U velikoj 6:1 pobjedi protiv Drave iz Podravskih Sesveta napadač Močila Igor Čani postigao je hattrick. Sada je s 14 golova u Top 5 najboljih strijelaca Druge ŽNL koprivničko-križevačke. Iako ima tek 22 godine, Čani je već nekoliko sezona jedna od glavnih karika u momčadi Močila i miljenik navijača.
Igraš na poziciji napadača, krasi te iznimna brzina. Jesi li oduvijek u ‘špici’ ili si igrao i druge pozicije?
Moja prirodna pozicija je napadač i moj posao je da zabijem pogodak, a što se tiče brzine presretan sam da ju imam i vjerujem da nas takvih nema puno. Protivnički igrači se teško mogu nositi s mojom brzinom. U nekim utakmicama čak me znaju čuvati i po dva-tri igrača upravo zbog toga. Koristili su me treneri i na drugim pozicijama, ali meni se to nije svidjelo jer, ponavljam, moje je da zabijam golove i rješavam utakmice.
Dosta si rano ušao u prvu momčad Močila. Na početku niste imali baš neke rezultate, ali si barem puno igrao.
Istina, bio sam jako mlad kada su me pozvali da zaigram za prvu momčad. Bilo mi je jako drago što su sa mnom stigli i moji najbolji prijatelji Anton Sitar i Filip Kodrič. Nas trojica se znamo od malih nogu, skupa smo čak igrali i u Slavenu. Takvih prijateljstava nema puno, svaki dan se čujemo i vjerujem da ćemo nastaviti tako i dalje. Bodrimo jedan drugog kada nam i ne ide. Do prije nekoliko godina bili smo na dnu ljestvice i onda je na čelo uprave stigao Zvonimir Markač, koji je klub sa svojom ekipom uzeo kada je to bilo najpotrebnije. Sve se preokrenulo i ubrzo smo postali bogatiji za još jedan trofej. Tu velike čestitke idu i treneru Goranu Ogrizoviću s kojim smo osvojili naslov prvaka u Trećoj ŽNL i osigurali ulazak u Drugu ŽNL. Okupio je ekipu, posložio nas je i zasluženo smo podignuli pehar. Naporno smo radili i pokazali smo da imamo talenta.
Već tri sezone u vrhu ste Druge ŽNL…
Vratimo li se nekoliko sezona unatrag, ovo nismo mogli ni sanjati. Gledajte nas gdje smo trenutačno s jednim od najmanjih proračuna u odnosu na druge klubove. Mi smo jedini klub koji ima toliko domaćih dečki kojima novac nije na prvom mjestu i upravo zbog toga smo najbolji klub i svima ćemo to pokazati jer gladni smo pobjeda i trofeja.
U ovim lijepim rezultatima puno si golova zabio, teško te zaustavljaju. No, nije uvijek išlo kako si planirao. Ipak, čini se da si dosta napredovao u posljednje vrijeme.
Mlad sam, imam još puno godina karijere ispred sebe. Osjećam se dobro i osjećam da sam u dobroj formi. Želim da to traje i traje. Nije uvijek išlo u onom smjeru u kojem sam htio. Teško mi je padalo to kad nismo pobijedili. Jednostavno sam takva osoba koja ne voli gubiti. Najbitnije od svega je da mi klub vjeruje, da mi trener vjeruje i naravno moji suigrači. Kvalitetno treniramo, imamo odličnu momčad i igramo dobar i zanimljiv nogomet. Kada se to sve skupa spoji, jednostavno uživam u igri i golovima.
Močilama nedostaju bolji infrastrukturni uvjeti, hoćete li ih konačno dočekati? Zaslužili ste ih svojim radom i rezultatima…
Što se tiče uvjeta, u klubu imaju u planu napraviti nove svlačionice i ostale klupske prostorije. Sam teren nije baš u dobrom stanju, ali mi i dalje igramo kao da je i vjerujem da će se s vremenom popraviti. Bilo bi bolje i brže bi napredovali kada bi se više ulagalo u travnjak koji nije baš u najboljem stanju. Pogotovo za trenutačnog lidera Druge županijske lige.
Ove sezone, nakon nešto slabijeg starta, odlično gurate u ligi. Na vrhu ljestvice prestigli ste Dravu, iako ste bodovno izjednačeni. Znamo da vam je plan osvojiti naslov, ali koliko je to realno?
U početku sezone krenuli smo nešto sporije. Pobjeda pa poraz pa tako u krug, nismo nikako mogli spojiti nekoliko pobjeda u nizu. Nedugo nakon toga stigla je i sama ostavka trenera Vedrana Vedriša kojeg je zamijenio Vedran Bači. Upravo to se ispostavilo kao pun pogodak što se vidi i na samim rezultatima. Pod njegovim vodstvom imamo samo jedan poraz. Nažalost, u toj utakmici, protiv Podravca u Torčecu, nisam igrao ni ja niti još nekoliko ključnih igrača iz početne postave. No, poslije smo skupili glave i nanizali devet susreta bez poraza u prvenstvu što nas je i dovelo na prvo mjesto. Vedran Bači je ‘vječan’ i lijepo ga je gledati i uživati u njegovim potezima. Pravo zadovoljstvo ga je imati u ekipi. Prošao je jako puno u nogometu. Jedinstveni je igrač i odličan trener.
Odličan posao ste napravili protiv Drave iz Podravskih Sesveta, a ti si zabio tri gola. Kako si ti doživio derbi?
Svi smo jedva čekali tu utakmicu, znali smo da ju moramo pobijediti i svi smo bili fokusirani na to. Postigao sam hattrick nakon dugo vremena i to baš u najbitnijoj utakmici. Presretan sam zbog toga. Naravno, puno zasluga ide i mojim suigračima bez kojih to ne bi bilo moguće.
U samom vrhu si liste najboljih strijelaca…
Što se tiče liste strijelaca, u početku nisam uopće o tome razmišljao. Zanimalo me samo jedno, a to je osvajanje naslova prvaka i odlazak u viši rang. Da, trenutačno sam na brojci od 14 pogodaka i ne zaostajem puno za vodećim Hrvojem Jukićem iz bregovske Mladosti, koji je dosad postigao 18 golova. Mogu samo reći ima još puno utakmica do kraja, a ja ću se boriti do kraja i pokušati prestići Hrvoja, koji igra fantastično u Koprivničkim Bregima. Zamislite samo to da osvojimo naslov prvaka i da budem najbolji strijelac lige. Mojoj sreći ne bi bilo kraja. Idemo probati.
Dosta je još do kraja prvenstva, punih 10 kola. Od kuda vam prijeti najveće opasnosti?
Svi smo čekali s nestrpljenjem nastavak prvenstva. Drugi dio sezone je tek krenuo, ima još jako puno do kraja. Što se tiče same lige, ona je jako izjednačena, svatko može pobijediti svakoga. Najveću opasnost vidim u klubovima, bolje plasiranim momčadima na tablici, a kojima odlazimo na gostovanje. Ali, vjerujem da, nakon ovakve utakmice u kojoj smo očitali bukvicu dečkima iz Podravskih Sesveta, ćemo dati sve o sebe i nastaviti s takvom igrom do kraja sezone. Na našem terenu ove sezone ne znamo za poraz i nadam se da će tako i ostati do kraja.
U napadu igraš s iskusnim Darijom Kopornićem i Markom Viteljom. Kako ti je s njima igrati, slažete li se?
S Dariom se slažem fenomenalno, brzo se uklopio kod nas. Uprava je napravila odličan posao što ga je dovela. Marko čeka svoju šansu s klupe, trudi se i daje najbolje za klub. Neko vrijeme ga nije bilo tu, bio je van Hrvatske zbog poslovnih obaveza, pa nije uvijek mogao biti prisutan na utakmicama, ali sada se potpuno posvetio nogometu i stalno je u treningu. Od Darija i Marka ima se puno toga za naučiti.
Kakva je atmosfera općenito u klubu i svlačionici?
Atmosfera u klubu je sjajna, što se može vidjeti i na samoj Facebook stranici NK Močile Koprivnica. Naši navijači su odlični, imam samo riječi hvale za njih. Vjerujem da imamo najbolje navijače u županiji. Pogledajte samo naše domaće utakmice, ljudi jedva čekaju da dođu kod nas. Na nekim utakmicama znalo je biti i do 300-400 ljudi, ako ne i više. Sada nas je malo poremetila pojava koronavirusa, ali nadam se da će uskoro ponovno biti velike fešte u Močilama i sve puno ljudi.
Dugoročno, gdje ti vidiš Močile?
Močile vidim kao stabilan klub koji zaslužuje igrati u višem rangu. Vjerujem da bi bili nezgodan protivnik za svaku momčad. U početku vjerojatno ne bi bili u vrhu, ali s vremenom bi mogli parirati momčadima koje se bore za najviše pozicije.
A gdje vidiš sebe u idućim sezonama? Ponuda ti sigurno ne nedostaje.
Zasad ne znam što će biti na ljeto. Trenutno ne razmišljam o tome, ima još tu utakmica za odraditi i ne želim prerano odlučivati o budućnosti. Cilj je napredovati, igrati i pomoći klubu da ostvari što bolje rezultate. Trudim se i želim nastaviti u istom tempu, nema stajanja i volio bih se okušati u jačoj ligi.
Kako su uopće izgledali tvoji nogometni počeci?
Svoje prve nogometne korake napravio sam u Slavenu Belupu u kojem sam se zadržao oko dvije godine. Što se tiče Močila, prošao sam sve, od pionira do seniora. U tom razdoblju osvojio sam prvenstvo i kup s juniorima, a u seniorima sam, dakle, osvojio naslov Treće ŽNL 2018. godine kao najbolji strijelac kluba. Uspjeha je bilo i u Slavenu. Nekoliko medalja pa turniri u Hrvatskoj i u inozemstvu. Sve u svemu, ostat će mi u sjećanju do kraja života i utakmica koju sam igrao protiv Barcelone, danas mog najdražeg kluba. Kada sam bio u Slavenovoj školi nogometa dosta se trenera promijenilo. Od svakoga sam ponešto naučio jer je svaki imao svoj stil igre. Uostalom, kao i kod trenera u Močilama.
I za kraj, s čime se baviš izvan nogometnih terena?
Nakon što sam završio srednju školu za komercijalista, završio sam i za fitness trenera u Zagrebu. Bavim se privatnim treniranjem, a paralelno tražim i posao. Svi znamo kakva je situacija trenutačno u cijelom svijetu, karantena i koronavirus sve su zeznuli. Bit će bolje, nadam se što prije.
