Talijanski grad Montesilvano bio je domaćin ovogodišnjeg Europskog prvenstva u futsalu za gluhe i nagluhe osobe koje se igralo od 13. do 21. listopada.
Radi se praktično o predgrađu Pescare, o gradiću koji je smješten taman na sredini talijanske obale koja gleda na Jadran i gdje je turizam glavna grana gospodarstva. Više od 50 kilometara pješčane plaže svake godine privuče more turista, dok su sada sredinom listopada u Montesilvano stigle brojne europske futsal reprezentacije.
Stiglo je 16 muških i 10 ženskih reprezentacija. Za Hrvatsku je nastupio Jurica Karan, županijski nogometaš koji trenutno nosi dres Podravca iz Torčeca, a velik dio svoje nogometne karijere proveo je u rodnom Ferdinandovcu. Hrvatska reprezentacija bila je u grupi s domaćinom Italijom, Belgijom i Slovačkom.
Nažalost, tihe Vatrene, kako im je nadimak, sreća nije mazila te su poraženi u sve tri utakmice grupne faze. Slijedilo je razigravanje za plasman od 9. do 16. mjesta u kojem je Hrvatska pobijedila Izrael 3:1, a dva gola u pobjedu ugradio je i Jurica Karan zabivši drugi, a onda i treći gol za Hrvatsku. U posljednje dvije utakmice razigravanja Hrvatska je ponovno poražena od BiH i Slovačke, što je naposljetku rezultiralo 12. mjestom na Europskom prvenstvu.
– Neopisiv je osjećaj igrati za Hrvatsku. Bilo mi je ovo prvo veliko natjecanje u dresu reprezentacije, nadam se ne i zadnje. Žao mi je što smo poraženi više puta, no mora se reći da nas sreća nije mazila, baš suprotno. Ostaje nam utjeha što smo se plasirali na Svjetsko prvenstvo u Brazilu za koji se moramo i hoćemo bolje spremiti – govori Jurica.
Mnogi su očekivali bolji plasman, no utjeha je da 12. mjesto tihim Vatrenima donosi izravan plasman na Svjetsko prvenstvo koje se sljedeće godine u studenom igra u Brazilu.
– Deset dana živjeli smo kao profesionalci i bilo nam je omogućeno apsolutno sve, od opreme do fizioterapeuta, a o smještaju da ne pričam. Hvala Hrvatskom sportskom savezu gluhih i njegovim vodećim ljudima, bez njih sve ovo ne bi bilo moguće, hvala i HNS-u. Ništa nam nije nedostajalo pa nam je svim igračima još više žao zbog slabog rezultata – kaže naš županijski napadač koji od malih nogu ima oštećen sluh i nosi slušno pomagalo.
Dodao je kao je stekao dojam da je on među onima koji bolje čuju, jer brojni domaći i strani igrači čak u potpunosti ne čuju i koriste znakovni jezik za sporazumijevanje. Jurica znakovni (još) ne zna, no kazao je kako ga je veselilo vidjeti toliko ljudi s oštećenih sluhom na istom mjestu, gdje se osjećao kao doma, kako bi se reklo.
– Nisam nikad znao kakav je svijet gluhih i nagluhih, a sada vidim da je ogroman i pozitivno poseban. Koprivničko-križevačka županija jedna je od rijetkih koja nema Udrugu gluhih i nagluhih osoba pa je teško upoznati ljude koji se susreću s istim ili sličnim izazovima – govori Jurica.
Prvijence u dresu Hrvatske posvetio je svojoj kćerkici i curi koje su ga pratile kod kuće ispred ekrana. Zanimljivo, izbornik reprezentacije gluhih je Bjelovarčanin Nikola Stanković s kojim se Jurica borio na velikom travnjaku kad je igrao za Ferdinandovac protiv đurđevačkog Graničara prije koju godinu.
– Moram se zahvaliti i izborniku na pozivu, ali i prijatelju Siniši Đipalu koji nas je spojio, bez njih nikad ne bih nosio kockasti dres. Reprezentacija mi je već sad donijela brojna sjajna prijateljstva i poznanstva, ne sumnjam da će ih biti i još više – priča on.
Uz spomenutog izbornika Stankovića, stožer reprezentacije činili su Filip Sinković, Tomislav Alagušić, Matej Bagarić, Stjepan Žinić i Marijo Lušić.
Uz Juricu Karana, dres reprezentacije nosili su Ivica Terzić, Lovro Domović, Mišel Dominko, Kristijan Selaković, Mirko Vukić, Marko Strjački, Darko Val, Luka Roso, Josip Jakovljević, Mario Jakovljević, Mirko Blažević i Anton Lalić.
