Očev dan je dan u čast oca i slavi očinstvo i utjecaj očeva u društvu. U Hrvatskoj i još nekim europskim zemljama Dan očeva obilježava se 19. ožujka. Ovaj datum u našoj je zemlji odabran zbog blagdana svetog Josipa, Isusova oca.
S jedne strane Dan očeva prilika je da se podsjeti i zahvali očevima na njihovoj ulozi koju imaju u odgoju djece, a s druge strane potiče se očeve da preispitaju svoju ulogu prema djeci, odnosno obitelji. Na ovaj dan djeci se obično naglašava koliko trebaju biti zahvalna svojim roditeljima, posebno očevima za sav trud, a očevima se predlaže da razmisle o svome očinstvu i pronađu načine gdje se mogu još poboljšati.
Koprivničanac Vedran Bači ponosni je otac trojice sinova Martina (14), Pavla (11) i Ivana (9). S nama je podijelio svoja razmišljanja o roditeljstvu i očinstvu, ali saznali smo i što njegova supruga Nikolina i sinovi misle o tome kako se on snalazi u ulozi oca.
– Roditeljstvo je za mene prvenstveno druženje. Roditelji i djeca imaju tijekom dana puno obveza, ali nastojim da što više vremena provedemo zajedno. Kroz igru i druženje djeci pokušam prenijeti vlastita iskustva i stavove, usmjeravati ih. Roditelji su djeci uzor, to je najveća odgovornost – rekao nam je uvodno Vedran.
Završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu i poslijdiplomski studij ‘Upravljanje izvozom’. Radio je 18 godina u koprivničkoj farmaceutskoj kompaniji Belupu, od čega 10 godina kao član uprave u povezanom poduzeću Farmavita iz Sarajeva i dvije godine kao direktor sektora međunarodnih tržišta. Sada planira privatne poduzetničke vode. U slobodno vrijeme povremeno odigra koju partiju šaha online, igra nogomet, završio je UEFA B trenersku licencu i do nedavno je kao trener uspješno vodio Nogometni klub Močile.
Ne čudi stoga da sva trojica njegovih sinova, inače učenika Osnovne škole Antun Nemčić Gostovinski, treniraju nogomet u Slavenu Belupu. I kako doznajemo, jako su dobri.
No, vratimo se na očinstvo. Je li Vedran strog tata, pitamo ga.
– Nisam strog, vjerojatno sam preblag. Sinovima pokušavam dati što više slobode, želim da misle svojom glavom. Smatram važnim da djeca sama donose što više odluka, a roditelji su tu da ih korigiraju kada je potrebno. Najvažnije mi je da su korektni prema drugima, i tu im ne bih popuštao. Pokušavam ih što više zainteresirati za učenje, ali tu obično dolazi do razlike u stavovima. Potičem ih da se maksimalno posvete onome što rade, bez obzira što to bilo – ističe Vedran.
Kada je u pitanju roditeljstvo, uloga očeva često se stavlja na drugo mjesto.
– Mislim da se supruga Nikolina i ja dobro nadopunjujemo što se tiče odgoja. Bitno je da su roditelji posvećeni te složni u odgoju djece. Mama je ipak broj 1 pa se ne petljam kada nešto naumi – govori sa smješkom na licu.
Zanimalo nas je i imaju li on i njegovi sinovi samo svoj dan.
– Kada su dečki bili manji, odlazili smo često sami na bazene. Izmislili smo razne igre koje još uvijek zajedno igramo. I sad povremeno odemo i uvijek bude zabavno. Za vikend je obično na programu nogomet. Prijepodne pogledam njihove utakmice ako igraju, poslije odem na Slaven Belupo ili neku utakmicu županijskih liga, ponekad uspijem i dečke nagovoriti da idu sa mnom. Kada nema nogometa onda obično odemo na neki izlet. Uvijek mora biti uključena neka akcija da bi dečkima bilo zanimljivo – otkrio nam je Vedran.
Iskreno nam je rekao da Dan očeva u njegovoj obitelji nešto posebno ne obilježavaju, ali…
– Obično dobijem neki simboličan poklon, dečki u školi nacrtaju ili naprave nešto pa me razvesele – kaže.
Što je najljepše što se učinili za svoju djecu, a što oni za vas?
– Ne bih ništa posebno izdvajao, supruga i ja se uvijek trudimo da dečkima bude lijepo. Ako bih baš nešto morao izdvojiti onda je to možda odlazak u Gardaland kojem su se jako veselili. Mene vesele njihovi uspjesi. Ne moraju to biti velike stvari. Martin je nedavno s ekipom osvojio prvo mjesto na školskom županijskom prvenstvu u nogometu, Pavle je bio prvi na županijskom natjecanju iz matematike, a Ivan je naučio 203 znamenke broja Pi i osvojio drugo mjesto na školskom natjecanju. Sretan sam kada vidim da se trude oko nečega – naglasio je Vedran.
Da čujemo malo i sinove, što oni misle o svom tati.
– Volim ga jer uvijek radi sve za mene i ima puno ljubavi za nas. Najbolji je na svijetu – ‘ispalio je’ najmlađi Ivan.
Pavle dodaje da je tata uvijek uz njega, ali i njegovu braću.
– Volim ga jer me tješi i hrabri kada sam tužan i kada ne uspijem napraviti sve od prve.
Martin je u istom tonu samo biranim riječima govorio o tati.
– Tata je stvarno dobar i zabavan. Voli provoditi vrijeme s nama i raditi svakakve gluposti. Fali mi kada je na putu – priznaje najstariji od braće.
A što mama na sve kaže? Čuli smo već da je ona ipak broj 1.
– Vedran je čaroban tata. Lud je za dečkima, kod njega uvijek sve može i nikada mu ništa nije teško. Nagovore ga na svakakve gluposti i vrlo lako se prebaci na njihovu razinu, a ja dobijem još jedno dijete. U svakom slučaju je savršen i razumijem dečke zašto ga obožavaju. Da sam ja na njihovom mjestu baš takvog tatu bih i ja htjela – naglasila je mama Nikolina.
Stvarno lijepo za čuti, a i Dan je očeva. Vedranu smo stoga ipak dali završne riječi.
– Treba hrabrosti i malo sreće da bi se postao roditelj. Nije lako izaći na kraj s tri sina puna energije, velikih želja i očekivanja. U kući je uvijek veselo, uvijek je buka, ne prođe dan da se dečki ne posvađaju ili potuku. Za pet minuta se opet vole i grle. Jedan dio života proveli smo i u Sarajevu, u životu ima dosta promjena, puno akcije. Ali, kada dan završi i dečki odu na spavanje, meni je važno da su oni sretni i da znaju da imaju tatu koji će uvijek sve za njih napraviti – zaključio je tata Vedran.
