Mons. Leonard Markač, župnik koprivničke Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Močilama i dekan Koprivničkog dekanata, podijelio je s nama svoja razmišljanja o situaciji u kojoj se svi zbog koronavirusa nalazimo uoči najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa.
Kako bi se vjernici, ali i svećenici, trebali ponašati u ovim izvanrednim okolnostima, što misli o hiperprodukciji prijenosa svetih misa i obreda na društvenim mrežama i internetu, kao i kakav će to biti Uskrsni ponedjeljak u Močilama bez procesije i hodočasnika samo su neka od naših pitanja na koja je župnik Markač spremno i otvoreno odgovorio. Naravno, uputio je i uskrsnu poruku vjernicima.
U Velikom smo tjednu, u nedjelju je Uskrs. Znamo da zbog situacije s koronavirusom nema liturgijskih slavlja s vjernicima. To novija povijest ne pamti.
Situacija u kojoj se nalazimo nije nimalo ugodna. Za vjernike je, budući da se nalazimo u Velikom tjednu, a pred samim blagdanom svih blagdana Uskrsom, dodatno teška. Što znači kruh gladnomu, voda žednomu, to vjerniku znači Euharistija. To samo istinski vjernik zna. Razumljivi su stoga mnogi pokušaji vjernika da i u ove dane, kada im je iz razumljivih razloga to onemogućeno, nekako se približe tom Otajstvu. Dok mi svećenici i biskupi osjećamo istu potrebu zajedno sa svojim vjernicima, dužni smo, jer to je Božja volja, da pomognemo onima koji se žrtvuju za živote ljudi pogođenih ovom zlom epidemijom. Da pomognemo onako kako se to od nas traži. Ako nas, kao i čitavo čovječanstvo Bog želi voditi ovim putem, putem velike kušnje, dužni smo to prihvatiti. Mi bismo sigurno predložili drugi put, no Bog želi upravo ovaj. Tu je i vjernik na velikoj kušnji. Vjernik mora ostati na Božjem tragu. Ako nam je nešto uskraćeno kao na primjer Sveta Misa, Sveta Pričest, slavljenje Uskrsa, prihvatimo to kao Božji dar. Jer i kušnja je Božji dar. Ostanimo doma i u našoj obitelji učinimo malu Crkvu. Nismo valjda zaboravili sve molitve. Prilika je da ih obnovimo i to svi zajedno. Reći će netko da to ne može zamijeniti misu. To je istina. Vjerujemo da ćemo se, ako budemo poslušni, brzo uz pomoć Svemogućega i onih kojima nas je On povjerio, vratiti redovitom životu.
Nekima to ipak jako teško pada?
Puno ima vjernika kojima to teško pada. Znam što to znači onima koji dolaze redovito na Svetu Misu, mnogi i radnim danom. Poznata mi je glad mnogih vjernika koji bi sve zemaljsko dali za ono nebesko. Upravo oni kojima je više dano, neka poniznim prihvaćanjem ovakve stvarnosti posvjedoče da više od svoje, poštuju Božju.
Unatoč jasnih odluka i preporuka Hrvatske biskupske konferencije, nekolicina svećenika u Hrvatskoj ne pridržava ih se u potpunosti. Blagoslivljaju maslinove grančice i ljude iz automobila, neki tako planiraju blagoslivljati i hranu…
Ne bih komentirao postupke nekih kolega svećenika. Znam da i oni koji to čine, čine u najboljoj nakani. No, u tako osjetljivim trenucima za sve nas, kako svećenike, tako i vjernike, smatram da bi bilo dobro postupati po preporuci naših biskupa. Jednostrani postupci pridonose većem nerazumijevanju i samih vjernika. Dobro je na ovaj Veliki četvrtak, na kraju Mise posvete ulja, naš varaždinski biskup mons. Bože Radoš na tu pojavnost rekao kako bi bilo puno bolje da svećenik nakon večernje Mise na Veliki četvrtak klekne ispred svetohraništa i moli se, nego da ide po župi i pokaznicom blagoslivlje kuće i vjernike.
Mnoge župe prenašaju misna slavlja preko Facebooka ili internetskih stranica. Je li dobar takav vid komunikacije s vjernicima ako znamo da ima prijenosa i na televiziji?
Osobno sam da se vjernici što više u duhu približe jedni drugima. Da budu doista Crkva. Bogu hvala ima mogućnosti da to budu. Smatram da bi vjernici trebali pratiti Svetu Misu na medijima koji su svima dostupni. Tu mislim da budemo svi zajedno, da budemo Crkva. Tu ne smije biti previše usitnjavanja. Svaki će dobronamjernik primijetiti da je toga previše. To se nekako doima kao neko takmičenje na primjer u športu. Imamo, ispričavam se na usporedbi, Prvu ligu, Drugu ligu, županijska i seoska takmičenja. Naš profesor iz moralke, dr. Jordan Kuničić je rekao: “Gospodo upamtite. Sve što je i dobro, ako je previše, nije dobro”.
Vaša poruka za blagdan Uskrsa?
Uskrs je najveći kršćanski blagdan. Njegova poruka mora nas duboko osvojiti, jer se tiče nas samih. Nekako smo navikli slaviti Uskrs u radosnom raspoloženju. Sad nam to sve nedostaje. No, možda je to prilika da istinski proniknemo u dubinu poruke samog blagdana, što do sada nismo učinili. Ne klonimo u teškoćama. Budimo jedni drugima Šimuni Cirenci, pomažući doći do vrha Kalvarije zajedno s Kristom patnikom, kako bismo bili dostojni s njim dijeliti radost uskrsne pobjede, svu vječnost.
Uskrsni ponedjeljak u Močilama ovaj put će biti potpuno drugačiji nego do sada. Neće biti procesije, neće biti brojnih vjernika i hodočasnika.
Pitanje mi zvuči tugaljivo. No, premda smo imali lijepe planove za Uskrsni ponedjeljak, nisam to tako doživio. Istina, prekinut će se tradicionalna procesija, ne našom krivnjom, obnovit ćemo je ako Bog da iduće godine. No, i tradicija postoji da se prekine, vele neki. Neka se samo vrši Božja volja. Već vidim kako ćemo sve ono vrijedno i Bogu drago obnoviti, da ćemo znati puno više cijeniti ono što smo imali, a nismo bili Bogu zahvalni. Zato već sada pozivam sve vas da iduće godine na Uskrsni ponedjeljak dođete na proštenje u Močile. Sve vas blagoslovio i sačuvao dobri Bog.
