Više je razloga zbog kojih učestalije srećemo divljač na urbanim prostorima, a jedan od glavnih je sam čovjek.
Krešimir Krapinec, profesor sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu specijaliziran za pitanja lovstva te kao krivca, uz ostalo, apostrofira loše prostorno planiranje.
Srna u zagrebačkoj četvrti Siget bila je prije koji dan istaknuta vijest u brojnim medijima, a prije nekog vremena kroz dvorište obiteljske kuće u Koprivnici prošlo je krdo divljih svinja.
Ovakvih je zabilježenih slučajeva, čini se, iz godine u godinu sve više. Je li razlog takvom ponašanju divljači njihova brojnost ili nešto drugo za Hinu je odgovorio Krešimir Krapinec, osoba koja niz godina prati migraciju divljih životinja.
Tvrdi da se broj spomenute divljači nije oteo kontroli. Populaciju divljih svinja lovci su proteklih godina smanjili, a jedina divlja životinja koja se otela kontroli jest čagalj koji desetkuje srneću divljač.
Srna, kaže Krapinec, nema u tolikom broju koliko bismo željeli. Krivac za njihovu malobrojnu populaciju je čagalj koji ih lovi u čoporu. S obzirom na to da se radi o inteligentnoj životinji koja nalikuje psu, njezin broj još uvijek iz godine u godinu raste.
Čagljevi su također jedan od mogućih razloga što viđamo srne u prigradskim ili gradskim naseljima. One se tu danas osjećaju manje ugroženo, nego u prirodi gdje su postale konstantnim plijenom tog predatora.
Nisu samo srne i divlje svinje postali naši sugrađani. Lisice su također često viđene po ulicama gradova. Gotovo da im se više ne čudimo kad nam se prepriječe na putu. Ono što su nekad bili napušteni psi, danas su postale lisice koje se u potrazi za hanom skiću gradovima.
No kad problem sagledavamo s drugog kuta, kaže Krapinec, onda se može kazati da ne ulaze životinje u naš prostor, nego su ljudi odavno ušli betonom i zgradama u njihov.
Prilikom izrade prostornih planova nitko ne pita struku o tome koje životinje obitavaju na mjestima gdje se planira gradnja novih naselja. Primjer je zagrebački Stenjevac u kojem su niknule urbane vile. Naselje je građeno tako da je preskočeno pet hektara šume čime je čovjek okružio divlje svinje.
Krapinec ističe još jedan ljudski faktor koji utječe na to da sve više srećemo divljač u gradskim kvartovima te ponovno navodi primjer Zagreba.
Njegove nepokošene zelene površine i brojne šikare privlače životinje da se zavlače u njih i tu obitavaju. Kad se tome pridoda blizina hrane koju čovjek na neadekvatan način odlaže u obliku otpada, onda je to gotovo pa savršen magnet koji privlači životinju.
Savjetuje građanima da otpatke hrane odlažu u zatvorene kante i da redovito održavaju okućnice. Apelira na gradske službe da vode brigu o životinjama prilikom izrade svojih prostornih planova, te redovito uređuju zelene površine.
