Koprivnička rukometašica Ivona Mrđen prošla je kompletnu školu Podravke, ali za nju u novoj sezoni nije bilo mjesta u prvoj ekipi. Razlog su teške ozljede koljena koje je doživjela prošlih godina, procijenili su stručni ljudi u koprivničkom klubu kako im ne bi bila od pomoći u ostvarenju visoko postavljenih ciljeva, pa je dobila slobodne ruke u potrazi za novom sredinom.
Njen privremeni dom je Jaroslaw u Poljskoj. Kako je uopće došlo do transfera?
– Kako to obično i bude kada dođe pitanje transfera. Postojale su neke opcije s obzirom na to da nisam bila u Podravkinom igračkom kadru za iduću sezonu. Na kraju je stigao poziv iz Poljske koji sam odlučila prihvatiti.
Je li ti teško pao odlazak iz Podravke i Hrvatske?
– Naravno da me nije ostavilo ravnodušnom, doma je uvijek najljepše. Tu su obitelj i prijatelji koji nedostaju, ali gledam na to kao iskorak i priliku za nova iskustva.
Kako si se snašla, gdje živiš, kakav je klub, kakav je grad?
– Trebao mi je određeni period da se priviknem i uhvatim neki ritam. Živim u Jaroslawu koji je dosta manji grad u odnosu na ostale u Poljskoj. Ali kako i sama dolazim iz malog grada, meni u potpunosti odgovara. Klub je profesionalan, ozbiljan i dobro posložen. Motivirani su za bolje rezultate nego u prethodnim sezonama zato su se potrudili osigurati sve što nam je za to potrebno.
Kakva je liga i koji su ciljevi tvoje ekipe?
– Liga je dosta konkurentna i nepredvidiva. Broji samo osam klubova od kojih su svi više-manje tu negdje, osim Lublina i Lubina koji se bore za prvo mjesto. Događa se da ekipe koje nominalno nisu favoriti svejedno pobjeđuju što je čini zanimljivijom. Postavljeni cilj ili motiv moje ekipe je zauzeti treće mjesto na kraju sezone.
Kako se ti osjećaš nakon teških ozljeda?
– Iskreno, ne volim puno pričati o tome niti se osvrtati ponovo na prošlost. Ozljede su puno toga odnijele i donijele. Ostavile su svoj trag, ponajviše psihički, ali sada se pokušavam fokusirati samo na sebe, povratak na staro uz napredak.
Mnogi bi na tvom mjestu odustali, odakle tebi ta snaga i volja?
– Sigurno da nisam jedina koja je više puta prošla kroz takvo teško razdoblje. Svaka osoba se na svoj način nosi s time, a isto tako motivira ili odustane. Naravno da je tu bilo puno razmišljanja i upitnika nad glavom, ali nekako sam se držala svoje prve reakcije u kojoj nisam ni pomišljala na odustajanje. Isto tako, rukomet je na neki način uvijek bio dio mog života kroz odrastanje i obitelj. On me dijelom izgradio u osobu kakva jesam, upoznao me s puno sada dragih ljudi i ostavio još puno prostora za napredak. Smatram da je još puno mogućnost ispred mene. Željna sam dokazivanja da to mogu, kako sebi tako i drugima.
Kako komentiraš Podravkinu sezonu dosad?
– Sezonu su započeli jako dobro, sve je išlo u pravom smjeru. Poraz protiv Lokomotive im je definitivno puno toga poremetio i spustio samopouzdanje. Sigurno da su puno kvalitetniji od izdanja koje su prikazali u nekim utakmicama i da to nije realna slika za koju se treba držati. Žao mi je čuti ili pročitati negativan komentar na taj račun, ali ništa nije gotovo dok nije gotovo. Stvarno vjerujem i navijam da na kraju sezone podignu oba pehara.
Kakve si savjete uoči odlaska od doma dobila od tate i mame?
– Rukometno ništa. Bilo je samo: ‘Čuvaj se i budi zdrava, a sve ostalo će doći’.
Je li te tata konzultirao dok je pregovarao s Podravkom?
– Ta situacija odvila se dosta brzo. Naravno da mi je rekao i da smo o tome pričali. Na kraju, s kim ćeš donositi neke odluke ako ne unutar obitelji. Ne kažem da krajnja odluka nije njegova, već da mu je naše mišljenje važno.
Kakvi su Poljaci kao narod, učiš li jezik?
– Dosta su „svoji“ i ne daju na sebe. Sportski su narod i kod njih sport ima veliko značenje. Što se tiče jezika, naučila sam dosta. Dio od cura, dio što sama uspijem pohvatati. Većinom razumijem što pričaju, ali sama još ne pričam puno osim osnovnih pojmova.
Ima li još hrvatskih rukometašica u Poljskoj?
– U Superligi iz Hrvatske smo ove sezone samo Marina Razum, koja brani u Lublinu, i ja.
Kakvi su ti planovi za dalje?
– Prestala sam razmišljati dugoročno. Jedino što želim je da sam zdrava i da sam svaki dan bolja od prethodnog – zaključila je 22-godišnja Ivona Mrđen.
