Hrvatski dan liječnika obilježava se 26. veljače kao spomendan na osnivanje Hrvatskog liječničkog zbora 1874. godine.
Tim povodom predsjednik Hrvatske liječničke komore doc.dr.sc. Krešimir Luetić hrvatskim liječnicama i liječnicima uputio je prigodnu čestitku.
“Mi, liječnici, često kažemo da liječništvo nije samo zanimanje nego i poziv. Izabrali smo medicinu, ali je i medicina izabrala nas. Vjerujem da se svaki liječnik sjeća onog uzbuđenja i napetosti kada je čekao rezultate prijemnog ispita na medicinskom fakultetu i onog osjećaja sreće kada je vidio svoje ime među upisanima. Imali smo tada slične snove, ponosni što uranjamo u svijet medicine, znajući da su pred nama zahtjevne godine školovanja, edukacije i usavršavanja. Učenja koje nikad ne prestaje.
Siguran sam također da svatko od nas, neovisno o dobi, pamti svoju promociju u zvanje doktora medicine. Dan kada smo preuzeli svoju diplomu i bacili kapu visoko u zrak, pjevajući akademsku himnu Gaudeamus igitur. Dan kada su ponosniji i sretniji od nas bili jedino naši roditelji i bližnji, sa suzom radosnicom u oku.
U liječništvu se cijeloga života žrtva i odricanje isprepliću s jedinstvenim privilegijem. Sve te godine napornog učenja, svi ti dani bez obitelji i bližnjih, svi ti sati probdjevenih noći, sav taj samoprijegor prožima se s posebnim privilegijem. S onom neprocjenjivom spoznajom da smo učinili nešto najvrjednije moguće, da smo drugom čovjeku spasili život ili pomogli u ozdravljenju. To je svojevrsna nagrada koja nije materijalna, a koju možemo osjetiti mi liječnici, i naši suradnici – ostali zdravstveni djelatnici.
Iako je hrvatsko zdravstvo prepuno problema, iako se svakodnevno susrećemo s brojnim izazovima pokušavajući svoj posao obaviti najbolje što znamo, iako radimo u teškim radnim uvjetima s enormnom prekovremenom satnicom, iako nerijetko trpimo neutemeljeno prozivanje te naš rad nije primjereno vrednovan, na svom radnom mjestu pokušavamo sve to zaboraviti i posvetiti se onom što znamo najbolje, liječenju ljudi. Poslu koji uz potrebno veliko znanje i teško stečene vještine nužno iziskuje još nešto da bi bio dobro obavljen, a to su empatija, etičnost, predanost i prije svega – ljudskost.
Pacijenti ostaju u našim mislima i kada nismo na radnom mjestu, medicina ne prestaje kada izađemo iz bolnice ili ordinacije, slobodan vikend i blagdan s obitelji za nas se ne podrazumijevaju, a djeca nam odrastaju uz rečenicu da mame ili tate nema doma jer su dežurni. Svjesno žrtvujući dio sebe, slijedeći svoj put, radimo najteži i najodgovorniji, ali ujedno i najljepši posao na svijetu. Uz čovjeka smo od rođenja do smrti, u onim najtežim trenucima bolesti i umiranja, ali i lijepim trenucima rađanja ljudskog života ili ozdravljenja i oporavka. Onaj tko nije liječnik, ne može to u potpunosti shvatiti. Ali, vi drage kolegice i kolege, vjerujem vrlo dobro razumijete o čemu govorim.
Ne odustajemo od borbe za uređenijim sustavom, za boljim uvjetima, za primjerenim vrednovanjem našeg rada, za ukidanjem robovlasničkih ugovora, za očuvanje i unapređenje hrvatskog zdravstva, a sve u korist onih zbog kojih postojimo – naših pacijenata.
Na današnji dan prije 150 godina dvadesetak liječnika iz Zagreba i okolice sastalo se u zagrebačkoj Ilici i osnovalo je Hrvatski liječnički zbor, prvu liječničku udrugu u Hrvatskoj, iz koje su u narednim godinama proizašle ostale udruge i institucije. U spomen na taj događaj, 26. veljače tradicionalno obilježavamo Hrvatski dan liječnika.
Drage hrvatske liječnice i liječnici, sretan vam Hrvatski dan liječnika, i hvala vam”, istaknuo je doc. dr. sc. Krešimir Luetić, predsjednik HLK-a.
