Matija Hlebar je Koprivničanac kojem je održivi razvoj način života, razmišljanja i djelovanja.
– Jedan od mojih najvećih motiva je raditi prave stvari na ispravan način. To podrazumijeva osmišljavanje i postavljanje na noge održivih rješenja s pozitivnim okolišnim, društvenim i ekonomskim utjecajima. Premalo je vremena u životu za rad na pogrešnim stvarima na ispravan način – ističe Matija Hlebar, osnivač udruge UZOR Hrvatske.
Održivim razvojem bavi se aktivno 20-ak godina, no njegovo je tiho bavljenje održivim razvojem zapravo počelo mnogo ranije, već početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.
– Tada se dogodio moj prvi formalni susret s tematikom održivog razvoja, u vrijeme održavanja konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju 1992. godine. Ta se UN-ova konferencija održavala u Rio de Janeiru pod nazivom ‘Skup o Zemlji’. Poslovnim rječnikom, održivim razvojem se profesionalno bavim dovoljno dugo da sam već 2007. godine prvi put razradio i predložio korporativno upravljanje održivim poslovanjem. Dakle, osnovanost mog tadašnjeg prijedloga je konačno i zakonodavno potvrđena nakon 16 godina, stupanjem na snagu europske Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti 5. siječnja 2023. godine.
Na UN-ovom ‘Skupu o Zemlji’ posebno ga je zaintrigirao dogovor vodećih ljudi 179 zemalja svijeta o ekonomskom, društvenom i okolišnom razvoju koji nadalje mora biti održiv.
– Taj novi ‘Dogovor za 21. stoljeće’, popularno nazvan ‘Agenda 21’ me privukao i motivirao da nadalje pratim događanja vezana za održivi razvoj. No, povrh navedenog, mišljenja sam da je u privlačenju i motivaciji na angažman u smjeru održivog razvoja kod mene presudilo ‘pogodno tlo’ koje se zapravo već odavno pripremalo za tu svrhu. Naime, od malih nogu živim u prirodi i s prirodom. Rano djetinjstvo, prvih 11 godina svog života, sam proveo na zemlji u ruralnom dijelu Podravine. Od Pustakovca, Kuzminca, Kunovec Brega, Koledinca, Rasinje, Imbriovca do Koprivničkog Ivanca. Izuzev školskih obaveza, svaki moj dan je bio posvećen cjelodnevnoj igri s prijateljima na otvorenom, na travi, livadi, potoku Glibokom, jezeru-močvari Stojnici; u dvorištu, vrtu, polju, goricama, obližnjem grmlju i u šumi.
Ipak, početkom 5. razreda osnovne škole u Matijinom je životu uslijedila velika promjena. S obitelji je iz prostrane kuće okružene zelenilom, velikim travnatim dvorištem s voćnjakom i vrtom u Koprivničkom Ivancu, preselio u stan od 60-ak kvadrata u gradu Koprivnici.
– Zbog takve promjene okoliša, preseljenje sam proživljavao iznimno teško, a ulje na vatru je dolijevao moj novi nadimak ‘seljo’ koji su mi nadjenuli ‘prijatelji’ iz stambene zgrade. Srećom, i to razdoblje mladosti od 11 do 18 godine života, obilovalo je obiteljskim druženjima u prirodi i s prirodom. Više puta tjedno smo odlazili kod naših djedova i baka i prijatelja koji su živjeli na selu, u naše gorice i voćnjak u Draganovcu, traženje jestivih gljiva po šumama na obroncima Bilogore i ribolov na rijeku Dravu, ali i brojna jezera, potoke, dravske mrtvice i rukavce diljem Podravine. Jako sam zavolio prirodu i osvijestio njenu važnost za moj život. Priroda doslovno teče mojim žilama.
Hlebar kaže kako je pri osmišljavanju inicijativa, projekata i programa za održivi razvoj uvijek vođen idejom rješenja koja oponašaju prirodne procese i kako bi ih priroda napravila, bez negativnih utjecaja na okolišno, društveno i ekonomsko okruženje.
– Primjerice, u prirodi ne postoji otpad, već je otpad iz jednog prirodnog procesa samo ulazna sirovina (hrana) za neki drugi prirodni proces. Priroda, kad je u ravnoteži, predstavlja jedan savršeno zaokruženi ekosustav u kojem se sve što nastaje ponovno upotrebljava za točno predviđenu svrhu. Također se uvijek vodim mišlju o najširoj mogućoj primjenjivosti inicijativa, projekata i programa za održivi razvoj, kako na lokalnoj tako i na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.
Pokrenuo je Hlebar niz inicijativa, projekata i programa. Primjerice, građanska inicijativa ‘Zajedno za zeleniju i zdraviju Koprivnicu’ je provođenjem prerasla u program ‘Teretnim biciklom do održive zajednice’.
– Taj se program temelji na inovativnom sustavu za odvojeno sakupljanje starog papira teretnim biciklima ‘od vrata do vrata’. Teretni bicikli imaju nosivi kapacitet spremnika do 100 kg staroga papira, a koriste se za besplatnu dostavu i pražnjenje eko kutija u koje sugrađani u kućanstvima odvojeno sakupljaju stari papir. Zbog činjenice da teretni bicikli sakupljaju stari papir iz kojeg se proizvodi novi papir, oni su iznimno vrijedni čuvari naših šuma i jedinog planeta Zemlje.
Program je u razdoblju od 2010. do 2018. godine stvorio pet održivih, ranije nepoznatih radnih mjesta vozača teretnih bicikala, omogućivši dostojanstven rad u lokalnoj zajednici osobama iz dugotrajno nezaposlenih i marginaliziranih društvenih skupina.
– Opravdanost i široku prihvaćenost programa od strane sugrađana najbolje potvrđuju rezultati ostvareni u navedenom razdoblju, u kojem je teretnim biciklima sakupljeno i na recikliranje poslano gotovo 2.500 tona starog papira!
Nakon uspješnih devet godina provođenja, Udruga je 1. svibnja 2018. godine svoj program ‘Teretnim biciklom do održive zajednice’ poklonila jedinici lokalne samouprave i gradskom komunalnom poduzeću.
– Ključni cilj ovog postupka je bio nastavak održive prakse pod okriljem ključnih partnera, Grada Koprivnice i Gradskog komunalnog poduzeća Komunalac. Valja istaknuti da je ovaj program posljednjih godina ostvarivao godišnji prihod veći od 300.000 kn i održivo financirao pet radnih mjesta vozača teretnih bicikala – objasnio je Hlebar.
Građanske inicijative ‘Zajedno do održivog razvoja Koprivnice’ i ‘Zajedno za djecu i planet Zemlju’ su provođenjem prerasle u jedinstveni program ‘Zajedno za djecu i planet Zemlju’.
– Kako bi djeca stekla ispravne životne navike na području prepoznavanja i razvrstavanja otpada, neophodno ih je od najranije dobi odgajati i obrazovati na njima zanimljiv način. Također, djeci je potrebno u njihovom svakodnevnom okruženju, u dječjim vrtićima i osnovnim školama, omogućiti odvojeno sakupljanje različitih vrsta otpada – napominje Matija.
Posebnost ovog UZOR-ovog programa očituje se kroz tri elementa održivosti čijom se zajedničkom primjenom postiže odgoj i obrazovanje djece za održivi razvoj na temu otpada.
Prvi je dječji priručnik za održivi razvoj na temu prepoznavanje i razvrstavanje otpada, koji sadrži pjesme, zadatke prepoznavanja i razvrstavanja otpada, zadatke bojanja, zagonetke, igre povezivanja, eliminiranja, zaokruživanja i ponovne upotrebe otpada. Cijeli sadržaj se temelji na sljedećim posebno osmišljenim likovima za djecu: Vila Papirica (za papir), Petko Peti (za plastiku), Bocko Boca (za staklo), Limenko Lim (za metal), Straško Strašić (za tekstil), Lovac na munje (za baterije) i Bio Vrtlarica (za biootpad).
Potom su tu eko radionice za prakticiranje prepoznavanja i razvrstavanja otpada kroz igru štafeta, te eko kutije, osmišljene s ciljem da djeca stečeno znanje mogu svakodnevno primjenjivati i razvijati pozitivne životne navike. Reciklabilne eko kutije smještene su u vrtićima i školama , a svaka od njih namijenjena je za odvojeno sakupljanje jedne vrste otpada.
– Znamo da je neophodno razvijati odgovornost djece prema sebi samima i njihovom jedinom domu, kreirajući zajedno društvo u kojem želimo živjeti i koje želimo ostaviti onima koji dolaze nakon nas. Možemo i moramo početi raditi drugačije za djecu i planet Zemlju jer ne postoji planet B – upozorava Hlebar.
Nova otvorena inicijativa ‘Klimatska svjedočanstva hrvatskih krajeva’ pokrenuta je 13. studenoga 2023. godine.
– UZOR Hrvatske želi novom otvorenom inicijativom potaknuti objavljivanje klimatskih svjedočanstava hrvatskih krajeva od strane svih zainteresiranih aktera iz hrvatskog društva, iz civilnog, poslovnog i javnog sektora. Ciljevi otvorene inicijative su podići razinu svijesti i informiranosti svih generacija hrvatskih građana o klimatskim promjenama s kojima se suočavamo, omogućiti prepoznavanje rizika i prilika koji proizlaze iz klimatskih promjena te potaknuti na aktivnosti za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama.
Hlebar je kroz proteklih 15 godina osmislio i pokrenuo i projekte ‘Zelena knjižnica’, ‘Zajedno za bolju klimu’ i ‘Vodni agent’ te ciklus tribina o održivom razvoju i ‘Događanja za održivost planeta Zemlje’.
Smatra kako svaki pojedinac može doprinijeti održivom razvoju odgovornim ponašanjem i djelovanjem u privatnom i poslovnom okruženju. U svemu što pojedinac radi, ključan je odgovoran odnos prema okolišu, društvu i ekonomiji koji predstavljaju tri sastavnice održivog razvoja.
– Primjerice, svako od nas može nastojati trošiti manje ograničenih prirodnih resursa, živjeti jednostavnije i s manje svega, produljiti trajanje proizvoda kroz njihovo raznovrsno korištenje i vratiti proizvode koji nisu potrošeni u novi ciklus upotrebe.
Na zaštitu okoliša Hlebar gleda, kako kaže, s najvišim mogućim stupnjem pažnje i odgovornosti.
– Iz okoliša dobivamo, odnosno uzimamo sve što nam je potrebno za život. Stoga bi nam zaštita i očuvanje okoliša morali biti prioritet u svakom trenutku. Povrh toga u fokus moramo staviti i obnovu okoliša odnosno svega onog u okolišu što smo sebično iskoristili i uništili za zadovoljenje potreba potrošačkog društva. U Hrvatskoj ne činimo dovoljno na području zaštite okoliša. U prevelikom broju slučajeva se gleda na okoliš kao neograničeni resurs koji će trajati zauvijek i hraniti našu neutaživu glad za neograničenom potrošnjom na ograničenom planetu. Prečesto uzimamo okoliš zdravo za gotovo. Mišljenja sam da se puno previše pažnje na području zaštite okoliša u Hrvatskoj posvećuje formi, a premalo sadržaju. I da puno previše pretpostavljamo da je okoliš u boljem stanju nego što to u stvarnosti doista jest.
Grad Koprivnica nastoji biti što više ‘zelen’, no Hlebar smatra kako i dalje postoje prostori za velike pomake.
– Koprivnica u pogledu održivog razvoja može puno više. Mišljenja sam da u okolnostima rastućih globalnih kriza treba ubrzano raditi na osiguravanju samodostatnosti u područjima neophodnim za život i poslovanje, gdje god je to moguće. Rado bih vidio održivije korištenje raspoloživih prirodnih resursa, primjerice zemlje, vode, sunca, vjetra i biomase, zatim usmjerene napore u proizvodnju ekološke hrane, energije iz obnovljivih izvora energije i održivije upravljanje utjecajima na okoliš koji proizlaze iz korištenja prirodnih materijala, nastanka otpada, emisija stakleničkih plinova, gubitka biološke raznolikosti te upotrebe kemijskih sredstava u poljoprivrednoj proizvodnji.
Pozitivnim ocjenjuje provođenje Europskog zelenog plana.
– Europi i cijelom svijetu nasušno je potrebna takva nova strategija razvoja. Neophodno je u fokus svih djelovanja staviti pretvaranje klimatskih i drugih okolišnih rizika u nove prilike koje se temelje na održivosti. Rado bih da se njegovo provođenje odvija brže i s manje otpora.
Za kraj nam je Hlebar izdvojio i što ga najviše brine kad je u pitanju zaštita okoliša na području Podravine.
– Brine me kakav je bio, kakav jest i kakav će biti utjecaj svih količina i vrsta odloženog pomiješanog otpada na odlagalištu otpada Piškornica, na kvalitetu okoliša i života sadašnjih i budućih generacija. Trebat će voditi računa o utjecaju klimatskih promjena, održivom korištenju i zaštiti voda. Isto tako, važni su prijelaz na kružno gospodarstvo, zaštita i obnova bioraznolikosti i ekosustava te sprečavanje i kontrola onečišćenja tla, voda i zraka – zaključio je Matija Hlebar.
*Ovaj članak donosimo u sklopu projekta ‘Klikaj za zaštitu okoliša’ koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
