Ivan Vedriš, rođeni Novigradec, radio je 23 godine u koprivničkoj pivovari, u međuvremenu je otišao u Domovinski rat, a od 2006. godine je u mirovini i od tada se počinje baviti vinogradarstvom.
– Moji su imali vinograd koji je obrađivao pokojni tata, ali su ga prodali. I onda hodaš po tuđim vinogradima, a nemaš svoj pa sam odlučio kupiti vinograd na Triokraljskom bregu – rekao je Ivan.
– Posla u vinogradu ima sigurno za 365 dana u godini. Jedan dio posla se napravi, a već se mora drugi dio raditi. Rezidba, plijevljenje, prepletanje, štucanje, košnja, zaštita, sve se mora napraviti kako treba. Nema budem sutra, preksutra. Moraš jučer, kak’ se veli – smije se Ivan.
Vino radi za vlastite potrebe, za prijatelje i rodbinu. Ne prodaje ga. Trenutno ima 550 čokota, a sorte su Chardonnay, Rajnski rizling, Graševina i Muškat žuti.
Kod procesa rađenja vina vrlo je bitno da se berba obavi što prije, pogotovo sad kad su unazad nekoliko godina velike vrućine.
– Nekad su berbe bile u listopadu, a sad su već krajem kolovoza i početkom rujna. Bitno je na vrijeme pobrati i rashladiti – kaže Ivan.
Ivan je bio na lokalnim izložbama u Kloštru Podravskom, Virju, Novigradu Podravskom, Koprivnici i Đurđevcu pa čak jednom i u Orahovici. Dobio je mnoge nagrade.
Vinograd je posadio 1995./1996., a već 1998. je dobio prvu nagradu.
– Prvu nagradu sam dobio u Virju 1998., bila je to srebrna medalja za mješavinu. A ove godine u veljači, kad su bila općinska natjecanja u Novigradu Podravskom, dobio sam dva zlata, jedno za općinsko vino i jedno za normalno – govori nam.
Nagrade na tome nisu stale pa Ivan i u Đurđevcu dobiva veliko zlato, za isto vino kao i u Novigradu Podravskom.
Što se tiče vremenskih nepogoda, one znaju stvarati velike probleme vinogradarima. Tako nam je ispričao kako je prošle godine zbog tuče jako malo ljudi imalo berbu. No, on je uspio sačuvati vinograd od ove strašne nepogode.
– Ako tuča pogodi mlade grozdove, onda je to ogromna šteta. Također i mraz zadaje glavobolje jer su i od njega štete velike, a čovjek sve troškove za spas mora snositi sam – ističe.
Kaže kako mu je 2010. pamtljiva godina jer je bila kišna i boležljiva. U lipnju je bila peronospora u cvatnji. Tri, četiri tjedna su bila kišna i hladna i tada je bilo manje za berbu.
Također, prošle godine se moralo sve odjednom brati jer je bila tuča, ali inače su kod Ivana dvije berbe, Chardonnay i Muškat žuti, i nakon toga Rajnski rizling i Graševina.
O odlascima na izložbe izvan Koprivničko-križevačke županije nije razmišljao. Kaže kako više baš i nema volje jer se zasitio. Prijatelji ga nagovaraju da i dalje ide na lokalne izložbe, čak i oni sami uzmu uzorke njegova vina i nose ga za izložbe.
Što se tiče berbe, kod Ivana se skupi 10-ak berača i bere se cijeli dan. Nakon teškog, ali veselog rada ide prerada grožđa. Ivan ode na preradu, a berači ostanu feštati.
– Grožđe se mora smuljati pa se preša, nakon toga slijedi otakanje i stavlja se na vrenje. Svake godine u prosjeku imam isto litara vina. I moram naglasiti da je svaka sušna godina bolja od kišovite – kaže Ivan.
Ivanu je sve teže raditi, ima puno posla. No, postoji volja jer sve što naumi, to i napravi.
– Lijepo je imati vinograd, čovjek se u njemu naradi, ali se i odmori. Stječu se razna iskustva koja se dijele s prijateljima, jedni drugima dajemo savjete. Tako i u Novigradu u trgovini imamo agronoma koji nam daje razne savjete kod obrade i prerade vina. Jer svaka je godina specifična za sebe – zaključio je Ivan.
Ivanovo vino pit će se 15. srpnja na općinskoj fešti u Novigradu Podravskom. Mi smo uživali u njegovom vinogradu, popili smo koju kapljicu i oduševili se.
