S 32 godine na leđima poznati podravski vratar Zoran Vlah odlazi u mirovinu. Dojučerašnji vratar Osvita iz Đelekovca odlučio se na taj potez zbog prevelikog broja obaveza. Kako nam je rekao, radi u Križevcima, putuje svaki dan, ima kćer staru 3,5 godine, sin je na putu, stiže za dva tjedna, trener je u Školi nogometa Grada Koprivnice, nastavlja školovanje za trenersku licencu i jednostavno je nešto morao pustiti.
“Ne želim raditi polovičan posao, želim braniti Prvu ŽNL na nekom normalnom nivou, a ne da mi se događaju greške. Da bih bio dobar moram trenirati, a to više ne stižem. Htio bih karijeru nastaviti u trenerskim vodama.” – kazao nam je u uvodu.
Jedan klub iz svoje karijere posebno pamti, a to je Mladost Mali Otok.
“S njima sam osvojio sve, to je bilo jedno od najljepših razdoblja moje karijere. Pamtim i sezonu u Novigradu Podravskom pod trenerskom palicom Želimira Mešnjaka, to je bila sezona koju ću pamtiti cijeli život. Igrali smo 26 kola, ja u 14 nisam primio gol. Ekipa je bila odlična, svi smo se privatno dobro slagali i družili. Također, predivno mi je bilo i u Đelekovcu, zato sam i odabrao završiti karijeru utakmicom protiv Đelekovca.” – rekao je Vlah za Klikaj.hr.
Dodao je da bi bilo nekorektno istaknuti nekog najdražeg suigrača, no bilo mu je draže igrati s igračima koji su bili temperamentni, borbeni, koji idu na svaku loptu, kojima nije svejedno jel’ vode ili gube.
“Kad sam gledal gdje bih igrao, uvijek sam gledao kakva je ekipa karakterno. Uvijek su me zanimale samo pobjede, nikad dosta pobjeda.” – rekao je.
“Ima (primljenih) golova koje pamtim. Gol koji me srećom kratko proganjao bio je na utakmici Bratstva i Osvita gdje je Bratstvo povelo zbog moje greške, no kako se bližio kraj utakmice Osvitova publika pružala mi je podršku i bodrila me, to nisam nigdje doživio. Ekipa me izvukla, dečki gore su zabili i pobijedili smo Bratstvo u Kunovcu. Uvijek sam volio igrati utakmice protiv jakih ekipa, protiv jakih igrača, one utakmice gdje smo mi autsajderi pa pobijedimo” – zaključio je Vlah.
