu sliku.
Zanimljive stvari čuo je Matija na Eko festivalu u Križevcima.
– Profesori s Agronomskog fakulteta rekli su da trebamo od 20 do 100 godina da bismo podigli humus, živi svijet u tlu, za samo jedan posto. Kad smo došli na Biotech u Francuskoj, te upoznali najveće proizvođače preparata za biodinamiku, pokazali su nam istraživanje o primjeni pripravka 500. U toj istoj sezoni, osam mjeseci nakon primjene pripravka, analiza tla je pokazala da se humus podigao 1,8 posto. Zato sam te naše profesore pitao jesu li ikad krenuli u istraživanja biodinamike u sveobuhvatnoj kombinaciji s drugim dobrim metodama, i rekli su mi da nisu. Naime, gotovo svi oni imaju koristi od tih kuća koje daju sredstva i alate za konvencionalnu poljoprivredu, te da bi im bilo lakše to odraditi neću baš čuti drugu stranu priče. Međutim, nama na takav način preostaje samo 30 žetva te je to jako zabrinjavajuće, o tome nam ovisi cijela budućnost. A zemlju nismo naslijedili, nego smo je posudili od naših unuka. I bitno je što ćemo im ostaviti za sobom.
Matija smatra da je dobro da se sve mijenja.
– Konvencionalna poljoprivreda je sve nestabilnija, ali i tržište, cijene i isplativost. To sad sve mijenja, o otvara prostor promjenu, učenju. Najveći čovjekov neprijatelj je neznanje, nedostatak povezanosti sa sobom i okolinom, kao i želje i volje za suradnjom. Čovjek se obično mijenja tek dok dođe do zida.
Povezivanje i značaj uzgoja dobrog tla i hrane postao je u životu još jači i bitniji, a to su potpomogle bolesti, one su mu bile kao blagoslov za promjenu i motivaciju, te bolji smjer.
– Krenuo sam celijakijom (intolerancija na gluten), s devet godina su počeli problemi, dijagnosticirani su mi tek s 11 godina kad sam već imao kronične bolove, i to mi je dalo veliku toleranciju na bol u životu. Iz godine u godinu javljale su se nove bolesti; osteopenija predstadij osteoporoze sa 16, kronični gastritis s 19, i onda sam krenuo sve mijenjati. Gastritis mi je uzeo 10 kg i pokrenuo novi život, predrago mi je što se to dogodilo. Prestao sam konzumirati alkohol s 19 godina.
Pronašao je pravu poveznicu celijakičara te intolerancije i alergije na “gluten”.
– Konvencionalni usjevi se često prije žetve špricaju glifosatom, da se posuši usjev i da je veća zarada za zrno s manje vlage i manje problema na polju, no više na stolu, čak i heljdu znaju pošpricati radi lakšeg kombajniranja. Od susreta s celijakijom veoma striktno sam se držao te bezglutenske prehrane, a nove dijagnoze su samo dolazile, a napretka nije bilo. U Australiji sam čuo za istraživanja o povezanosti pesticida s glutenom. Tada sam započeo istraživanje na sebi te konzumirao i proizvode koji sadrže gluten, ali organski i bilo mi je super. U Aziji sam pojeo obični gluten, tj s pesticidima i ubrzo sam imao jaki dermatitis. Vratio sam se u Australiju i oporavio se na organskom glutenu. Cijeli život sam čitao deklaracije, znao sam što jedem, što je unutra. Sad mi je neizmjerno drago da se bavimo hranom, ne samo uzgojem, nego i preradom i prodajom, i vidimo gdje što ‘šteka’, te možemo tu uvelike pomoći. Ljudima treba dati provjerenu hranu te im dozvoliti bezbrižno zadovoljstvo i ugodu, samo na održivi način, a sve je to moguće.
Kaže kako je biodinamikom moguće uzgojiti 85 do 90 posto količina hrane koje sad imamo, a nutritivno je to hrana često i do 10 puta bogatija. A nutrijenti su ono što daje sitost i sve potrebe hrane čovjeku.
– Tako bismo održivim praksama mogli hraniti znatno više ljudi. Primjerice, smanjenjem konzumacije životinjskih proizvoda zbog čega se troše ogromni resursi vode i zemlje. Bez problema bismo hranili ne osam, nego sto milijardi ljudi, a sad se priča da nam je ‘napeto’. Samo nam treba bolji put. Recimo, šumski vrtovi su vrhunska stvar. Šumski vrt ima na stotine biljnih vrsti, ima biljke od korjenastih pa do penjačica, grmova, niskih i visokih drva. Čovjek ima sigurnost da će nešto uspjeti, i to je jedno veliko bogatstvo, a u hladu nije ni vruće. Zapravo nije problem sunce i CO2, nego to što nestaje hlada zbog monokulture – zaključio je Matija Habuš.
*Ovaj članak donosimo u sklopu projekta ‘Klikaj za zaštitu okoliša’ koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
