Koprivničanac Hrvoje Tisaj krajem prošle godine postao je predsjednik Hrvatskog triatlonskog saveza. U razgovoru nam je pojasnio kako se našao u tom zahtjevnom sportu.
– Spletom okolnosti, prije pet godina moj stariji sin Fran je iz plivanja prešao u triatlon. Zahvaljujući Triatlon klubu Zrinski i treneru prof. Iveziću proveli smo u tom sportu pet godina. Fran je osvojio nekoliko naslova prvaka, bio je i u reprezentaciji, a kasnije se i mlađi sin Jan priključio triatlonu. U studenome prošle godine održana je izborna skupština. U prošlom sazivu bio sam u Upravnom odboru saveza, a sad me nekoliko klubova pozvalo da probamo napraviti dodatna poboljšanja. Prijašnja garnitura je pun odradila, no postoje još neke stvari koje se mogu podići, pogotovo marketinški jer na tome nismo baš puno radili, a ima prostora – rekao je Hrvoje Tisaj.
Čime ga je ‘kupio’ triatlon?
– Život s tim ljudima bio je jako interesantan, riječ je o sportu koji je u razvoju, koji raste prema broju licenciranih. Triatlon je počeo okupljati obitelji koje zajedno dolaze na utrke, to je stvarno lijepo vidjeti. Sport je olimpijski, imamo u prosjeku 1200 licenciranih godišnje, a na jednu utrku dolazi i po 250 do 300 natjecatelja. Mislim da smo i marketinški zanimljivi, jer je potrebna oprema za tri sporta, odnosno plivanje, trčanje i biciklizam. Triatlonci su ljudi koji dolaze na destinaciju gdje troše novac, no prije svega vlada jedna dobra atmosfera.
Triatlon u Hrvatskoj ima puno prostora za napredak.
– Sljedeće godine bi nam jedan od velikih europskih saveza trebao postati partner koji će nas dalje voditi u razvijanju hrvatskog triatlona. Hrvatski olimpijski odbor nam je također partner, imamo nekoliko sportaša koji su u hrvatskom olimpijskom razvojnom programu. Imamo i jednu sportašicu iz Osijeka, Ivanu Granošu, koja možda uspije ući među prvih 100 na svijetu kako bi se plasirala na Olimpijske igre sljedeće godine. Norme su velike, a konkurencija je jako teška…
Dobili ste novi mandat na čelu koprivničkog Biciklističkog kluba Rotor. Što se napravilo, kakvi su planovi?
– Četiri godine su projurile, podigli smo članstvo, u prosjeku imamo 65 do 70 članova. Sigurno ima još puno više prostora, a na posljednjoj skupštini odlučili smo da ćemo malo pojačati aktivnosti. Nastojimo riješiti i problem klupskih prostorija radi lakšeg rada i djelovanja. Krenuli smo s nekim akcijama, počistili smo i označili staze u Crnoj gori, radimo na tome da građanstvu približimo staze na koje mogu sami otići voziti. Imamo i naše vožnje četvrtkom koje su se isto pokazale dobrima, a kroz njih smo dobili i neke nove članove. Svi koji vole biciklizam su dobrodošli u klub. U planu je i rad s mladima, ali treba se logistički posložiti da se to odradi.
Aktivni ste i po pitanju razvoja cikloturizma u našem kraju?
– S ponosom mogu reći da smo s Turističkom zajednicom Koprivničko-križevačke županije odradili odličan projekt koji je pri samom kraju, a to je trasiranje 560 kilometara staza gravel. Riječ je o novom trendu u svijetu, to su cestovni bicikli s nešto širim gumama koje više idu po makadamskim i asfaltiranim putevima, za razliku od MTB-a koji je više za šume i singlice. To je jako velikih hit u Europi i svijetu. Imat ćemo karte, s GPS koordinatama za telefone, u planu je i odlazak na sajmove u Europi na kojima će se predstaviti destinacija. Ove godine ta priča mogla bi se jako dobro pokrenuti, a imam i informaciju o interesu iz Sjedinjenih Američkih Država. Mogućnosti su jako velike.
U tom smjeru krenuo je i Grad Koprivnica s Turističkom zajednicom Koprivnice, završavaju se cikloturističke staze. U ovom trenutku nismo ni svjesni da imamo tako velike mogućnosti da bi jedini problem mogao biti smještaj kad se priča zakotrlja. No, ‘ajmo mi prvo stvarati brojke prolaska ljudi, pa će brojke možda privući investitora za neki hotel ili motel, a samim tim i razvoj malih destinacija, tj, kuća koje ljudi imaju, a ponekad ne znaju što bi s njima. Tu im je prilika da se aktiviraju.
Vaši sinovi nastavljaju sportskim putem. I dok se Fran usmjerava prema trenerskom poslu, Jan pred sobom ima velike izazove u biciklizmu?
– Fran je sad na trećoj godini Kineziološkog fakulteta, dok je Jan ove godine postao član juniorske ekipe Biciklističkog kluba Rijeka. Riječ je o klubu koji ima dugu tradiciju biciklizma u Hrvatskoj, koji je izbacio nekoliko odličnih vozača koji su vozili u profesionalnim timovima na svjetskoj sceni. Poznata obitelj Miholjević dolazi iz Rijeke i veliki je temelj biciklizma u Hrvatskoj. Oformljen je najjači juniorski tim u Hrvatskoj s 10 vozača koji će odlaziti na utrke u Italiji. Odlučili smo iz Slovenije prijeći u Rijeku samo zato da možemo što više odlaziti na utrke u Italiju. Dosta teško je uopće doći na utrke u Italiji, no Rijeka ima dugogodišnju tradiciju i malo lakše od ostalih ostvaruje nastupe svojih članova. U tim utrkama dobiva se najviše iskustva, a tu su već i skauti i menadžeri koji gledaju mlade talente. Janova želja je otići prema profi biciklizmu. To je težak put, potrebno je puno faktora, zdravlja, sreće, rada… Mislim da smo na jednom dobrom putu, Jan s trenerom Kvasinom radi već godinu dana i vidljiv je veliki napredak.
Za uspjeh u biciklizmu potrebna su i velika odricanja?
– Jan svakodnevno trenira tri do četiri sata. Prošle godine napravio je 16.000 kilometara na biciklu, a ove godine kvota za visoku razinu trebala bi biti od 18 do 20 tisuća km. Malo je težak taj dio kad radiš sam, protiv kiše, vjetra, boriš se protiv brojki. No, to je jedini put, jer se tako stječe samopouzdanje koje može dovesti do rezultata. Prošle godine je kao mlađi junior Jan bio doprvak u kronometru, a osvojio je i treće mjesto u kružnim utrkama. To je dobar znak da je na dobrom putu da se plasira među najbolje mlađe juniore u Hrvatskoj – zaključio je Hrvoje Tisaj.
