Student treće godine kineziologije na Uzhhorod National Universityju, odličan nogometaš NK Graničara iz Đurđevca, dvije godine najbolji strijelac Prve ŽNL koprivničko-križevačke i najbolji sportaš Grada Đurđevca u 2024. godini. Ukratko, to je 19-godišnji Anatoliy Snozyk poznatiji kao Tolja. Jednostavan, iskren častan i pošten mladić.
Nakon odlične sezone i premoćnog osvajanja prvenstva u Prvoj ŽNL te ogromnim uspjehom plasmanom u Prvu HNL juniora sa svojim Picokima za Klikaj.hr iskreno govori o sebi, svojoj obitelji, planovima, karijeri i životu u Đurđevcu.
– Od svega u životu, na prvom mjestu mi je vjera u Boga. Cijeli moj život u Njegovim je rukama. Sve ovisi o Božjoj providnosti. Zato sam sretan i bezbrižan. Rodio sam se u Rimu u Italiji gdje moji roditelji rade već 20-ak godina. Odrastao sam i školovao se u Ukrajini. Nogometno školovanje pohađao sam u Nogometnoj akademiji u Munkacsu gdje sam i igrao u Drugoj ukrajinskoj ligi. Za moj nogometni razvoj najzaslužnija je moja sestra Svetlana, koja me je poticala, slala i vozila 70-ak kilometara na treninge i uvijek bila uz mene – istaknuo je Tolja.
Dvije godine živiš u Đurđevcu, dobro si već upoznat s hrvatskim nogometom.
– Da, sa zadovoljstvom pratim Hrvatsku nogometnu ligu, a posebno hrvatsku reprezentaciju. Kada uspoređujem ukrajinski i hrvatski nogomet, mislim da Ukrajina ima jače klubove, a Hrvatska ima jaču reprezentaciju. Od hrvatskih klubova sviđa mi se Dinamo iz Zagreba kojeg sam nekoliko puta gledao i uživo, a od hrvatskih nogometaša najbolji je Luka Modrić, no on je na zalasku sjajne karijere. Odmah poslije njega, najbolji mi je Bruno Petković. Vjerujem da će hrvatska reprezentacija ipak ući među osam najboljih, a dalje je sve u Božjoj providnosti – kazao je mladi Ukrajinac u đurđevačkim redovima.
Jednostavna, skladna i časna obitelj Snozyk – majka Vira, otac Tolja i 10 godina starija sestra Svetlana žive i rade u Italiji. Otac Tolja je građevinski radnik, a majka Vira je spremačica. Od nedavno s njima u Italiji radi i sestra Svetlana, diplomirani pedagog.
Upravo prije kvalifikacijskih utakmica za ulazak u Prvu HNL juniora stigli su u posjet Anatoliyu. Prvi put u Hrvatskoj i Đurđevcu, zrače ponosom, srećom i zahvalnošću.
Oduševljeni su uvjetima i smještajem te nogometnim napretkom sina. Presretni i zahvalni što su građani Đurđevca prihvatili njihovog sina kao svojeg. Svim srcem žele da im sin ostane u Đurđevcu. Uz Anatoliya je i njegova djevojka Sandra koja već pola godine živi s njim u Đurđevcu. Draga djevojka koja odlično govori hrvatski i engleski jezik. Studentica je ekologije i trenirala je atletiku u sprinterskim disciplinama, od koje nije odustala. Obožava Hrvatsku i strastvena je navijačica NK Graničara i hrvatske nogometne reprezentacije.
O nastavku nogometne karijere Anatoliy će smireno i jednostavno…
– Rekao sam vam već, sve ovisi o Božjoj providnosti. O tome ne brinem. Bit će kako On odluči. Želio bih uz igranje nogometa trenirati i mlade nogometaše jer sada dobro govorim hrvatski, a i nadam se da će mi treniranje biti i životni poziv. U Đurđevcu sam stekao prijatelje za cijeli život i na tome zahvaljujem Bogu. Trenirao sam s odličnim igračima i vrhunskim trenerima Zvonkom Lipovcem i Krešimirom Maronićem. Svi su, počevši od predsjednika kluba, gospodina Ivana Radmana, bili predobri prema meni. Posebice navijačka skupina Picoki. Zbog svega toga iskreno se nadam da ću ostati među ovim dragim ljudima i s Graničarom igrati u Trećoj nogometnoj ligi Sjever. Dozvolite mi da se ovim putem zahvalim svom ukrajinskom menadžeru Andreju Kiričenku i treneru Mykhailo Raidi, gospodinu Ivici Zelenbrzu, koji mi je omogućio dolazak u Đurđevac i cijelo vrijeme bio uz mene. I na kraju veliko hvala mojoj obitelji koja me u svemu podržava i vjeruje u moj uspjeh – zaključio je Anatoliy Snozyk Tolja.
Foto: Robert Rodman
