Zdravko Patačko iz Novigrada Podravskog već se tri godine bavi uzgojem kalifornijskih glista te proizvodnjom glistenjaka, odnosno vermikomposta i to za vlastite potrebe.
Riječ je o ekološkoj proizvodnji, ali cvijeće, voće i ostale biljke posađene u njega jednostavno bujaju i bogato rode, a nema opasnosti da im izgori korijen kao od ostalih gnojiva te postepeno suzbija i korov.
– Upravo sam zbog svoje obitelji i krenuo s proizvodnjom. Želim da sve iz mog vrta bude zdravo. Ne želim da mi voće i povrće bude špricano ili puno umjetnih gnojiva. Hoću da možemo uzeti jabuku s grane i pojesti je bez straha – napominje Zdravko.
Iako je s proizvodnjom glistenjaka počeo prije tri godine, to nije bio prvi put da se susreo sa samim procesom. Još prije 30 godina njegovi su ga roditelji radili na isti način, ali taj je posao polako otišao u zaborav. Trenutno u Hrvatskoj ima samo 15-ak osoba koje se bave takvom proizvodnjom i to na malo.
– Osamdesetih su godina kalifornijske gliste bile hit. Mnogi su započeli raditi taj posao, ali i ubrzo odustali kada su vidjeli koliko on zapravo truda iziskuje. Posao je zahtjevan, u našoj zemlji kao i da ne postoji, na njega nema poticaja, a i sve je teže pronaći dobavljača stajskog gnojiva – objašnjava vrijedni Zdravko, dodajući kako on ima i prednosti, a jedna od najvažnijih je da je smirujuć te da su gliste tihe, ne vidite ih, a one rade 24 sata.
Vermikompostiranje je najprirodniji i najkvalitetniji način kompostiranja, zato što uključuje crvene kalifornijske gliste. U početku je novigradski proizvođač krenuo sa svega četiri legla, a objašnjava kako je to vrsta koja je nastala u laboratoriju križanjem najboljih vrsta glisti te da se brzo razmnožava i jako brzo pretvara kompost u glistenjak pogodan za ekološku gnojidbu biljaka.
– Trenutno imam 110 legla u 220 četvornih metara. Jedno leglo zauzima dva četvorna metra, a hranim ih otprilike svakih mjesec dana jer fizički više ne stignem. Da bih ih nahranio, moram izvoziti oko 270 japanera stajskoga gnoja. Manje-više se sve radi na ruke, jer ne postoji neka posebna mehanizacija za to – priča Zdravko.
Tako se, primjerice, jedan kubik glistenjaka treba u godinu dana pomicati sedam ili osam puta s jednog mjesta na drugo, previlavati prije svake hranidbe zbog dovođenja kisika i brže razgradnje, a tek je onda spreman za presijavanja i upotrebu. Upravo je sada sezona kada ima najviše posla i Zdravko je uz svoje bazene po čitave dane. Gliste se preseljavaju u nove bazene, glistenjak se vadi i prosušuje na nekih 55 posto vlage, a tek zatim slijedi prosijavanje.
– Puno je to posla, i zglobovi bole i kičma, ali vjerujem da taj posao ima budućnost – zaključio je Zdravko, otkrivajući kako mu je idući cilj otvaranje OPG-a i širenje proizvodnje, jer se glistenjak sve više cijeni s obzirom na to da ne sadrži teške metale i patogene gljivice kao termofilni komposti, a obogaćen je mikroorganizmima, sadrži više fosfora, dušika, kalcija, cinka i magnezija, te makro i mikro nutrijenata.
