Na subotnjoj, šestoj po redu “Polojska ultra” utrci u Slavonskom brodu, koja je ujedno i Prvenstvo Hrvatske na 50 i na 100 kilometara, nastupio je i koprivnički maratonac Marko Martinčić.
Marko je trčao dionicu od 100 kilometara i postigao fenomenalno vrijeme od 7 sati, 41 minutu i 48 sekundi te se plasirao na četvrto mjesto u Hrvatskoj, sa zaostatkom od samo 39 minuta od prvoplasiranog.
Martinčić je tako još jednom dokazao da je najizdržljiviji i najbrži Podravec, a u razgovoru nam je otkrio i neke detalje koji stoje iza ostvarenog uspjeha.
– Trčanjem se bavim pet i pol godina, od 2017. godine kad je u centru Koprivnice otvorena “atletska” staza za rekreativce – rekao nam je Marko Martinčić.
Što vas je privuklo u atletiku?
– U srednjoj školi sam vidio da mi ide trčanje i da sam bez ikakvih treninga bio uz bok ekipi iz razreda koja se bavila sportom, ali me to svejedno nije privlačilo, više me interesirao rekreativni nogomet, pa sam tu održavao kakvu-takvu formu. Kasnije sam malo dobio na kilaži i kako se te 2017. godine otvorila staza kod ANG-a krenuo sam s trčanjem čisto da izgubim kilograme, a s vremenom se to pretvorilo u veliku ljubav i guštanje.
Gdje ste sve dosad trenirali, kako to da sad nastupate za Varaždin?
– Trenirao sam samostalno, pripremao se po razno raznim internet programima za prvi polumaraton, kasnije i maraton, jer sam vidio da mi leže duže discipline, što je i logično s obzirom na to da sam tek s 35 godina krenuo s trčanjem. Poslije sam se priključio ekipi iz Vujec running teama i s njima odlazio na utrke, a nakon prve pobjede na utrci u Legradu (Dabrov pot) prije dvije i pol godine me zamijetio Tihomir Cenko koji me nagovarao da dođem u Varaždin na jedan trening, i od tada sam njihov član. Ostao sam tamo, jer svatko tko trči dugoprugaške discipline zna kakve rezultate je kao trkač, a i kao trener ostvario Josip Lacković Laci koji mi je ujedno velika podrška i inspiracija.
Koliko su zahtjevne utrke na 50 i 100 km, i kako izgledaju pripreme za takve utrke?
– Same pripreme za ultre zahtijevaju jako puno vremena i odricanja. Meni je ovo bila prva utrka na 100 kilometara i htio sam doći maksimalno pripremljen, jer nisam kampanjac kad je trčanje u pitanju. Tjedno sam radio između 150 i 180 kilometara, dnevne kilometraže nisu bile ispod 20 km, a za vikend je obavezna dužina od 40 do 70 km ovisno o tjednu priprema. Jedan dan u tjednu, obično dan iza dužine je dan za odmor i oporavak. Pripreme su trajale tri mjeseca, a mjesečno je to ispadalo oko 550 km. Jako puno, ako hoćete dobar rezultat, a još je teže to uklopiti u svakodnevni radni tjedan, jer ja sam samo jedan rekreativac u trčanju.
Često se kaže da se maratonci i ultramaratonci ‘bore protiv sebe samih’. Kako vi gledate na to?
– Mogu potvrditi da je to točna izjava. Kad sam trčao prvi maraton, zadnjih pet kilometara je došla takozvana kriza i borba u glavi, nagovaranje da se to nekako završi i poslije stavljam tenisice o klin, ali nakon tri-četiri otrčana maratona jednostavno nestane ta nekakva borba, završiš ga kao i utrku od 5 ili 10 km, tako da sam zato odlučio potražiti novi izazov u ultrama. Ovdje ta borba ipak nije 5 km nego 20-tak km i stvarno treba biti psihički jako dobro posložen da se takva utrka i završi.
Što vas pokreće, što vas motivira?
– Motiviraju me dobri rezultati, koji ne izostaju, stalno sam u tih nekakvih top 10 maratonaca na prvenstvima Hrvatske, ekipno smo bili viceprvaci Hrvatske, ali ono što me još više gura naprijed su podrška, potpora i pozitivni komentari drugih trkača, obitelji, prijatelja i ekipe iz kluba.
Na kakve ste probleme naišli u Slavonskom Brodu i kako komentirate ostvareni rezultat?
– Znao sam da utrka neće biti lagana, jer mi je to bila prva stotka i nisam znao što me čeka iza 80-tog, 90-tog kilometra, ali nisam recimo očekivao da će nekakvi laganiji problemi s kvadricepsima krenuti već na 35.-40. kilometru, jer na treninzima od 70 km nisam imao nikakve probleme. Do 80 km sam unatoč svemu držao zadani tempo, a zadnjih 20-tak kilometra je jednostavno psihološka borba i sanjanje o ulasku u cilj. S rezultatom sam prezadovoljan, pogotovo jer mi je ovo prva ultra utrka i odmah ispod osam sati što je bila neka potajna želja, a o četvrtom mjestu u ovako jakoj konkurenciji da i ne govorim.
Kakvi su vam daljnji planovi u atletici ove godine?
– Ciljevi ove godine su spustiti maraton ispod 2 sata i 45 minuta i probati ući u Top 3 na Prvenstvu Hrvatske u trailu.
Čime se inače bavite u životu?
– Radim u Zagrebinspektu d.o.o. za kontrolu i inženjering. U pitanju su zaštita na radu, zaštita od požara, zaštita okoliša, zaštita od buke okoliša, vodonepropusnost, zrakopropusnost itd. Imamo 26 poslovnica po cijeloj Hrvatskoj, a jedna od njih je i u Koprivnici gdje sam i zaposlen – zaključio je Marko Martinčić.
Često treniram sa sestrom Ivanom
Vaša je sestra Ivana Martinčić poznata hrvatska nogometna sutkinja. Koliku vam ona potporu pruža u karijeri?
– Sestra je veliki ponos naše obitelji, grada, županije, a vjerujem i Hrvatske. Podržavamo jedno drugog maksimalno, a u vrijeme zimske i ljetne nogometne stanke, dok ona nema sudačke obaveze, često odrađujemo treninge zajedno, tako da obostrane potpore ne nedostaje – otkrio je Marko.
