U Koprivnici je u nedjelju preminuo Zdenko Perošić – Pero, dopredsjednik Koprivničke udruge za rekreativni sport i hrvatski branitelj.
Posljednji ispraćaj Zdenka Perošića održat će se na Gradskom groblju ‘Pri sv. Duhu’ u Koprivnici u srijedu, 6. listopada u 13 sati.
Emotivnom objavom na društvenim mrežama od svog dragog kolege i prijatelja oprostili su se članovi Koprivničke udruge za rekreativni sport:
”Jako smo tužni ovih dana. Napustio nas je naš Pero, dobri duh KC lige i Pan Ljetne lige Koprivnica. Jako je teško prihvatiti da takve dobričine i tako dragog prijatelja više nema među nama. Preminuo je nakon duge borbe s teškom bolesti.
Zdenko Perošić – Pero rođen je 22. travnja 1974. godine u Karlovcu. Iza sebe je ostavio suprugu Mirelu i dvije kćeri, Rajnu i Koranu. Vozio je kamion za Podravku, bio je aktivan u sindikatu, bio je i hrvatski branitelj i ratni pripadnik 13. protuoklopnog topničko-raketnog divizijuna Koprivnica.
Za njega nikad nije bilo odmora. U slobodno vrijeme uvijek bi nešto radio oko obiteljske kuće u Bakovčici, izrađivao rukotvorine od bračkog kamena, ili bi pak pomagao prijateljima i poznanicima. Bio je jednostavno takav, za njega nikad nije bio problem pomoći onome kome je pomoć bila potrebna.
Pero je jako volio sport, osobito onaj u kojem je i on sam mogao sudjelovati na bilo koji način. Bio je jedan od osnivača KC lige, malonogometnog prvenstva koprivničkih amatera, bio je i dopredsjednik naše Koprivničke udruge za rekreativni sport. On je i predložio to ime.
U KC ligi je igrao za dvije momčadi, Inductu ++ s kojom je osvojio drugo mjesto, te za Sedmu silu. U Ligi bez briga bio je član ekipe KURS-a. U posljednjoj sezoni nažalost više nije mogao igrati, ali srebro koje smo osvojili pripada i njemu.
Za njega nije postojao problem koje se ne može riješiti, uvijek bi izvukao nekog asa iz rukava. Kad je trebalo postaviti umjetnu travu u staru dvoranu za Kup nacija u mininogometu, on je bio taj koji je organizirao i proveo cijeli projekt.
Kad smo 2015. pomagali u organizaciji Europskog prvenstva u mininogometu, Pero je bio šef operacije postavljanja terena s umjetnom travom u centru Vrsara. E, to je bio pravi pothvat.
Jako je volio glazbu, pa je i razglas često bio u njegovoj domeni. Od milja smo ga prozvali tehnički direktor jer on je to za nas iz udruge doista i bio. Volio je izazove i volio ih je rješavati.
No, Pero je prije svega bio ljudina. Čovjek ogromnog srca, koji je cijelog sebe davao u ono što je radio.
Da je bio omiljen u društvu, to ne treba posebno naglašavati. S njim je jednostavno bilo ugodno provoditi vrijeme. Pozitivac, optimist, uvijek spreman na šalu i zafrkanciju. Bio je čovjek s velikom empatijom za druge, s ogromnom dimenzijom ljudskosti i dobrote kakvu nažalost sve rjeđe nalazimo u današnje vrijeme.
Bila je čast poznavati te i biti tvoj prijatelj.
Počivaj u miru, legendo naša. Falit ćeš nam jako…”
