Varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak uoči priprave za nadolazeći blagdan Kristova rođenja, Božića, govori o stanju u Varaždinskoj biskupiji, angažiranosti, Caritasu i Adventu. Voli čitati, no više nema toliko vremena za sve što bi želio pročitati, a raduje se svakom susretu i angažiranosti s mladima. Ovih dana objavit će i svoju adventsku poruku u kojoj će govoriti kako Bog dolazi čovjeku, a o Adventu kao pripravi kako Ga prepoznati u ovom svijetu.
Kao biskupu povjerena vam je briga za vjerski život svih u biskupiji: od svećenika do obitelji, vojnika, redarstvenika i svakog vjernika. Kako bi ocijenili stanje vjerskog života u biskupiji?
Upozorio bih da vojnici i redarstvenici imaju svoje dušobrižništvo. U Hrvatskoj postoji biskup-vojni ordinarij i svećenici na terenu koji su doduše često i župnici, pa preuzimaju i taj dio. No, svi na ovom području pripadaju pod moju jurisdikciju, a biskup djeluje preko svećenika, župnika koje on šalje na župe, zatim redovnici, redovnice i laici. U našoj biskupiji su pretežno katolici, barem po tradiciji – otprilike 98 posto je katolika po statistici koja govori koliko se mladih upisuje na vjeronauk u osnovnoj školi. Redovito ih polazi oko 15 posto nedjeljom na misu, dok se brojka povećava oko blagdana. Mnogi se deklariraju kao katolici, no uopće ne dolaze u crkvu, osim kada je njima to potrebno – kada se žele vjenčati u crkvi, krstiti, imati kršćanski sprovod. No, nikoga ne možemo suditi, nego samo moliti za njih.
Gdje vidite mogućnost nekog impulsa, poticaj da se ta vjera obnovi i osvježi, posebno kod mladih?
Vjeru treba živjeti. Stalno naglašavamo obitelj jer je to glavna jezgra gdje se mladi odgajaju u kućnom odgoju, u humanizmu, u kršćanskom životu. Rijetko kad se dogodi da je netko u takvoj obitelji odgojen, a da potpuno napusti crkvu. Potrebna je zajednička molitva u obitelji, barem u najkraćim crtama i to je početak. Postoje i male zajednice po župama u kojoj se primaju mladi, jer mnogi žele pripadati negdje gdje će moći osjetiti da su kao pojedinci važni.
Došašće je prikladno vrijeme za obnovu i obraćenje. Imate li nekih planova ili već konkretnih akcija da se to ostvari?
To ovisi o župnicima koji nastoje organizirati sakrament pomirenja u župama. Svećenici pomažu jedni drugima, idu po župama, stoje na raspolaganju vjernicima da mogu pristupiti sakramentu pomirenja. Posebno bih naglasio misu zornicu koja je gotovo u svim župama, a jedno vrijeme ih uopće nije bilo. Sada dolaze i mladi s torbama prije škole, pa nakon zornice odu na nastavu. Mislim da je to jedna dobra priprema za Božić.
Pred kraj smo kalendarske godine. Možete li nam iznijeti neke događaja iz vjerskog života u biskupiji koji vas posebno raduju?
Ima dosta toga, no najprije bi htio izdvojiti ono žalosno da ove godine nije bilo ni jednog svećeničkog ređenja. No, imamo lijepi broj bogoslova tako da će se to nadoknaditi. Htio bih izdvojiti prvi susret i proslavu blaženog Ceferina – Roma. To je bilo u svibnju u katedrali i osnovali smo Povjerenstvo za pastoral Roma. U našoj biskupiji ima najmanje desetak tisuća Roma i mnogi su došli u katedralu, a njima se bave i župnici i vjeroučitelji u školama. Romi koji žive na području naše biskupije, uglavnom se deklariraju kao katolici – većinom i krste djecu, eventualno dođu do Prve pričesti, a kasnije nažalost više ne idu ni u crkvu ni u školu.
Povjerena vam je briga za Caritas na nivou HBK-a. Imate li na tom području neke akcije i planove kojima se karitativna ljubav pokazuje na djelu?
Kao predsjednik Hrvatskog Caritasa djelujem na nacionalnom planu, a imamo neke od akcija a zove se ‘Za tisuću radosti’. Šaljemo materijale i sredstva po školama da naučimo mlade da trebamo jedni drugima pomagati. Dobit će narukvice s riječima koje ih mogu poticati da misle na druge, a skupljenim sredstvima pomažu drugima. Započeli smo gradnju Caritasovog doma na Banfici, a pučka kuhinja radi stalno. Svaki dan podijelimo 300 obroka ljudima u potrebi, zatim je tu i Caritasov dom u Ivancu za starije ljude, Caritasov dom u Čakovcu za hendikepiranu djecu. Caritasov dom u Varaždinu treba biti završen u rujnu iduće godine za 20. obljetnicu biskupije. Za početak je to Caritasova kuhinja s daljnjim mogućnostima za prenoćište beskućnika, ali u daljnjoj budućnosti. Bitno je imati mnogo prostora za kuhinju zbog hladnjača koje bi kroz cijelu godinu skladištile hranu koja se u jesen ubire poput krumpira, zelja. Caritas se brine da ima hrane za više mjeseci.
Imate tešku i odgovornu službu u biskupiji. Kako i u čemu konkretno bi Vam mi mladi u tome mogli danas pomoći?
Možete se uključiti u vaše župne zajednice, a od ove godine po prvi puta sam jednom svećeniku dao zadaću da radi s mladima. On nema posebnu župu, nego je on samo za mlade u cijeloj biskupiji te organizira razne susrete, obilazi škole, a uskoro će trebati i studentski kapelan kao što ima Zagreb.
Imate li kakvu financijsku pomoć od vlasti?
Crkva dobiva neka sredstva od države za tri namjene: jedna namjena je za uzdržavanje klera, odnosno ako je npr. siromašan župnik u nekoj jako siromašnoj župi, te ako ga župa ne može uzdržavati onda mu mi pomažemo od tih sredstava i za popravak crkve. Druga namjena je za Caritas, ovaj koji se radi stajat će negdje oko 12 i 15 milijuna koji će se financirati od sredstava koje dobijemo od države, a također ćemo i mi skupljati sredstva da možemo namjestiti taj Caritasov dom. A treća namjena je za obnovu crkve.
Manje je mladih u crkvama. Kako bi se moglo privući više mladih novim sadržajima?
Mladi vole angažman, a na nama je pitanje kako da im otvorimo nove mogućnosti da sudjeluju – treba prepoznati da kršćanstvo nije samo neka teorija, nego da se to radi u praksi.
Ima li Varaždinska biskupija svog egzorcista?
Biskup može imenovati egzorcistu u pojedinačnom slučaju. Neki slučaj se meni može prijaviti, onda ja imenujem posebnog egzorcistu.
Kako gledate na Advent i na onaj komercijalizirani dio Adventa koji više liči na Božić, a ne na Došašće?
Više liči na anti Advent, što je protivno Adventu. Advent je vrijeme kada se čovjek treba malo povući u svoj osobni vjerski život. Nekada u starini je Crkva preporučila da se ne događaju bučne zabave, sve ono suprotno što se danas događa.
Što ste zadnje pročitali?
Čitam knjige iz govora pape Franje, neke uspomene pape Benedikta, o kardinalu Robertu Sarahu pa malo uspoređujem njegovo djetinjstvo i svoje. Žao mi je što više nemam vremena za pročitati neke ruske klasike.
