Danas slavimo Nedjelju muke Gospodnje ili Cvjetnicu, a kojom započinje Veliki tjedan, neposredna pripravu za Uskrs.
U liturgiji se na taj dan slavi Kristov ulazak u Jeruzalem. Službeni latinski naziv Nedjelja palmi ili Muke Gospodnje potječe od jeruzalemskih kršćana.
Prije mise obavlja se procesija u kojoj se nose grančice mladog zelenila, masline, palme ili drugog zelenila (drijenak, vrba složenih u vijenac, lijeska…), ovisno o kraju u kojem se obred odvija, na spomen događaja kako je narod trgao palmine grane i stavljao ih na put kuda je Isus na magarcu prolazio ulazeći u Jeruzalem.
To posvećeno zelenilo nosilo se kući i tamo čuvalo cijelu godinu da bi štitilo kuću od svih nepogoda. U vrijeme oluje palili bi se na ognjištu komadići tog zelenila kako bi odagnali munje i gromove. U nekim krajevima stavljaju se pojedini dijelovi i na polja i stabla. U crkvama se na jednak način čuvalo to zelenilo do Pepelnice iduće godine. Naime, tada bi se ostatak palio i pepelom u obredu Pepelnice posipali vjernici u znak pokajanja i pokore.
Lijepi pučki običaj na Cvjetnicu je umivanje u cvijeću. Cvijeće se ubere dan prije, potopi se u lavoru vode ili u nekoj posudi te se blagoslovi i stavi na prozor uz priču djeci da će se u noći u ovome cvijeću i vodi umiti najprije anđeli, a sutradan u Cvjetnom jutru i sva djeca te ostali ukućani.
Simbolika cvijeća je velika, a posebice u vodi. Jedna od poruka je da valja oprati dušu u anđeoskoj vodi i cvijeću te slaviti Uskrs. Čovjek je cvijet što cvate na ovoj zemlji, ali mu je korijen u vječnosti.
