Koprivničanka Ivana Filipić u svom je diplomskom radu na Sveučilištu Sjever u Koprivnici obradila temu utjecaja pojedinca na ugljični otisak pod naslovom ‘Kako spol i dob utječu na ugljični otisak stanovništva u Republici Hrvatskoj’.
Mentorica joj je bila izv. prof. dr. sc Lovorka Gotal Dmitrović, a Ivana je svoj rad tijekom proljeća predstavila i na međunarodnoj konferenciji u Singapuru.
– Ugljični otisak označava količinu emisija ugljikovog dioksida koja je povezana sa svim aktivnostima osobe ili nekog drugog subjekta. Ta količina ugljikovog dioksida obuhvaća direktne emisije, koje većinom nastaju izgaranjem fosilnih goriva u proizvodnji, transportu, grijanju itd. te emisije koje su potrebne za proizvodnju električne energije kompatibilne s potrošnjom robe i usluga. Ljudi svojim odlukama mogu utjecati u kojoj mjeri će oštetiti okoliš, točnije koliko će značajno utjecati na klimatske promjene u budućnosti – objašnjava Ivana Filipić, inače specijalistica zaštite okoliša u koprivničkoj farmaceutskoj tvrtki Belupo.
Kaže kako postoji više načina kako smanjiti ugljični otisak.
– Neki od njih su promjena načina proizvodnje energije tj. prebacivanje s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije, kao što je sunčeva energija, energija vjetra, hidroelektrane, geotermalna energija i biogoriva. Poboljšanjem energetske efikasnosti u industriji, trgovini i kućanstvima. Promjenom goriva u transportu na recimo vodik kao gorivo budućnosti. Svi moraju sudjelovati u smanjenju ugljičnog otiska; kako države, industrije, tako i svaki pojedinac. Utjecaj pojedinca je velik i svatko bi trebao razmišljati i osvijestiti da sa svojim postupcima i životnim navikama utječe na ugljični otisak, te ga pokušati u što većoj mjeri smanjiti – napominje autorica.
U nastavku teksta donosimo neke od navoda iz spomenutog diplomskog rada kojeg nam je ustupila Ivana Filipić.
Utjecaj pojedinca na ugljični otisak
Kada bi suvremeni čovjek želio svoj ugljični otisak svesti na najmanju moguću mjeru, morao bi živjeti van civilizacije poput „pećinskih ljudi“ što je naravno većini ljudi nezamislivo. Isto tako u najsiromašnijim zemljama uopće nema potrebe za smanjivanjem ugljičnog otiska jer je zanemariv u odnosnu na razvijenije zemlje pošto je njihova jedina misao kako preživjeti. U razvijenim zemljama pojedinac troši sve što mu je dostupno, i to u većoj mjeri nego mu je i stvarno potrebno. Zato je i više nego potrebno početi mijenjati svijest pojedinca da prihvati ekološki prihvatljivije opcije te tako smanji svoj ugljični otisak. Neki od faktora koji utječu na ugljični otisak pojedinca su korištenje energije, prijevoz, prehrana i otpad te je u njima mogućnost njegovog smanjenja.
Korištenje energije
Kada se zbroji individualna potrošnja energije u kućanstvima iznosi oko 30% ukupne potrošnje energije u Hrvatskoj. Svaki pojedinac može smanjiti upotrebu energije i ne samo da je to dobro za smanjenje ugljičnog otiska već i za uštedu novaca. Neki od načina kako smanjiti potrošnju energije je da se uređaji za pranje podese tako da ispiru i suše na manjim temperaturama, da se gase svjetla ako se ne boravi u prostoriji i kupuju štedne žarulje, isključuju uređaji iz utičnica ako se ne koriste, da se kupuju nisko energetski prozori i staklena vrata.
Za zagrijavanja prostora dobro je instalirati kondenzacijski i nisko temperaturni kotao, poboljšati izolaciju zidova, podruma i potkrovlja te koristiti zaštite i brtvljenja kako bi se spriječilo propuštanje zraka. Isto tako dobro je smanjiti temperaturu na termostatu, naročito noću ili kad nitko ne boravi u kući, te podići rolete tijekom dana da sunčeva energija zagrijava prostor, a spustiti ih tijekom noći da se stakla na prozoru ne ohlade, dok je ljeti obrnuto po danu treba spustiti rolete, a po noći propuhom pokušati rashladiti prostorije. Potrebno je mnogo energije za održavanje kućanstva, kućanske uređaje, za rasvjetu, grijanje, hlađenje, i zagrijavanje vode. Stoga je nužno već kod kupnje razmišljati da se kupuju energetski najučinkovitiji uređaji i oprema te da se dobro održavaju. Isto tako, nužno je ukinuti sva nepotrebna korištenja kućanskih uređaja.
Prijevoz
Provedena istraživanja pokazuju da bi u Hrvatskoj najviše trebalo djelovati na smanjenje emisija ugljikovog dioksida nastale u prometu jer je u tom sektoru udio emisija najveći. Motorna vozila svake godine oslobode preko 5 milijuna tona stakleničkih plinova u atmosferu. Na smanjenje ugljičnog otiska pojedinac može utjecati tako da razmišlja o tome koji će prijevoz izabrati, kakav tip automobila će kupiti, kako će voziti svoj osobni automobil te kako će ga održavati. Isto tako može utjecati na smanjenje ugljičnog otiska tako da više koristi javni prijevoz, carpooling (automobil s drugima), bicikl ili da hoda. Korištenje klima uređaja u automobilima može povećati potrošnju goriva za 20% pa je dobro koristiti klimu samo kada je to stvarno neophodno. Ako se vozi po propisima, gasi automobil kod stajanja, provjerava zrak u gumama, sve to smanjuje emisije stakleničkih plinova.
Prehrana
Prehrana može značajno utjecati na ugljični otisak, budući da se proizvodnja, transport i prerada hrane često odvijaju uz upotrebu fosilnih goriva. Isto tako vegetarijanci i vegani obično imaju manji ugljični otisak zbog njihove prehrane koja se temelji na biljnim namirnicama. Studije pokazuju da proizvodnja mesa i mliječnih proizvoda zahtjeva mnogo više energije i resursa u odnosu na proizvodnju povrća, voća i žitarica. Na primjer proizvodnja goveđeg mesa jedan je od najvećih izvora stakleničkih plinova. Odabirom hrane koja se lokalno uzgaja te smanjuje potrebu za prijevozom dugim relacijama također se smanjuje ugljični otisak.
Smanjenje bacanja hrane može isto tako značajno smanjiti ugljični otisak jer je za proizvodnju hrane potrebno mnogo energije i resursa koji uključuju i obrađivanje zemlje, vodu, sjeme, hranjenje i skladištenje pa kada se hrana baca svi ti resursi i energija koji su potrošeni na njenu proizvodnju su uzaludni. Odbačena hrana koja završi na odlagalištima kod raspadanja ispušta stakleničke plinove. Zato prelaskom na vegansku ili vegetarijansku prehranu ili barem smanjenjem jedenje mesa, kupovinom iz lokalne proizvodnje i sprečavanjem bacanja hrane smanjuje se ugljični otisak.
Postupanje s otpadom
Razvrstavanje otpada na kućnom pragu jako je bitno jer time se odvajaju materijali koji se mogu reciklirati. Naprimjer vraćanjem ambalaže od pića i napitaka u trgovine moguća je ponovna upotreba i dobiva se sirovina za proizvodnju nove boce ili nekoga drugoga odgovarajućeg proizvoda. Otpadna ambalaža može se koristiti i kao energent. Za svaki kilogram odvojeno prikupljenog starog papira koji se reciklira staklenički plinovi smanjuju se za 4 kilograma. Kod kupovine proizvoda potrebno je razmišljati koje će sve vrste otpada nastati od tog proizvoda te kupiti proizvode koji manje generiraju otpad i tako smanjiti nastajanje otpada.
Kompostiranje organskog otpada poput ostataka hrane i biljaka, pomaže da se prirodno razgradi i nastane korisno gnojivo. Sav otpad koji se može reciklirati ili ponovno upotrijebiti potrebno je odvojiti i odložiti za to predviđeno mjesto bilo to u kante namijenjene za taj otpad ili reciklažno dvorište. Pravilno razvrstavanje i razmišljanje o otpadu uveliko može utjecati na smanjenje ugljičnog otiska.
ZAKLJUČAK
„Sve što činiš Zemlji, zadesit će i sinove Zemlje … Zemlja ne pripada čovjeku: čovjek pripada Zemlji … Brinite za Zemlju kao što smo brinuli i mi … Čuvajte je za vašu djecu i volite je!“
Poglavica Seattle
Zime bez snijega, ljeta prevruća, proljeća skoro da ni nema, a jeseni poplavljene, sve je to unatrag nekoliko godina postalo normalno u našim krajevima, što još i nije pre strašno, naspram nekih krajeva gdje poplave, uragani, jake zime, oluje uništavaju naselja i odnose živote. Sve je izglednije da je baš čovjek glavni krivac za to. Klima se mijenja, zemlja se zagrijava, ali ne prirodno već zbog ljudskog utjecaja. Industrijska revolucija je donijela veliki napredak, ali i velika onečišćenja. Vrijeme je da se zajedničkim naporima stvori čišći i zdraviji svijet.
Glavni krivac za trenutno najveći problem u klimatskim promjenama je ugljikov dioksid. Ugljikov dioksid je plin koji je istovremeno i neophodan za život na Zemlji i najveći neprijatelj Zemlje. Emisije ugljikovog dioksida desetljećima se povećavaju i došlo je vrijeme, da se to povećanje zaustavi, da se emisije počinju smanjivati i da se u ne tako daleko vrijeme u potpunosti zaustave. Takav scenarij jako je poželjan, samo je pitanje je li moguć, jer da se svijet oslobodi ovisnosti o fosilnim gorivima i postigne svijet bez emisija ugljikovog dioksida potrebne su jako velike promjene.
Ugljični otisak je jedan takav korak k promjeni. Znanstvenici su ga uveli da bi svatko mogao izračunati koliki utjecaj ima na okoliš, koliko veliki otisak ostavlja, bio to neki kontinent, država, grad, tvrtka, ali i svaki pojedinac. S pomoću njega svaki pojedinac može vidjeti koliko svojim postupcima i navikama utječe na emisije, na zagađenje i koliko ustvari može puno doprinijeti smanjenju emisija ako samo malo promijeni neke životne navike. Prostora za promjene ima.
Pogotovo u razvijenim zemljama u kojima se kupuje, proizvodi, troši, pa onda baca puno više nego što treba. Zanimljivo je da sve te životne navike koje bi pojedinac trebao promijeniti ne samo da imaju bolji utjecaj na okoliš, nego imaju i bolji utjecaj na zdravlje pojedinca, a i na njegov budžet. Jer ako se umjesto odlaska u dućan autom, koristi bicikl, to ne samo da je bolje za okoliš nego i za zdravlje pojedinca, a isto tako ako se štedi energija time se štedi i novac.
U eksperimentalnom djelu rada je ispitani ugljični otisak na temelju spola i generacijske podjele ljudi, da se vidi postoji li statistički značajna razlika. Obuhvaćene su Baby-boom generacija , Generacija X, Generacija Y i Generacija Z.
Svaka generacija nosi svoja obilježja, ime određene karakteristike, navike, od slušanja muzike, komuniciranja, trošenja novca, prehrane, pa do odnosa prema okolišu. Isto tako i svaki spol ima neka određena obilježja i razlike u životnim navikama.
Statistički značajna razlika između muškaraca i žena postoji u odnosu na broj ukućana, kupovnim navikama te u korištenju automobila i javnog prijevoza, dok u većini odgovora značajne statističke razlike nema. Iako utjecaj spola na ugljični otisak postoji, on nije velik.
Statistika za generacijsku podjelu se pokazala zanimljivom. Pokazuje da Baby boom generacija ima statistički značajnu razliku u ugljičnom otisku u odnosu na generacije X i Y, dok u odnosu na Z generaciju ima manje značajnu statističku razliku. Statistička razlika između generacija X,Y i Z postoji, ali nije velika.
Opisna statistika prema srednjim vrijednostima pokazuje da Baby boom generacija ima najniži ugljični otisak, a slijede generacije X, pa Z i najviši ima generacija Y, iz čega proizlazi da dob ima značajan utjecaj na ugljični otisak stanovništva u Republici Hrvatskoj. Moguće objašnjenje je da karakteristike svake generacije utječu na njihove životne navike, a isto tako na povećanje tj. smanjenje ugljičnog otiska.
Zaključno, hipoteza rada je potvrđena, na osnovu spola postoji značajna razlika u ugljičnom otisku, no ona nije toliko velika, dok na osnovu generacijske podjele ljudi postoji velika značajna razlika ugljičnog otiska stanovništva u Republici Hrvatskoj.
*Ovaj članak donosimo u sklopu projekta ‘Klikaj za zaštitu okoliša’ koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
