Općina Rasinja je i ove godine na prigodan način obilježila Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Naime, u četvrtak, 5. kolovoza, udruga Podravska gruda je pod pokroviteljstvom Općine Rasinja u društvenom domu u Subotici Podravskoj organizirala predstavljanje knjige Marije Terek ‘Moje sjećanje na Vukovar 1991. godine’.
Na promociji su bili prisutni dr.sc. Đuro Škvorc te profesorica Tatjana Mihaldinec iz Ministarstva branitelja Koprivnica koji su pomogli Mariji da njezina sjećanja na ratne vukovarske dane ugledaju svjetlo dana i približe čitateljima, koji nisu doživjeli rat u svoj njegovoj svireposti, kroz kakve patnje i pakao su prošli stanovnici Vukovara i njegovi branitelji.
Potrebno je istaknuti da je lektorica knjige profesorica Marija Levak, recenzent dr.sc. Ivan Peklić, a naslovnu stranicu ilustrirao je slikar-branitelj Ivan Mažar-Magi.
Pozivu organizatora odazvali su se načelnik Općine Rasinja Danimir Kolman, predsjednik Općinskog vijeća Zvonimir Fajfarić te značajan broj ostalih pozvanih gostiju.
Uvodno je o knjizi govorio povjesničar Đuro Škvorc, urednik knjige koji je napomenuo da je knjiga značajna jer autorica iskreno i jednostavnim rječnikom opisuje što se događalo u okupiranom Vukovaru i svjedoči kako je bila teška borba hrvatskog naroda za slobodu.
Nakon toga je i Marija Terek ispričala što ju je motiviralo da se vrati natrag u Vukovar, nakon što je bolesnog supruga i sina, tada srednjoškolca, po takozvanom ‘kukuruznom putu’, dopratila na teritorij koji nije bio zahvaćen ratnim stradanjima (u Suboticu Podravsku i Varaždin).
Iako su se tada u Vukovaru događale najgore ratne strahote, njena hrabrost, čovjekoljublje, domoljublje i prkos da se zlu treba oduprijeti, vratili su je natrag u Vukovar. Stavila se na raspolaganje ratnoj bolnici za zbrinjavanje ranjenika premda njena primarna struka nije bila zdravstveni djelatnik jer je znala da će naći način kako da pomogne ranjenima i bolesnima.
Nakon pada Vukovara prošla je mukotrpan put prije dolaska na siguran teritorij. Dugo je u njoj sazrijevala želja da prizove svoja sjećanja i bolne uspomene na sve proživljeno u Vukovaru 1991. godine, ali je glavni motiv za pisanje bio što je mnogima, koje je zbrinjavala, u nadi da će im pomoći u njihovim bolima i najtežim trenucima, obećala da će njihovu patnju i hrabrost, nakon završetka rata, opisati u knjizi.
Zbog toga su njezini likovi stvarni, od krvi i mesa, s imenom i prezimenom ili nadimkom, a opisi pojedinih situacija vrlo slikoviti.
Također, Marija Terek nositeljica je Spomenice 1991. godine, kao i dobitnica Spomen plakete Vukovar 1991. godine koju Hrvatski sabor dodjeljuje braniteljima Vukovara 1991. godine, odužujući im se za junaštvo, stradanja i žrtvu u ključnim i presudnim trenucima u borbi za opstojnost hrvatske države i hrvatskog naroda.
Događanje je oplemenjeno glazbenim dijelom jer je mladi crkveni zbor Dominus iz Subotice Podravske, osim himne, koju je otpjevao na početku, izveo prigodne skladbe Moj Vukovar i Ne dirajte mi ravnicu.
Foto: Karlo Krušelj / Tekst: Ana Mlinarić