Jelena Kotiščak iz Lunjkovca studira bioinformatiku u Mariboru. Prošle je godine sudjelovala u projektu koji je pružio dodatna znanja i iskustva te priliku da upozna Nizozemsku.
Zašto si izabrala upravo bioinformatiku?
U Osijeku sam studirala sestrinstvo. Ali nakon dugog razmišljanja, shvatila sam da to ipak nije pravi poziv za mene. Odlučila sam malo riskirati u životu i mislim da mi je to bila najbolja odluka dosad. I eto, sad sam na zadnjoj godini, apsolvent sam, moram još napisati diplomski i riješiti dva ispita i onda je to to. Završavam taj dio priče.
Što je zapravo bioinformatika?
Da, to je za naše podneblje poprilično nova znanstvena disciplina, no pokušat ću objasniti na jednom primjeru. Bioinformatičari se zapravo bave obradom ogromne količine bioloških podataka. Recimo, zamislite DNA i sve informacije koje ona sadrži. Na primjer, jedan biolog ili genetičar mora utvrditi gdje su nastale mutacije koje uzrokuju određene bolesti, ali to je realno prostim okom nemoguće za pronaći ili pročitati kakve se informacije skrivaju u tom velikom skupu podataka. Tu nastupamo mi bioinformatičari koji učimo kako koristiti određene algoritme i programe uz pomoć kojih je moguće pronaći točno određene informacije odnosno podatke u proučavanom nizu DNA. Meni je to zvučalo fascinantno i tako sam se odlučila za to.
Studij bioinformatike odveo te u Nizozemsku. Kako si došla do projekta u Nizozemskoj?
Osjećala sam da mi fali iskustva zbog čega će mi biti jako teško konkurirati na tržištu rada. Iz tog razloga sam imala veliku želju da odem negdje na praksu steći dragocjeno iskustvo. Kod nas u Hrvatskoj na žalost nema mnogo mogućnosti za tako nešto iz našeg područja, stoga sam tražila što nudi Erasmus razmjena studenata. Erasmus je super prilika, jer pokrivaju 90 % troškova studiranja i prakse, dok je za ostatak uskočila Općina Mali Bukovec. Slala sam molbe u nekoliko država i tvrtki, a onda su me nazvali iz Nizozemske. Zapravo zvali su me iz Irske i iz Nizozemske. Na kraju sam se odlučila za Nizozemsku jer je kod njih bio zanimljiviji projekt. I nisam pogriješila.
Kakav je to bio projekt?
Radila sam u tvrtki Enza Zaden. To je tvrtka koja se bavi pripremom i prodajom sjemena od voća i povrća, tipa paprika, rajčice, luk, lubenica i sl. Izrazito je važno proizvesti i poljoprivrednicima prodati zdravo sjeme, no najveći je problem kako prepoznati sjeme koje je već zaraženo, odnosno oboljelo. Naime, simptomi su na bolesnoj biljci vidljivi tek kad ona izraste, na listu ili na plodu. Naš zadatak je bio utvrditi što jednostavnije algoritme po kojima će se za određenu seriju sjemenja detektirati moguće viruse koji uzrokuju bolesti biljke prije nego ona ode na tržište, bude otkupljena i posijana. Konkretno, ja sam radila na uzorcima zaraženih sjemena paprike i rajčice. Dakle, rezultat mojeg istraživanja je doprinos razvoju alata odnosno metode kojom će se detektirati viruse u zaraženom sjemenu paprike i rajčice te uz pomoć tog takozvanog alata, fitopatolozi mogu kreirati takozvane markere kojima će se taj virus odnosno njegov gen označiti, odnosno detektirati. Na taj način bi za sve ostale biljke u budućnosti uz pomoć tog alata mogli detektirati moguću virusnu zarazu već u samom sjemenu prije plasmana na tržište. Uz projekt, moram dodati da sam bila oduševljena Nizozemskom i onim što sam tamo vidjela i doživjela.
Kakvi su planovi nakon završetka studija?
Iskreno, voljela bih ostati doma zato što tu ima dosta prostora za napredak i posao. Ali općenito sam otvorena za bilo kakve opcije. Ne bi mi bilo teško za početak na godinu-dvije otići negdje izvan Hrvatske, raditi i steći dodatno iskustvo pa se vratiti doma. I to malo pametnija i iskusnija.
Koliko ti je bila važna pomoć Općine Mali Bukovec?
Pomoć Općine mi je bila baš bitna zato što je život u Nizozemskoj puno skuplji nego kod nas. Erasmus stipendija ne financira u cijelosti odlazak studenata na razmjenu pa tako ni moj projekt i mislim da bi bez pomoći Općine vjerojatno morala odustati. Bez obzira što sam kao studentica radila u Mariboru i štedjela, uvjeti života tamo su duplo skuplji, tako da mi je to bila velika pomoć.
Mihael Biškup iz Svetog Petra, pak, na drugoj je godini preddiplomskog studija ekonomije poduzetništva Europske poslovne škole Zagreb. Njega je želja za novim znanjima i iskustvima odvela u Portugal.
Zašto si upisao upravo poduzetništvo?
Obzirom na završenu srednju školu kao ekonomist imao sam nekoliko izbora za nastavak svog obrazovanja. Od malena sam imao interes prema inovacijama, te već i u srednjoj na predmetu poduzetništvo sam shvatio da želim jednog dana biti „sam sebi šef“. Zbog takvih interesa, sad na fakultetu pokušavam različitim projektima, natjecanjima pristupiti poduzetništvu na neki novi način preko inovacija.
Iza tebe su brojni uspjesi za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja. Koliko je to odredilo tvoj izbor studija?
Završio sam Gospodarsku školu u Varaždinu za ekonomista. Upravo zbog te škole, imao sam mnogobrojne mogućnosti što zbog natjecanja, obrazovanja, ali i razmjene učenika u Njemačku na dva tjedna. Što se tiče natjecanja, sad već brojim desetak različitih, a tu su i različiti seminari, webinari, projekti. Najveći uspjeh je osvojeno prvo mjesto na državnom natjecanju „Poslovni izazov 2019“, zbog kojeg sam mogao i nastupiti i na natjecanju „Poslovni izazov zapadnog Balkana“. Tu posebno zahvaljujem načelniku i Općini Mali Bukovec što su mi i tijekom tog putovanja financijski pripomogli.
Kako je došlo do odlaska u Portugal? Što učiš i kako bi usporedio studij u Portugalu i Hrvatskoj?
Još iz srednje škole, nakon dvotjedne razmjene učenika, sam primijetio benefite, ali i želju da jednog dana to iskustvo potraje duže, sudjelujući s ostalim učenicima iz drugih škola i ludbreške udruge LUMEN jer su često objavljivali Erasmus+ projekte. Znao sam da ću čim mi se pruži prilika to iskoristiti. Tako sam se na fakultetu prijavio na Erasmus+. Iako je bio dosta limitiran izbor, odlučio sam otići na egzotična mjesta, što dalje od kuće, zbog jezika, na toplije krajeve te je upravo tako Portugal bio odabran. Glavna zadaća je svakako edukacija, potrebna su mi 3 ECT boda za svaki mjesec koji provedem na razmjeni (5 mjeseci x 3 ECT boda = 15 ECT bodova ili ¾ kolegija). Svi odabrani predmeti, kolegiji su na temu menadžmenta i ekonomije. Uspoređujući studije između Hrvatske i Portugala, ne vidim preveliku razliku zbog restrikcija korone. Sad kreću predavanja uživo i nadam se da će biti veća razlika. Predavanja se održavaju preko Microsoft Teamsa, a jedino što bih istaknuo mislim da je lakše kontaktirati profesore u Portugalu, da su mnogo dostupniji nego u Hrvatskoj.
Što ti znači ovo iskustvo?
Koristi su mnogobrojne. Ukratko neke od njih su: pokušaj učenja jezika, koji je jako teški za nas, upoznavanje nove države, kulture, prehrane, ali najvažnije upoznavanje ljudi iz cijelog svijeta. Do sada sam upoznao studente iz SAD-a, Čilea, Brazila, Libanona, Francuske, Njemačke, Poljske, Češke.
Kakvi su planovi za ostatak studija, ali i oni po završetku?
Primarno je završiti još jednu godinu da završim taj preddiplomski studij i svakako još se prijaviti na nekoliko natjecanja, kao što je LUMEN business. Po završetku studija trenutno još nisam siguran, dvoumim se na dvije opcije. Jedna opcija je dalje studirati u smjeru, ili projektnog menadžmenta ili međunarodnog poslovanja. Druga opcija je pokrenuti svoju tvrtku. Radimo već godinama na jednom projektu sa svojim kolegom iz srednje, sada i fakulteta, te se nadamo pokrenuti taj inovativni projekt u realizaciju. Mogu reći da smo do sada okupili dosta zainteresiranih ljudi koji bi nam pomogli realizirati projekt koji bi riješio jedan veliki problem u našem Varaždinskom kraju.
Koliko ti je značila pomoć Općine Mali Bukovec u realizaciji razmjene?
Stvarno mi je mnogo značila ta pomoć. Došla je u pravom momentu. Zbog cijele situacije s koronom nisam bio u mogućnosti raditi, pa zbog pomoći Općine i velikodušnosti načelnika, lakše ću živjeti i neću toliko opteretiti roditelje. Zbog te financijske pomoći nadam se, kako sada mjere popuštaju, da ću moći još bolje upoznati kulturu, hranu, ali i pokušati neke stvari poput surfanja, bungee jumping, itd.
