Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo Močile – Koprivnica nalazi se u slavljeničkom jubileju. Župa ove godine slavi četrdesetu obljetnicu postojanja i službovanja prvog župnika mons. Leonarda Markača. Obljetnički jubilej proslavit će se uz tradicionalno župno proštenje o svetkovini Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Velike Gospe.
– Ovaj zaista lijepi jubilej obilježit ćemo skromno bez ikakvih vanjskih obilježja. Zahvalit ćemo Bogu na svim milostima koje nam je tijekom ovih godina darovao. Jedino njemu pripada svaka hvala i čast. Tako ćemo toga dana u zajedništvu sa svim prisutnim vjernicima slaviti svete mise. Svečanu svetu misu u 10.30 sati, u zajedništvu sa svećenicima Koprivničkog dekanata, predslavit će varaždinski biskup mons. Bože Radoš. Prije svete mise, u 9.30 sati, bit će procesija od kapelice svetog Jožefa na Varaždinskoj cesti. Svetu misu će prenositi Hrvatska radio televizija, Hrvatski radio i Hrvatski katolički radio. Sve vas kao i vaše bližnje, od srca pozivamo i radosno očekujemo u Močilama – poručio je župnik Markač.
Kako je sve počelo sada već davne 1983.?
Ukratko rečeno, kao tadašnjem koprivničkom kapelanu, zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić povjerio mi je osnivanje nove župe u Močilama. Ja sam to radosno prihvatio i primio se posla. Tada nisam mogao ni sanjati da ću se u istoj ulozi, na istom mjestu, vidjeti nakon toliko godina. Bogu hvala.
Župnik ste u Močilama, dakle, već 40 godina. Kako je bilo nekad, a kako je danas?
Ono su bila drugačija vremena. Ljudi su bili siromašniji, no to im nije oduzelo istinsku radost koju su međusobno dijelili. Više su se ljudi družili, bilo je više djece koja su se igrala društvene igre, sami su kreirali zajednička druženja… Možda se i ja sada svega toga sjećam s nekom nostalgijom. Možda.
Puno se u župi napravilo, izgradilo…
Što smo na materijalnom planu učinili, može se vidjeti, a ono na duhovnom planu ocijenit će dobri Bog. Nadamo se barem prolaznoj ocijeni.
S čime ste posebno ponosni što ste napravili, a što možda niste uspjeli ostvariti?
Ponosan sam na svaku i najmanju stvar kojom sam nekoga obradovao. Često nas i veoma male stvari mogu učiniti radosnima. Mnoge stvari koje mi smatramo velikima, možda i nisu.
Kakvi su župljani u Močilama?
U svakom čovjeku uvijek nastojim pronaći ono dobro, a to svaki od nas ima. To je odgovor na to pitanje.
Postoji li u Hrvatskoj još koji župnik s tolikim neprekinutim stažem u istoj župi?
U Prelogu je župnik Antun Hoblaj, godinu dana stariji koji je na istoj župi. Ne znam drugoga, barem ne u našoj biskupiji.
Je li bilo ikad govora da odete iz Močila?
S tim se pitanjem nisam nikad previše umarao. Ima onih koji o tome vode brigu i njihove sam odluke uvijek poštivao.
Otkud Vam svima dobro poznati nadimak – Lenči?
Tako su me od malena zvali u rodnom Goričanu. Taj sam nadimak ponio u svijet i danas ga s ponosom nosim.
Lenči u privatno vrijeme, izvan službe? Ima li hobija?
Hobi mi je pročitati dobru knjigu, obavljati obveze koje se same nameću, a ponad svega, u mojim godinama dobro mi dođe malo mira.
Dobitnik ste više priznanja, među ostalim i nagrade za životno djelo Grada Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije. Što to znači za vas?
Nagrade koje sam dobio nisam tražio. Mogao je to dobiti i netko drugi. Kad sam ih već dobio, pripisao sam ih svojim župljanima i dobronamjernim ljudima. Zajedno ih dijelimo.
Jedna ste od rijetkih župa koja ima svoj list i izdaje knjige?
Ponosan sam i radostan što već trideset godina izdajemo župni list Močile. Lijepo je vidjeti uvezane sve brojeve lista na stalažama župne knjižnice. To smo činili zaslugom i žrtvom mnogih suradnika. Zahvaljujem svima, a napose mom prijatelju i župljaninu, gospodinu Stjepanu Odobašiću.
Koliko se još vidite na čelu župe u Močilama?
Ovdje se vidim do Božje volje. Još malo strpljenja sa mnom, molim.
Kakvo ocjenjujete duhovno stanje naše nacije?
Žalosno. Nakon osamostaljenja naše Domovine puno se pričalo o duhovnoj obnovi. Od toga se nije ostvarilo gotovo ništa. Dobivenu slobodu, zlorabimo. Volio bih da sam u krivu, no ne mislim da idemo dobrim putem. Ipak, nada umire posljednja. Nadam se.
Ove godine i Nogometni klub Močile slavi lijepu obljetnicu, 20 godina postojanja. Sudjelovali ste u osnivanju kluba, pratite li NK Močile i dalje, kako vam se čini njihova priča?
Pratim rezultate NK Močila. Radujem se svakom uspjehu. Dobro je da se djeca i mladi okupljaju i da se druže. Sport ih ujedinjuje. Čestitam na lijepih 20 godina postojanja, premda je to tek polovica postojanja župe u Močilama. Malo šale. No, krenimo dalje i zauzeto radimo povjereni nam posao.
Poruka za kraj našim čitateljima?
U životu sam izrekao puno poruka. Lako je izreći, no teško je ostvariti obećano. Zato je najbolje uvijek biti vjeran svojoj savjesti i raditi ono što nam ona govori.
Foto: Zvonimir Markač
