Na današnji dan, 24. prosinca 2013. godine u Koprivnici je preminuo kultni akademski slikar Romano Baričević – Đegi.
Baričević je rođen 1956. godine u Koprivnici, gdje je živio i radio.
Romano je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao slikarstvo 1981. godine u klasi prof. Vasilija Jordana. Od 1981. do 1983. godine bio je suradnik Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera.
Sjećamo se predstavljanja njegove životne monografije u Kugli u ožujku 2010. godine, u kojoj tekst Marijana Špoljara u monografiji prati Romanov rad od njegovih slika rađenih u Majstorskoj radionici početkom osamdesetih, zatim radova koji su bili uvršteni na veliku izložbu koja je obišla 7-8 galerijskih centara u bivšoj državi i koja je bila najveći projekt Galerije Koprivnica, Kontrolirana gesta, zatim “enformelnih” radova zgusnutog materičnog slikarstva, fazu gestualne apstrakcije, pa radove jake, energične geste rađeni tiskarkom bojom na papiru krajem devedesetih, ponovno vraćanje na “enformel” te raskošna, gotovo “barokna” ulja gestualne ekspresije iz posljednje faze njegova stvaralaštva.
Kugla je tada bila manifestacijski iskaz privrženosti Koprivničanaca, svih generacija, umjetnosti, slikarstvu, Romanu. Romano je svojim životom i djelovanjem ikona ovoga grada i krasi ga aureola čovjeka s osobnošću, s običnim životom, a s nimalo odmaka od svakodnevnice, niti s pogledom s visine zbog svojeg talenta i postignutog u radu. A opus mu je golem, izložbe brojne. Na skupnim je izložbama izlagao od 1981. do 2007. godine, ukupno 21, a uz to od 1983. do 2007. godine imao i 14 samostalnih izložbi.
U povodu izložbe u Varaždinu početkom 2007. godine likovna kritičarka Ksenija Kipke dala je svoje viđenje Romanova opusa.
”U pokušaju globalnog sagledavanja umjetničkog opusa Romana Baričevića, u kontekstu vremena i prostora, nameće se konstatacija da su fragmenti ‘modernosti’ koje nužno asociramo, i kojih se autor ne odriče, u ovom posljednjem ciklusu, ‘odrasli’, svedeni na osobnu mjeru autora samog.
Sklonost apstraktnom izrazu tako prepoznajemo kao jedinu moguću opciju iskaza osobnosti mentalnog i emocionalnog postojanja, a ekspresivnu gestu kao medij dovoljno univerzalan, ali i individualan, da bi komunikacija koju zovemo umjetnošću mogla biti ostvarena. Izraziti karakter, modus i trenutak vlastitog postojanja, uostalom, sasvim je u skladu s postmodernom estetikom, koja je još uvijek u procesu oblikovanja”.
Osebujan umjetnik i veliki čovjek široka srca i znanja, ljubimac koprivničke kulturne, društvene i obične, ljudske, sredine, uključujući u to i njegovo sportsko, košarkaško, djelovanje, doslovice je ostavio neizbrisiv trag u koprivničkoj i hrvatskoj kulturi.
Pedagoškim radom kao profesor likovnog odgoja ostao je u neizbrisivom sjećanju mnogih narašataja koprivničke djece, koje pamte njegovu jednostavnost, prisnost i duhovitost.
