Nekad su Sesvečani koji rade s alatima, a koji moraju uvijek biti oštri radi lakšeg rada s njima, nosili sa sobom na posao okrugle brusove na ručni pogon.
Zanimljivo je da su cijeli uređaj Sesvečani radili sami. Kotač brusa izrađivao se od dravskog pijeska koji je prosijavan kroz sita različitih veličina rupa kako bi se dobili brusovi različite finoće. Obično bi se u zemlji iskopala okrugla rupa potrebne veličine i dubine i u nju bi se sipala mješavina pijeska, cementa i vapna. U sredini bi se ostavila rupa za osovinu. Kada se mješavina stvrdnula, iskopala bi se van i obradila čekićem i sjekirom. Osovina se pravila obično od drva hrasta, a poluga i rukohvat od jasena. Postolje se pravilo od komada grede u kojoj se u sredini izdubila dovoljno velika rupa da u nju stane kotač brusa te manja količina vode za fino brušenje. Neki uređaji su imali vlastite noge, a neki bi se stavljali na ravnu podlogu prilikom upotrebe.
U Prvom svjetskom ratu mnoge sablje oficira austrougarske vojske bile su izbrušene i spolirane do visokog sjaja upravo sesvečkim brusovima. A u Drugom svjetskom ratu naročito su ga cijenili i upotrebljavali Kozaci za vrijeme svog boravka u Podravskim Sesvetama.
Osim ovih manjih prijenosnih uređaja, Sesvečani su pravili i vrteće brusove s velikim kotačima koji su bili postavljeni na vlastitim klupama i imali su nožni pogon. Njima su se brusili noževi, škare, sjekire, motike, britve i sve ostale vrste alata. Zbog svoje kvalitete, finoće i ostalih brusnih svojstava sesvečki brusovi su bili nadaleko poznati i cijenjeni, a neki su još i danas u upotrebi.
Brusa vrteli i alata brusili članovi Udruge umirovljenika Podravske Sesvete na Etno imanju Josipa Cugovčana.
Foto: Stjepan Jagić
