Darko Belušić je poznati koprivnički vlasnik teretane i fitness trener, koji je prije 40 godina ušao u svijet body buildinga.
– Bio sam mali dečec od 13-14 godina kad sam prvi put vidio časopis o bodybuildingu, i tu je sve krenulo. Danas je priča potpuno drugačija, sve je puno dostupnije nego tada kad su informacije bile dostupne na kapaljku, a u bivšoj državi Jugoslaviji bilo je tek par ljudi koji su se bavili bodybuildingom – priča nam Belušić.
Prve utege uglavnom izrađivao je sam.
– Nešto je napravio tata od željeza, morao sam se snalaziti tako jer utege nisi mogao kupiti u trgovini ili naručiti preko interneta. Posvetio sam se upornom i redovitom vježbanju, s tim da sam paralelno trenirao i hrvanje. Nakon pet godina sam ostavio hrvanje, posvetio sam se tada samo dizanju utega kao jednoj varijaciji bodybuildinga. S vremenom se to razvijalo dok nije poprimilo ozbiljnije zamahe i stiglo do nekih ozbiljnijih razina.
Darkov rad je nakon dugogodišnjeg vježbanja stigao na naplatu i u vidu rezultata.
– Postao sam svjetski prvak, a 15 puta bio sam i internacionalni prvak, odnosno prvak izvan države u svojoj kategoriji. Svjetski naslov osvojio sam 2011. godine, i tada sam se prestao profesionalno baviti bodybuildingom jer više nije bilo potrebe ni smisla odricati se i maksimalno naprezati. Profesionalni je to sport koji sa sobom donosi i veliko opterećenje.
Pojasnio je kakva su odricanja bila potrebna na putu do vrha.
– Čovjek o sebi mora brinuti 24 sata. Moraš jesti osam puta dnevno, svaka dva sata. Nemaš vremena za hodanje okolo, kamoli za pijančevanje kao drugi mladi ljudi. Kad sam ispunio sve želje, pa i one za koje nisam očekivao da će se ispuniti, s 47 godina sam odustao od aktivnog bavljenja bodybuildingom te sam nastavio rekreativno vježbati, radi zdravlja i održavanja kondicije.
I veliki Arnold Schwarzenegger kaže kako je siguran put do uspjeha samo naporan i mukotrpan rad.
– To je pravilo za manje-više svaki posao i za svaki sport. Odricanje, dosljednost, kontinuitet u treningu, i to je to. Jednog dana onda dođu i rezultati. Tko je neozbiljan pa preskoči ili zezne, neće ostvariti rezultate. Tako je u svemu.
Prirodan i logičan slijed njegove sportske priče bilo je otvaranje teretane Fit Gym koja je danas u Koprivnici na odličnom glasu i veoma posjećena.
– Želio sam nastaviti prenositi znanje na druge ljude, nedavno smo proslavili 26 godina rada. Kako sam ušao u kolotečinu, bilo je jasno da neću ići za mehaničara ili konobara, nego sam se posvetio onome što najbolje znam.
S kojim motivima ljudi dolaze u teretanu?
– Ranijih godina, prije 15 ili 20 godina, dečki su željeli dobiti mišiće, da se malo izgrade i oblikuju. Danas se to malo promijenilo, pa ljudi moraju vježbati i iz zdravstvenih razloga. Dolaze nam ljudi u procesu rehabilitacije nakon operativnih zahvata, onda je tu i rekreacija, čista zabava i druženje. Više nema onoga da ljudi žele konkretni bodybuilding trening i velike mišiće, što sam i ja nekada davno htio. Malo se to danas izgubilo, ali ljudi i dalje ipak većinom vježbaju iz estetskih, a manje iz zdravstvenih razloga.
Što ćete reći čovjeku srednjih godina s viškom kilograma koji bi se želio dovesti u red? Što mu je činiti?
– Dvije stvari su bitne, jedna bez druge gotovo da ne funkcionira. Jedna je fizička aktivnost, tjelovježba, i to ne baš bilo kakva. Samo vožnja na biciklu ili kupanje ne aktivira sve mišiće od glave do pete kao što je to slučaj u fitnessu. Tu aktiviramo sve mišiće i stavljamo ih u funkciju potrošnje energije, čime trošimo kalorije. Druga bitna stvar je prehrana koja se mora prilagoditi. Nije dobro kad smo na dijeti pa jedemo samo jednom ili dvaput dnevno, to je greška, potpuno kriva predodžba. Potrebno je više obroka dnevno, od tri do pet, plus tri do četiri treninga tjedno u trajanju od sat do sat i pol vremena. Rezultati se mogu vidjeti i s tri treninga tjedno, a pogotovo s četiri ili pet. Formula je jednostavna, ali najteže ju je provesti.
Istaknuo je kako je ljudima zapravo puno teže prilagoditi prehranu, nego krenuti u teretanu.
– Najlakše je doći i vježbati, ali natjerati se na drugu vrstu kuhinje, na zdravu prehranu, to svima pada teško. Nema treće formule, to su dvije formule koje su u kombinaciji najjače na svijetu. Još nisu izmišljene čarobne pilule ili napitci, sve je u izbalansiranoj, zdravoj prehrani i tjelovježbi. I to je to, samo treba biti uporan i dosljedan.
U kojoj mjeri ljudi ostanu vjerni teretani nakon što, primjerice, skinu kilograme, odnosno ostvare svoj cilj?
– Neki odustanu nakon vrlo kratkog vremena, neki odustanu pa se vrate, takvih je najviše. Nažalost, najmanje je onih koji ostaju dosljedni i kontinuirano dolaze, da čuvaju i drže rezultat ako su ga već postigli. Najčešći razlozi za odustajanje su nedostatak volje i motivacije te obiteljske i poslovne obveze. Ljudi se iz nekog razloga teško motiviraju i natjeraju na kontinuitet.
Kako ih motivirati na to?
– Sve je stvar volje i prioriteta. Ako su ti tjelovježba, zdravlje i izgled bitni, onda ćeš preskočiti televizijsku seriju ili kavu s prijateljima u kafiću i doći ćeš na trening. U pitanju je volja, a ne nedostatak vremena, bez obzira na to što se današnji život odvija u ubrzanom tempu i uz niz obveza. Međutim, jedan sat dnevno tri dana u tjednu može se odvojiti, i rezultati će biti vidljivi.
U teretani možete vježbati sami, ali i pod budnim okom osobnih trenera.
– Neki su skloniji takvom načinu vježbanja, drugi dobiju plan treninga i vježbaju po toj shemi. Dakako, ima i onih koji sve rade samostalno.
Isto tako, postoje i grupni treninzi.
– Grupne programe najviše konzumiraju žene, najčešće zbog nedostatka motivacije, pa im je ljepše kad su u grupi i s trenerom ili trenericom. Uz šalu i zezanciju i trening je zanimljiviji i brže prođe. Međutim, ima i žena koje vježbaju samostalno, i njih je čak i više nego u grupama.
Za teretanu nikad nije kasno, a kada je dovoljno rano?
– Preporučio bih s 14 ili 15 godina, za mlađe su dovoljni bicikl i lopta. Tijelo mora sazreti, kosti i tetive su još slabi. Djeca ne moraju ozbiljno vježbati, jer im to još nije potrebno.
Može li se općenito reći da su Koprivničanci svjesni potrebe za vježbanjem kako bi vodili računa o svom zdravlju, ili postoje prostori za pomake?
– Fitness industrija se mijenja, postoji napredak, ali ako se uspoređujemo s razvijenijim zemljama, ili s većim gradovima u Hrvatskoj, onda opet vidimo da ima prostora za napredak i povećanje broja vježbača. To je stvar osviještenosti ljudi, ali veliku ulogu ima i pomodnost, sve je povezano. Treba reći i da je fitness najprihvatljivija vrsta rekreacije za stariju dob, Motorika tijela se mijenja, pa se tako i ljudi nakon 50. godine više ne mogu vraćati svom sportu iz mladosti jer im tijelo više ne može funkcionirati kao prije. Fitness je jedini sport kojeg mogu upražnjavati i maloljetnici i ljudi u dubokoj starosti, a da se ne ozlijede. Dapače, vježbanjem se mogu rehabilitirati, ojačati i poboljšati zdravlje. Starijim ljudima fitness pomaže da budu pokretljiviji i funkcionalniji.
Fitness bi osobito trebali koristiti ljudi koji upražnjavaju tzv. sjedilački način života.
– Dapače. Još uvijek se čudim kako sve više ljudi živi tako, uglavnom zbog prirode posla, a sve manje se rade fizički poslovi. Čudno mi je što ljude ne bole leđa, a sjede po cijele dane. Istodobno, puno ljudi se žali kako ih bole leđa, a ništa ne poduzimaju po tom pitanju.
Neki poslodavci, pogotovo u inozemstvu, vode računa o zdravlju svojih djelatnika tako što im plaćaju teretanu. Kakva je situacija u našem kraju po tom pitanju?
– Imamo ugovore s nekim firmama, ali to je mala količina. Na europskoj razini je to puno razvijenije. Moglo bi to biti i bolje, odnosno same kompanije, pogotovo velike, imaju priliku potaknuti svoje djelatnike na zdrav život i aktivnost, jer bi tako ljudi manje bili bolesni, a ujedno bi bili i motiviraniji za posao. Uvijek je bolja prevencija, nego liječenje – zaključio je Darko Belušić.
*Ovaj članak donosimo u sklopu projekta ‘Klikom do zdravlja’ koji je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
