Gospođa Anica Paska iz Vlaislava nedaleko od Koprivnice okrenula se sadnji jagoda nakon što je ostala bez posla.
Ona i njezina obitelj stupili su u kontakt s jednim čovjekom iz okolice Bjelovara koji sadi jagode i od njega su kupili prve sadnice. U početku su sadili jagode u vinogradu, ali tu je bio problem što on nije u blizini njihove stambene kuće i nije bilo navodnjavanja. Tako da to nije bilo baš uspješno. Ali, onda je Anica dobila prvog unuka i tada počinje saditi jagode na zemlji preko puta kuće. Ovaj put je to bila profesionalna sadnja s navodnjavanjem i najlonom ispod jagoda.
– Prodaja je krenula tako što smo imali viškove jagoda pa smo počeli prodavati. Svake godine bila je sve veća i veća potražnja za domaćim, finim, slatkim, nešpricanim te friško ubranim jagodama – priča nam Anica.
Već 15 godina Anica se intenzivno bavi sadnjom i prodajom jagoda.
Prvo su imali jagode samo na otvorenom, no kako su jagode kao prvo proljetno voće najtraženije i najcjenjenije, ali i zbog velike potražnje za njima počeli su saditi i u plastenicima. Tako je nastao jedan plastenik pa drugi i treći u kojima ukupno ima 10.000 sadnica. Došli su do neke količine koju mogu obraditi kao obitelj, jer su svi članovi obitelji zastupljeni u ovom poslu. Sade pet vrsta jagoda – Clary (najzastupljenija), Marmolada (starija sorta), Asia, Alba i Joly.
– Jagode se sade u ranu jesen, odnosno u osmom mjesecu. One su višegodišnja biljka, a mi obično imamo nasad od dvije godine i nakon toga se baca. Svake godine se jedan dio baca, drugi dio se sadi, obnavlja i to je to. Berba počinje krajem travnja u plastenicima, to su prve, plasteničke jagode, a vani počinje početkom svibnja. ‘Ful’ sezona bi bila sredinom svibnja – objasnila nam je Anica.
Što se tiče špricanja, ono je minimalno, koliko mora biti, ali s ekološkim sredstvima. Postoje lijeva i desna špriciva, odnosno aminokiseline i to su ekološka sredstva. Desne su životinjskog podrijetla, a lijeve su biljnog. Aničine jagode su tretirane ovim biljnog podrijetla. To znači da ako se jagode pošpricaju, one se odmah mogu jesti. To je prihrana koju biljka mora dobiti.
– Kupci dolaze iz svih krajeva, ali najčešće su to domaći ljudi, koji godinama kupuju kod nas, uvijek se iznova isti kupci vraćaju po naše jagode, neki čak dolaze dva, tri dana zaredom. Baš zbog toga se pazi da je špricanje minimalno i da se prodaju svježe ubrane. Mogu reći da otkad prodajem jagode, nikada nije bila takva potražnja kao ove godine. Čak smo imali upita o online prodaji, ali za sada ne razmišljamo o tome – kaže ona.
Ove godine nas je pogodio koronavirus, no Anica i njezina obitelj nemaju problema s prodajom, dobili su upute i propisane mjere za prodaju od Stožera civilne zaštite. Štand je ograđen folijom, prodavač ima zaštitnu masku, rukavice i dezinfekcijsko sredstvo. Također imaju stol koji je udaljen u propisanom razmaku, gdje odlažu proizvode kako kupci ne bi došli u doticaj s proizvodom. Tih se mjera strogo pridržavaju, kao i kupci.
Jagode ne prodaju u velikim količinama trgovačkim centrima, zato što su mali proizvođači. Za takvu bi prodaju trebala velika količina jagoda, a ovo je mali obiteljski posao. Sve prodaju na kućnom pragu po vrlo povoljnoj cijeni.
– Mjerica jagoda je 15 kuna, to je pola kile. Tu cijenu imamo svake godine i to je prva početna cijena. Kad dođe sezona i dok je veća količina onda se i spušta cijena – zaključila je ona.
Mi smo probali jagode i oduševljeni smo, vjerujemo da ćete i vi biti ako navratite u Vlaislav. Jagode se prodaju uz glavnu cestu.
I da napomenemo, Anica nije samo majstorica za jagode, već i za sisvetsko cvijeće. No, ne sumnjamo da ju sigurno po tome već i znate.
