Pred nama je proslava najvećeg kršćanskog blagdana, svetkovine Kristova Vazma – Uskrsa. Korizmenim hodom vjernici su se 40 dana pripremali za proslavu uskrsne otajstvenosti. Uskrs otvara mnoge spekulacije, previranja, traži razumska objašnjenja koja daje u onom vjerničkom: da! Vjera u Kristovo uskrsnuće i našu proslavu nakon ovozemnog života veća je od bilo kakve potvrde razuma.
Ovogodišnji uskrsni intervju samo za čitatelje portala Klikaj.hr dao je poznati koprivnički svećenik, župnik i upravitelj svetišta Majke Božje Močilske, mons. Leonard Markač. Iako rodom iz Međimurja, mons. Markač u Koprivnici boravi 45 godina i u šali se voli nazivati međimurskim Podravcem. Ovaj, kako ga Koprivničanci vole nazivati “dobri duh” grada, svoju svećeničku službu revno, već 42 godine vrši u Močilama, a u narednim redovima saznat ćemo što za njega osobno znači proslava svetkovine Uskrsa i kako danas živi Župa Močile…
Dragi mons. Leonarde, vjerujemo da ste čitateljima portala Klikaj.hr poznati kao dugogodišnji župnik i upravitelj svetišta Majke Božje Močilske u Močilama, svojevrsna legenda ovoga kraja. U vremenu smo bliže priprave za sam Uskrs. Kao župnik, u Močilama ste već 42 godine gdje ste napravili svojevrsni uskrs župe i mjesta. Obnovili ste tada ruševnu crkvu, sagradili župni dvor, kapelu – crkvu sv. Leopolda, vjeronaučnu dvoranu … Ostavili ste traga u cijelome kraju, a i šire. Možete li se prisjetiti ovim pisanim tragom nekih od vama dražih događaja u Močilama?
Sve ove godine, kao i sve što smo učinili u duhovnom i materijalnom pogledu, sažeo bih pod jedan naslov – događaj. Nemoguće je izdvojiti nešto, a da se ne zasjeni ono drugo. Nabrojeni vidljivi zahvati samo su u službi postignuća onog bitnog, duhovnog. Svećenik je na župi da Bogu privodi povjerene mu vjernike, a to su njegovi župljani. Mi obično opažamo samo ono vidljivo. Ono nevidljivo, ono duhovno, prepuštamo dragom Bogu. Njegova mi je ocjena neusporedivo važnija od svake ljudske ocjene. Ne zamaram se brojanjem uspjeha, već razmišljam o tome gdje sam trebao više učiniti za dobro svojih župljana i za slavu dragom Bogu. Uzdam se u Njegovu blagost i jedino tako se ne trebam u strahu pojaviti pred Njegovim licem kada to On odluči.
U Močilama postoji zdrava, obiteljska župna zajednica koju predvodite niz godina. Osjećate li promjenu mentaliteta i općeg žara kod vjernika koja je toliko naglašena u svim društvenim segmentima ili se u Močilama još uvijek pronalazi interes za aktivan župni život?
Promjene su uočljive kako na društvenom, tako i na crkvenom ili duhovnom planu. Svi mi stariji to jako dobro osjećamo. S nostalgijom se prisjećamo prošlih vremena za koja govorimo da su bila bolja nego ova danas. Istini za volju, rado se prisjećamo vremena iz naše mladosti, a mladost je uvijek lijepa. Osobno smatram da je prije bilo više komunikacije među ljudima. Jedni smo druge više poštivali i bili spremni pomoći. Rijetka su prijateljska druženja. Mladi su zaokupljeni modernim dostignućima (internet, mobitel…), a ne primjećuju da ih ta dostignuća udaljuju jedne od drugih. Znam priupitati mlade, kako im se zove prvi susjed, odgovor je, ne znam. Kao župnik, uvijek sam nastojao približiti se svakom župljaninu i međusobno ih povezivati. Mislim da ta povezanost dobro funkcionira. Ona se osjeća pri svakom župnom projektu. Mogu reći da u Močilama živi zdrava župna zajednica.
Kako Vi osobno doživljavate svetkovinu Uskrsa?
Uskrs je svetkovina nad svetkovinama. Uskrs je temelj i sigurnost naše vjere, ispunjenje svih čovjekovih nada, pobjeda života nad smrću, svjetla nad tamom. Isus, Bogočovjek je uskrsnuo, pobijedio je smrt i grob. Njegova pobjeda nad smrću, pobjeda je svih koji u Njega vjeruju. Stoga on govori: “Ja sam uskrsnuće i život, tko u mene vjeruje, neće umrijeti nikada”. U Isusovom uskrsnuću moja vjera dobiva svoj smisao i svoju vrijednost. Moja vjera ne završava u grobu, već iza groba. Kako smo u ovozemaljskom životu suobličeni patnjama i smrti s Isusom, čvrsto vjerujemo da ćemo biti s Njim u nebeskoj proslavi.
Za razliku od Božića, Uskrs još uvijek nije toliko profaniran i marketinški korišten blagdan. Uskrs još uvijek ostavlja prostora neshvaćenom, teško objašnjivom, pomalo i sumnjičavom, a otvara prostor vjerničkom ‘da’. Jesu li ljudi današnjice spremni prihvatiti poruku o vječnom životu, o proslavi uskrsnuća?
Volio bih da je tako, ali nije. Istina, Uskrs se marketinški ne može usporediti s Božićem, no niti puno ne zaostaje. Pogledajmo samo kako se uz Uskrs planiraju odmori na Jadranu, kako se zbrajaju ili oduzimaju rezultati prošlih Uskrsa, stručnjaci uspoređuju cijene uskrsnih košarica danas i prošle godine, a sve to nema veze s Uskrsom i baca sjenu na sam blagdan. Predaleko su se i sami vjernici odmakli od biti Uskrsa. Drugi dio Vašeg pitanja, dobar je ispit savjesti i na njega treba odgovoriti svatko za sebe. Općenito govoreći, ne može se vjernikom nazivati onaj koji ne vjeruje u uskrsnuće i život vječni, jer, to je bit naše vjere. Uskrs nam daje odgovor na sva pitanja koja nas muče i zato je to blagdan nad blagdanima, trijumf nad trijumfima.
Korizma, odricanje, muka i križ anticipiraju vječnost Uskrsa. Kako se Vi osobno nosite s mukama i križevima ljudi koje svakodnevno gledate, slušate, a i doživljavate?
Odricanje nečega što nam se čini kao žrtva obično se spominje uz korizmu. Mnogi vjernici u korizmi donose neke lijepe odluke, uskraćuju si što im je ugodno i slično. To je pohvalno. No, bit odricanja je promjena života u onom što nije dobro. Životni put kršćanina ide preko Velikog petka i Kalvarije. Svatko od nas ima svoj križni, životni put. Put kršćanina je prihvaćanje Krista raspetoga, što je za Židove sablazan, a za pogane ludost. Danas, kao i nekada, ljudi jednako rezoniraju. Istina je da križ nikome nije drag, ali ga moramo prihvatiti i nositi. Što ga više guramo od sebe, teži nam je. Ako idemo za križonošom Isusom, križ nam je lakši jer znamo njegov smisao. Isus je za nas puno patio. Najbliži smo Njemu kada s Njim i za Njega patimo. Tko bježi od križa, bježi od Krista. Sveta Terezija nas hrabri kada kaže: “Podignite svoje oči Raspetome i sve će vam biti lakše”.
Već tradicionalno, Uskrsni ponedjeljak mnoge usmjerava k Majci Božjoj Močilskoj u Močile. Što nas čeka ove godine?
Prije utemeljenja župe u Močilama, 8. rujna 1983. godine, u Močilama su se slavile svete mise samo na Uskrsni ponedjeljak i na Veliku Gospu. U ona, kako volimo reći, stara, dobra vremena, sve do Drugog svjetskog rata, hodočasnici su na Uskrsni ponedjeljak dolazili u Močile u procesiji. Nakon rata, procesija je bila zabranjena. 2001. godine obnovili smo i uz Uskrsni ponedjeljak, uveli procesiju za Veliku Gospu. Ove, dakle, godine obilježavamo jubilarnu, 25. godinu. Drago mi je da nismo propustili niti jednu godinu. I ovog ćemo Uskrsnog ponedjeljka, koji god možemo, poći u naše svetište procesijom. Slavit ćemo svečanu svetu misu, kao i obično, u crkvenom dvorištu. Uz svećenike iz Koprivničkog dekanata, svetu će misu predslaviti preč. Ivan Rak, kancelar Varaždinske biskupije, inače naš Koprivničanec. Svi vi koji ovo čitate, kao i oni koje ćete vi potaknuti, dobro došli u Močile.
U ime svih naših čitatelja i uredništva portala Klikaj.hr zahvaljujem Vam na spremnosti i suradnji. Vaša poruka za kraj.
Iskreno zahvaljujem Vama, kao i uredništvu portala Klikaj.hr, na povjerenju i prilici da preko portala podijelim radost Uskrsa i pozovem sve dobre ljude da na Uskrsni ponedjeljak dođu u Močile. Neka pobjednik nad grobom i smrću ojača vašu vjeru. Radosnu vijest uskrsnuća podijelite sa svima s kojima živite i s kojima se susrećete. Uskrsni mir neka zavlada vašim srcima i srcima vaših prijatelja. On je uskrsnuo za sve nas. Nikoga On ne isključuje. Svima vama još jednom – sretan Uskrs.
Foto i video: Dominik Betti
